Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske Milorad Dodik imao je zaista napornu prošlu sedmicu. Pošteno se “naletao”, od “mrskog” Brisela, preko “nužnog” Istanbula, sve do “voljenog” Sankt Peterburga. Sve radi odbrane interesa svog otečeštva. Povrh svega, sutra ga čeka nova posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske i još jedna mukotrpna borba sa “domaćim izdajnicima”. Koja li je tajna?
Prije svega, Dodik je po ko zna koji put uspio, što i ovaj tekst potvrđuje, da bude sveprisutan u javnoj sferi. Bez obzira na kontekst, nemoguće je izbjeći Dodikovu prisutnost u medijima, na društvenim mrežama, u svakodnevnom razgovoru. Šta god da se o njemu priča, ko god da priča, ipak se priča, ipak je u centru pažnje, što je i osnovni cilj svakog političara. Kažemo političara, iako Dodik deklarativno nastupa kao državnik, ipak je većina njegovih nastupa za promociju njegove politike.
Šta smo mogli zaključiti na osnovu njegovih posjeta Briselu, Istanbulu i Sankt Peterburgu? Zavisi od toga koga pitate. Jednu verziju će vam predstaviti mediji bliski vlastima i sama vlast Republike Srpske. Drugu opozicija u Republici Srpskoj i mediji njoj bliski. Treću “političko Sarajevo”, kako mu Dodik od milje “tepa”, i mediji bliski njemu. Četvrtu, opet, “nepristrasni” mediji bliski “načelima objektivnog novinarstva”. I svi će Dodikov “put oko svijeta” percipirati na drugačiji način.
Tako će Radio Televizija Republike Srpske, inače “vedeta objektivnog novinarstva” u RS, ali i šire, Dodikov put u Brisel i sporazum koji je tamo postignut tumačiti, naravno, kao pobjedu samog Dodika i politike Republike Srpske. Insistiraju na tome, što inače zagovara i Dodik, da sporazum nije potpisan i pravno obavezujući, ali da će ga ipak poštovati. Inače, čudno neko tumačenje sporazuma. Nešto što nije potpisano i pravno obavezujuće biće ispoštovano! Dodik i ekipa oko njega izgleda postavljaju nove standarde u međunarodnim odnosima.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
S druge strane, opozicija u Republici Srpskoj, kao i mediji koji “objektivno” prenose njene stavove, “vrište” da je sporazum u Briselu rezultat Dodikovog straha od sankcija i, u suštini, njegova kapitulacija. Koliko je puta Dodik, prema opoziciji, kapitulirao do sada, čudo je da je uopšte i živ, a kamoli politički aktivan. Kao pravi “politički Iznogud”, opozicija je i u ovom slučaju potvrdila da želi da bude “Dodik umjesto Dodika”. Postavlja se pitanje kako bi se oni postavili u situaciji u kojoj je bio Dodik? Da li bi potpisali sporazum(e) ili bi izigravali “veće katolike od pape” kao što sada rade?
Federalni mediji, kao treća strana u tumačenju Dodika, bliski su, u jednu ruku, “opozicionim medijima” u Republici Srpskoj, bar dok se kritikuje Dodik. Onog trenutka kada ti mediji “stave kokardu” i “nakrive šubaru”, postaju “četnici kao i svi ostali”. Međutim, do tog trenutka, insistiraće na tome da Dodik obmanjuje javnost i “zaobilazi istinu” predstavljajući sporazum u Briselu kao veliki trijumf vlasti u RS.
Ovih četvrtih, “nepristrasnih” medija je malo, i uglavnom su kritički nastrojeni prema gotovo svemu što Dodik radi. Iako na uravnotežen način predstavljaju informacije, insistiraju na Dodikovom “političkom mešetarenju”.
Sličan, ako ne i identičan pristup, mogao se vidjeti i u slučaju Dodikove posjete Istanbulu i Sankt Peterburgu.
RTRS Dodikovu posjetu Turskoj, opet, tumači kao trijumf vlasti u RS insistirajući na autentičnoj politici. “Opozicioni mediji” u RS Dodiku prebacuju da je otišao Turcima “na noge” dokazujući na taj način svoju servilnost. Čak insinuiraju da je Dodiku oko sastanka sa turskim zvaničnicima pomogao SDA. Federalni mediji Dodikovu posjetu Turskoj predstavljaju kao pokušaj srpskog člana Predsjedništva BiH da dokaže da nije međunarodno izolovan, nerijetko se čudeći kako Dodik može imati toliku blagonaklonost u Turskoj uzevši u obzir da “razara Bosnu i Hercegovinu”. “Objektivne” medije odavno niko ne uzima “zdravo za gotovo”, bez obzira koliko nepristrasno i uravnoteženo pristupali svemu.
Naposlijetku, Dodikova prošlosedmična potraga za “zlatnim runom” okončana je u “političkom Crnom moru” – Sankt Peterburgu. RTRS je još jednom, možda i najjače do sada, trijumfalno predstavio Dodikovo učešće na Međunarodnom ekonomskom forumu i, kao krunu svega, sastanak sa Vladimirom Putinom. “Opozicioni mediji”, BN prije svih, Dodikov susret sa Putinom predstavili su kao još jedan primjer njegovog licemjerja, što, inače, tvrdi i opozicija u RS. Insistirali su na tome da je Dodik dao saglasnost na uvođenje sankcija Rusiji od strane BiH, dok on danima tvrdi suprotno. Opet se postavlja pitanje da li bi, i kada, opozicija, da je u mogućnosti, dala saglasnot na uvođenje sankcija Rusiji? Federalni mediji su Dodikov put u Rusiju predstavili kao “prst u oko” Zapadu. U trenutku kada sav “normalan svijet” osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, Dodik se sastaje sa “Hitlerom 21. vijeka”. “Objektivne i nepristrasne medije” smo izgubili već negdje kod druge Dodikove posjete.
Kao “šlag na torti”, Dodika sutra očekuje još jedno, na prvi pogled, nadmudrivanje sa opozicijom u Republici Srpskoj, dok ih u stvari samo “istjeruje na čistac” i dovodi pred svršen čin. Posebna sjednica NSRS će ovaj put biti u vezi sa Odlukom o pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma o partnerstvu, trgovini i saradnji između BiH i Velike Britanije i Sjeverne Irske, usvojenoj bez konsenzusa na 27. sjednici Predsjedništva BiH prije desetak dana. “Politički lisac”, kakav jeste, Dodik će i ovu posebnu sjednicu iskoristiti za obračun sa opozicijom i učvršćivanje unutrašnjih pozicija u Republici Srpskoj. U “win-win” situaciji Dodik će opet trijumfovati predstavljajući opoziciju kao izdajnike, dok će ovi, šta god da urade, da li da napuste sjednicu, ili da budu uzdržani ili protiv odluka većine, još jednom “lamentirati” nad Dodikovom “okupacijom institucija”. I tako do izbora, ili nekih novih sastanaka, sporazuma, sjednica…
Gerila.info
