Vođeni informacijama da Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske zatvara odjeljenja na Starčevici i Obilićevu, kao i da premješta Dječiju biblioteku iz Borika u Centar, najavljujući uvođenje novog bibliotečkog servisa zvanog bibliobus, odlučili smo da predstavimo stavove za i protiv gašenja područnih odjeljenja kao i da ukažemo na aspekte novog servisa, odnosno pokretne biblioteke koja će pokrivati čitavu teritoriju Banjaluke.
Prije svega, neophodno je navesti da nisu svi bili zadovoljni odlukom o zatvaranju područnih biblioteka. U “Nezavisnim novinama” smo mogli pročitati stavove kniževnika koji ne gledaju blagonaklono na odluku da se zatvore područna odjeljenja NUB RS. Književnica Stevka Kozić-Preradović ističe da je to „samo još jedan korak da se prestane čitati skroz”, podsjetivši da u naselju Borik u blizini Dječje biblioteke postoje dvije osnovne škole, „Vuk Karadžić” i „Branko Ćopić”, a da u centru grada u blizini NUB RS ne postoji niti jedna, zbog čega ovaj potez smatra nelogičnim.
Književnik Vid Vicko Vukelić smatra da će djeca mnogo izgubiti ako se izmjesti Dječja biblioteka. „Djeca moraju osjetiti toplinu doma zvanu biblioteka, miris knjiga i, naravno, susret s pjesnikom u ovakvom prostoru. Ako se kojim slučajem zatvore vrata Dječje biblioteke, mislim da učitelji i tete iz vrtića neće juriti „bibliobus“ da bi se djeca susrela s knjigom“, kaže Vukelić, smatrajući ovo neodgovornim prijedlogom.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Književnik Goran Dakić, takođe za „Nezavisne“ kaže da mu selidba knjiga iz polica biblioteka u „bibliobus“ ne znači apsolutno ništa. „Jedino šta mi ostaje jeste da vjerujem u tačnu procjenu i dobru namjeru. Zatvaranje bibliotečkih odjeljenja je, bez sumnje, šamar na našu ćelavu, kulturnu glavu, ali možda ništa drugo i nije preostalo“, ističe Dakić.
Književnik Jovo Čulić smatra da bi Gradska uprava trebalo da reaguje i da pomogne NUB RS da se ova kulturna ustanova održi u životu. Ističe da mu je drago što će moći posjećivati i pozajmljivati literaturu na dječjem odjeljenju biblioteke u centru, ali da bi bilo dobro da su se područna odjeljenja mogla osnivati, a da se ne zatvara ova glavna. „Sada mislim da je velika šteta što se ta ista odjeljenja zatvaraju po mjesnim zajednicama i što se ona udaljavaju od djece. Strah me samo da se na tim mjestima ne otvore kafići ili sportske kladionice“, zaključuje Čulić.
S druge strane, Ljilja Petrović Zečić, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske, u intervjuu za portal „Mondo“ ističe da je Dječije odjeljenje nekad bilo sastavni dio biblioteke. Izmješteno je da bi se na tom odjeljenju otvorio Ruski kulturni centar i premješteno u Borik. „Izmještanjem tog odjeljenja dobili smo duple troškove i duple obaveze. I tada su građani negodovali, a mi smo svaki dan dobijali sve više i više zahtjeva roditelja, djece, škola i nastavnika da se vrati u biblioteku u centru, pa će se to i desiti. Razloga za ovu odluku je više. Prije svega, došlo je do jednog neprirodnog razdvajanja od odjeljenja za odrasle. Čitaoci tinejdžeri, koji sa dječije literature prelaze na ozbiljnije knjige se negdje zagube. Osim toga, troškovi su dupli.“
Direktorica Petrović Zečić je navela da u posjetu biblioteci dolaze djeca iz cijele RS koja dolaze u Banjaluku u posjetu muzejima, pozorištima i biblioteci. „Kada ih uputimo u Borik, njima je to komplikovano, treba pronaći autobus, pa onda i biblioteku… Vraćanjem dječijeg odjeljenja u zgradu u centru dobićemo neke nove mogućnosti – kolektivna članstva, različite radionice, a smanjićemo troškove. Planiramo da se to desi do maja. Nastojaćemo da ne bude prekida u radu, pa će premještanje biti izvedeno u nekoliko faza, postepeno.“
Što se gašenja područnih odjeljenja na Stračevici i u Obilićevu tiče, gospođa Petrović Zečić je izjavila: „Moramo pogledati istini u oči i sami sebi priznati da se smanjuje broj korisnika ovih odjeljenja, a broj korisnika iz ovih krajeva grada veći je u centralnoj biblioteci. Odjeljenje na Starčevici biće zatvoreno, a za Američki kutak se traži novi prostor. Važnost postojanja stranih kulturnih centara u gradu je neosporiva. Ruski centar „Ruski mir“, kancelarija Francuskog instituta, čitaonica Gete instituta, pa i Američki kutak daju mogućnost građanima da uče jezike, da studiraju u matičnim zemljama ovih institucija i upoznaju različite kulture“.
Za portal „Buka“ Ljilja Petrović Zečić ističe da je javnost ove novine veoma negativno dočekala: „Većina novina se često tumači negativno, ali ja vjerujem da će naši korisnici uvidjeti da je ovo praktičan razvoj biblioteke i naših usluga. Naši ljudi su skloni kritikama unaprijed, a da nisu vidjeli kako će nešto izgledati i kako će se dalje odvijati. Ne treba ovo gledati kao uskraćivanje, zatvaranje biblioteka, već da dolazi do promjena koje su u skladu sa savremenim svijetom i zaista sam ubijeđena da se krećemo u pravom smijeru. Ovako će i stanovnici naselja koja nemaju odjeljenje Biblioteke, imati priliku da lako podižu knjige, a projekat „Bibliobus“ trebalo bi da počne sa radom od septembra“, navodi gospođa Petrović Zečić.
Šta je u suštini projekat „Bibliobus“? Direktorica Petrović Zečić ističe da „Bibliobus“ predstavlja pokretnu biblioteku koja može da ponese do pet hiljada knjiga, koja ima sve sadržaje kao jedna mala biblioteka. „Počev od pristupa i mjesta za internet, čitanje štampe, čitanje knjiga, ali i mogućnost organizovanja manjih promocija knjiga. To je jedan model koji se primjenjuje na Zapadu već odavno i sve centralne biblioteke nastoje da imaju bibliobuse. Ovo je priča gdje biblioteka dolazi čitaocima, a već smo imali inicijative iz drugih gradskih naselja koja su imala potrebu za bibliotekom, a ovo je način da mi pokrijemo čitavu teritoriju Banjaluke sa bibliobusom koji funkcioniše po utvrđenom rasporedu“, ističe direktorica Biblioteke i dodaje da joj je „Bibliobus“ jako značajan zbog izdvojenih naselja i područnih škola, navodeći da će cijeli grad će biti pokriven.
Inače, preteče današnjih bibliobusa bile su pokretne biblioteke na zaprežnim kolima koje su se pojavile u 19. vijeku u Velikoj Britaniji i početkom 20. vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom 20. vijeka motorna vozila se sve više upotrebljavaju kao bibliobusi a pravi procvat bibliobusi doživljavaju nakon II svjetskog rata kada se bibliobusne službe osnivaju u Francuskoj, Njemačkoj, Skandinaviji, Sovjetskom Savezu i u drugim zemljama. Prvu bibliobusnu službu u bivšoj Jugoslaviji osnovala je 1969. godine Gradska knjižnica Rijeka. U saradnji sa mariborskom fabrikom kamiona i autobusa TAM 1976. je izgrađen prvi namjenski bibliobus za potrebe biblioteke u Zagrebu.
U BiH Unsko-sanski kanton dobio je prvi bibliobus 2013. godine, koji je ujedno bio i prva pokretna biblioteka u Bosni i Hercegovini. Bio je to rezultat međugranične saradnje između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, tačnije Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić” iz Karlovca i Kantonalne i univerzitetske biblioteke Bihać. To je bila prva pokretna biblioteka u BiH koja je pokrivala ruralna područja u Unsko-sanskom kantonu koja nisu imala bibliotekarske usluge. Autobus biblioteka bila je jedna od aktivnosti u okviru projekta „Usluge pokretne knjižnice za cjeloživotno učenje u ruralnim područjima Karlovačke županije i Unsko-sanskog kantona” koji je finansirala Evropska unija u okviru Prekograničnog programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007-2013.
U Srbiji je Centar za kulturu Kladovo 2010. godine organizovao bibliobus za najudaljenija naselja kladovske opštine. Osim prilike da dođu do velikog broja knjiga raznih žanrova, dolazak pokretne biblioteke u najudaljenija naselja kladovske opštine mještani su vidjeli kao znak pažnje i događaj za pamćenje. Tom prilikom je učiteljica Ruža Kalinović iz Vajuge izjavila: „Nas niko, sem prosvetnog inspektora, ne posećuje. Ovakvi susreti su veoma korisni i pozitivni i pravi su događaj za decu, ali i za meštane“. Obilaskom i najudaljenijih naselja kladovske opštine zaposleni u Centru za kulturu su shvatili da je bibliobus mnogo više od ponude knjige. Razgovor i pažnja, briga i posvećenost mještanima ovih sela znači više od svega.
Duži niz godina bibliobusne službe uspješno posluju i u Hrvatskoj, u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Karlovcu, Čakovcu, Vinkovcima, Koprivnici i Bjelovaru. Na bibliobusnim stanicama za korisnike organizuju i kulturna događanja poput susreta s piscima za djecu i odrasle, glumcima, razne tribine i predavanja. Od 2014. godine Gradska knjižnica Zadar čak organizuje bibliobusne ture po ostrvima i manjim mjestima oko Zadra.
Koliko je Hrvatska ozbiljno shvatila potencijal i značaj bibliobusa govori i podatak da se u ovoj zemlji redovno održavaju okrugli stolovi o pokretnim bibliotekama i festivali hrvatskih bibliobusa. Sa posljednjeg skupa održanog u Puli u maju 2017. godine poručeno je da u Hrvatskoj djeluje devet bibliobusnih službi s ukupno 13 bibliobusa koji su u 2016. godini pružali bibliotekarske usluge na području 148 jedinica lokalne samouprave sa ukupno 496 bibliobusnih stanica. U 2016. godini bilo je aktivnih 14.693 članova (69% djece), posuđeno je 365.433 jedinica bibliotečke građe, održano je 388 raznovrsnih programa. Od ukupnog broja bibliobusnih stanica, 59% stanica nalazi se pokraj škola, što je od izuzetnog značaja za dostupnost bibliotečkih usluga djeci i učenicima.
Voditeljica Bibliobusne službe Knjižnice grada Zagreba, Nika Čabrić, ističe da na neki način zaposleni u bibliobusnoj službi odgajaju generacije. „Naši korisnici su vjerni – roditelji koji su članovi dovode djecu koja postaju novi članovi, bake dovode svoje unuke – a poznajemo ih bolje nego u „običnim“ bibliotekama. Mi stanice obilazimo svake dvije sedmice i dolazimo zbog tačno određenih ljudi, donosimo knjige koje su oni tražili. Čujemo se s njima telefonom, nekad i na dnevnoj bazi“, navodi Nika Čabrić dodajući da bibliotečki fond stalno prilagođavaju prema lokacijama koje tog dana obilaze.
U Sloveniji u okviru Udruženja bibliotekarskih društava Slovenije djeluje 12 biblioteka na točkovima od čega deset bibliobuseva i dva kombija koji posluju u Ajdovščini, Domžalama, Kamniku, Ljubljani, Mariboru, Murskoj Soboti, Novoj Gorici, Novom Mestu, Postojnoj, Ptuju, Tolminu i Tržiču. Inače, bibliobusi u Sloveniji više decenija uslužuju građane u zabačenim dijelovima zemlje. Koliko je Slovencima važna usluga bibliobuseva govori i podatak da se ozbiljna sredstva ulažu u nova vozila, nekad i više stotina hiljada evra.
Sve u svemu, bibliobusi predstavljaju važan segment u čitalačkoj kulturi, i to ne toliko daleko na zapadu, nego tu, u našem komšiluku. Nisu rijetka istraživanja koja ukazuju na to da su usluge pokretnih biblioteka u porastu, posebno među najmlađom populacijom. Kako će se Banja Luka snaći u novoj eri, eri pokretnih biblioteka, ostaje da se vidi. Da li će i dalje biti negodovanja, poput onog od strane književnika Vida Vukelića koji ističe da se „ne može praviti susret s knjigom i pjesnicima na ulici, kako zbog vremenskih uslova tako i zbog samog osjećaja da se nalazimo u kulturnom ambijentu o kojem je riječ“? Ili relativizovanja poput izjave Gorana Dakića koji smatra da „šinobus s knjigama, internetom i novinama možda donese nekog dobra, mada će biti savršen i ako samo ne naškodi. Navike definišu potrebe, a naše potrebe su takve kakve su i tu boga nema“? Ili će preovladati optimističniji stavovi, poput stava direktorice NUB RS Ljilje Petrović Zečić koja ističe da će bibliobus biti „vesela biblioteka na točkovima“?
