Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik sastao se sa premijerom Mađarske Viktorom Orbanom u Budimpešti. Pored uobičajenih izjava o međusobnom poštovanju i uvažavanju, Orban je pohvalio Dodika izjavivši da ga poštuje lično i da Dodik uživa “ozbiljan respekt u Mađarskoj”.
Vi ste čovjek koji je spreman da se založi za svoju zajednicu. Kritike protiv Vas su priznanje i ništa drugo. U perspektivi vidim mnogo dodirnih tačaka među nama.
Dodik mu nije ostao “dužan” rekavši da “Viktor Orban uporno pobjeđuje na izborima, što govori o tome da ima podršku svog naroda”.
Nećemo ulaziti u detalje Dodikove posjete Mađarskoj, kao ni u “želje, čestitike i pozdrave” koje su jedan drugome saopštili. Ono što nam je privuklo pažnju je činjenica da je sastankom sa Orbanom Dodik “povukao” još jednu “snažnu autokratsku kartu” u “političkoj partiji pokera” koju odavno igra.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Povlačenjem Orbanove karte” Dodik je kompletirao triling autokrata. Sada se u njegovom “političkom špilu” nalaze “autokratske veličine” današnjice: Orban, Erdogan i Putin. Sa svima se sastao i divi se njihovim “načinima vladavine”. Možda mu “turski autokratski kralj” nije toliko drag, ali je neizbježan u “autokratskom trilingu”.
Još mu samo nedostaje najjači “autokratski kralj” – Donald Tramp, pa da na “politički sto” izbaci “poker autokratskih kraljeva”. Međutim, sve su prilike da skoro neće povući tu kartu, uprkos tome što je svoju “autokratsku damu” Željku Cvijanović slao na noge Trampovim lobistima. Štaviše, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Metju Palmer nedavno je potvrdio da američke sancije Miloradu Dodiku ostaju na snazi. Dakle, za sada ništa od “pokera autokratskih kraljeva”.
U zamjenu za “američkog autokratskog kralja”, Dodik može pokušati sastaviti “autokratski ful” dodajući svom “trilingu autokratskih kraljeva” dva “autokratska žandara” – austrijskog Hajnca-Kristijana Štrahea (koji je privremeno “izbačen iz špila”) i eventualno “italijanskog autokratskog žandara” Matea Salvinija, čijem političkom djelovanju se takođe divi. Autokratsko-populistička elita na Dodikovom “političkom pokeraškom stolu”.
Čega se pametan stidi…
Daleko od toga da sastanci i saradnja sa međunarodnim liderima i zvaničnicima nije korisna. Štaviše, neophodna je u današnjem globalizovanom svijetu u kome smo upućeni jedni na druge, svijetu u kome je saradnja neophodna kako bi se nastavio razvoj ali i izbjegli sukobi. Međutim, navedeni “autokratski kraljevi i žandari” nisu među predvodnicima tolerancije, suživota i mira. Štaviše, preziru globalizaciju i prije bi se moglo reći da su predvodnici u širenju laži, straha, manipulacija i mržnje. Da vidimo koga to Dodik preferira i kome se divi.
Organizacija Freedom House je u svom posljednjem izvještaju o stanju sloboda u svijetu, za Mađarsku navela da je nakon preuzimanja vlasti na izborima 2010. godine, stranka premijera Viktora Orbana “progurala” ustavne i zakonske promjene koje su joj omogućile konsolidaciju kontrole nad nezavisnim institucijama zemlje. Vlada pod vodstvom Viktora Orbana vodi politiku koja ometa rad opozicionih grupa, novinara, univerziteta i nevladinih organizacija čije djelovanje smatra nepovoljnim.
Status Mađarske na rang listi sloboda opao je u odnosu na prethodnu godinu sa “slobodnog” na “djelimično slobodan” zbog stalnih napada na demokratske institucije zemlje od strane stranke Viktora Orbana, koja je iskoristila svoju parlamentarnu nadmoć za nametanje ograničenja ili uspostavljanja kontrole nad opozicijom, medijima, vjerskim grupama, akademskom zajednicom, nevladinim organizacijama, sudovima, tražiocima azila i privatnim sektorom.
Dosadašnje kampanje Orbanove partije karakterisale su oštra nacionalistička retorika i karakterizacija Orbana kao branioca “tradicionalnih” hrišćanskih vrijednosti u Evropi. Sposobnost opozicije da ospori njegovu partiju bila je znatno ometena mobilizacijom državnih resursa, pristrasnošću medija i ograničenjima koja su uticala na pristup opozicije tržištu oglašavanja. Zvuči poznato? Možda je zato Dodiku toliko drago što se sastao sa Orbanom. Ko će kome nego svoj svome!
Sljedeći u Dodikovom “autokratskom špilu”, iako ne pretjerano omiljen, bar ne što se nacionalnog i vjerskog opredjeljenja tiče, ali svakako po načinu vladanja blizak, turski je predsjednik Erdogan. U izvještaju organizacije Freedom House za Tursku navodi se da je Partija pravde i razvoja predsjednika Erdogana, nakon što je u početku donijela neke liberalne reforme, pokazala sve veći prezir prema političkim pravima i građanskim slobodama, a njena autoritarna priroda je u potpunosti konsolidovana nakon neuspjelog pokušaja državnog udara iz 2016. što je dovelo do dramatičnog slamanja protivnika vlasti. Ustavne promjene usvojene 2017. godine koncentrisale su moć u rukama predsjednika Erdogana i dovele do pogoršanja izbornih uslova.
Ustavne izmjene odobrene 2017. godine stupile su na snagu nakon što je Erdogan ponovno izabran za predsjednika, uvodeći novi predsjednički sistem koji je znatno proširio izvršna ovlaštenja predsjednika i eliminisao ulogu vlade. Predsjednik sada može vladati dekretom i samovoljno imenovati različite zvaničnike i sudije.
Erozija građanskih sloboda je i dalje prisutna, uz česta hapšenja i optužbe novinara i korisnika društvenih medija koji su kritikovali vladu. Takođe, prisutna su i stroga ograničenja prava skupštine i sindikata.
Posljednji u Dodikovom “trilingu autokratskih kraljeva” je “crveni kralj”, njemu najdraži Vladimir Putin. Poput Turske, i Rusija je, prema analizi organizacije Freedom House, proglašena za zemlju koja “nije slobodna”.
Moć u ruskom autoritarnom političkom sistemu koncentrisana je u rukama predsjednika Vladimira Putina. Sa lojalnim snagama bezbjednosti, podređenim pravosuđem, kontrolisanim medijskim okruženjem i zakonodavstvom koje se sastoji od vladajuće partije i popustljivih opozicionih frakcija (Dodikov “vlažni san”), Putin je u stanju da manipuliše izborima i suzbije istinsko neslaganje. Rasprostranjena korupcija olakšava povezivanje birokrata i organizovanih kriminalnih grupa.
Naposlijetku, “američki autokratski kralj” Donald Tramp pokazuje iz dana u dan da ne zaostaje previše za svojim “autokratskim kolegama”, iako dolazi iz zemlje koja je rodonačelnica moderne, predstavničke demokratije.
U izvještaju organizacije Freedom House, za Sjedinjene Američke Države se navodi, da iako njeni građani uživaju u jakoj tradiciji vladavine prava, snažnih sloboda izražavanja i vjerskih uvjerenja i širokog spektra drugih građanskih sloboda, posljednjih godina demokratske institucije Sjedinjenih Država su pretrpjele eroziju. To se najbolje moglo vidjeti na primjerima manipulacije izbornim procesom, pristrasnostima i disfunkcijama u sistemu krivičnog pravosuđa, problematičnim političkim odlukama u vezi sa imigracijom i tražiocima azila, te rastućim disparitetima u bogatstvu, ekonomskim mogućnostima i političkom uticaju. Freedom House je Donalda Trampa označio kao glavnog krivca za opadanje stepena demokratije u SAD, istog onog Trampa za koga je Dodik tvrdio da dijele iste vrijednosti.
Autokrate svih zemalja, ujedinite se!
Demokratija, sa svim svojim mukom izborenim pogodnostima za slobodan, ravnopravan i čovjeka dostojan život, ugrožena je širom svijeta. Autokrate, populisti, nacionalisti, šovinisti i slični “arhetipski neprijatelji” slobode, napadaju demokratiju iz dana u dan. Udaraju je mučki, ispod pojasa. A narod kao da je “blago ometen u razvoju” pa nije u stanju da vidi u kom pravcu ih njihovi “nacionalno prosvećeni” lideri vode. Kao da ponovo proživljavamo romantičarski period iz druge polovine 19. vijeka. A znamo svi šta je slijedilo nakon “romantičnog nacionalnog uzdizanja”. Krvavi 20. vijek.
Kao da ih neka “autokratska nevidljiva sila” spaja i objedinjuje, beskrupulozni, moći žedni političari stvaraju snažan front protiv demokratskih vrijednosti. Zaslijepljeni žudnjom za moći, određuju ko je dostojan života u nacionalnoj zajednici a ko je stigmatizovani “drugi”. Dodik, Putin, Orban, Erdogan, da ne zaboravimo “autokratskog džokera” Vučića, Tramp i njima slični, predstavljaju novu-staru destruktivnu političku silu koja poput svojevrsne crne rupe prijeti da usisa i uništi sve demokratske vrijednosti za koje se čovječanstvo mukotrpno izborilo.
Bilo bi sjajno da je međudržavna i politička saradnja lidera kao što su Dodik i Orban uvod u “bolje sutra”, ali sve su prilike da će poslužiti samo za stvaranje jakog populističkog, nacionalističkog i autokratskog bloka koji će predstavljati ozbiljnu prijetnju demokratiji, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou.
