Republika Slovenija i Hrvatska posjeduju nuklearnu elektranu Krško (u omjeru 50:50) kojoj su produžili rad do 2043 godine. Sam objekat je lociran na granici Slovenije i Hrvatske, lokalitet Vrbina. Obzirom da za radioaktivni otpad koji je nastao radom nuklearne eletrane, kao i za otpad koji će tek nastati, u vlasništvu ove dvije zemlje, potrebno je pronaći lokaciju za njegovo odlaganje. Slovenija je konstantno držala otvorenom ponudu da se otpad skladišti na mjestu nastanka (teritorijalno gledano, u Sloveniji), dok je Hrvatska kroz pregovore modifikovala svoje zahtjeve, suštinski ne želeći zajedničko rješenje. Dugo vremena je preovladavao narativ da je zajedničko odlaganje sa Slovenijom preskupo, a onda kada je Slovenija krenula sa jeftinijim ponudama, stav zvaničnika iz Hrvatske je da oni na jednom mjestu žele da skladištiti radioaktivni otpad, iskorištene izvore kao opasne otpade iz čitave Hrvatske.
Priča o tome da Hrvatska treba graditi svoje odlagalište, ozbiljnije kreće 1999. godine kada to i dospjeva u javnost, te od tada kontinuirano raste napetost po pitanju ove teme, a ozbiljnije protivljenje Bosne i Hercegovine kreće tek od 2015. godine. Ukoliko bi Hrvatska ostvarila svoje planove, uz rijeku Unu, na granicu sa Bosnom i Hercegovinom bi 2023. godine trebali početi stizati pomenuti radioaktivni i drugi opasni otpadi.
Građani, pa i Bosna i Hercegovina kao država čitav proces karakteriše kao krajnje netransparentan i protivan volji stanovništva, sa obje strane granice. Preko 10 doktora nauka iz Bosne i Hercegovine je učestvovalo u izradi stručnog mišljenja koje nedvosmisleno pokazuje da lokalitet nije pogodan za izgradnju odlagališta radioaktivnih i drugih opasnih otpada. U cilju jačanja argumentacije Bosna i Hercegovina je formirala pravni i ekspertski tim koji se bave ovom tematikom. Zanimljivo je da građani kontinuirano kritikuju rad pravnog tima, obzirom da pomenuti nije postigao nikakve konkretne rezultate za godinu dana rada.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Glavna argumentacija Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ide u par smjerova:
- zanemarivanje volje stanovništva zanemarivanje prekograničnog uticaja na Bosnu i Hercegovinu
- uticaj na zaštićena područja (Park prirode Una, Nacionalni park Una, NATURA 2000) kao i na zaštićene biljne i životinjske vrste
- uticaj na izvore pitke vode
- seizmički uticaj
Ovo je jedan od rijetkih slučajeva koji je ujedinio kompletno društvo u Bosni i Hercegovini (građani, nevladin sektor, privrednici, političari), obzirom da se izgradnjom odlagališta na samoj granici, na 800 metara od rijeke Une, koja glasi za jednu od najljepših u državi, koju svakodnevno samo u Novom Gradu pije 15000 ljudi – je prema zajedničkim stavovima, nedopustivo. Procjene su da se ovakvim činom ugrožava najmanje 250 000 ljudi u pogođenoj regiji.
Građani Bosne i Hercegovine, protestvujući protiv ove namjere bili su dio preko 7 protesta, kako u BIH, tako i u Hrvatskoj i Sloveniji, a najzapaženiji je bio lokalni protest u Novom Gradu – primarno pogođenoj opštini u BIH, koji su podržali stanovnici iz 19 gradova. Uz to, specifičnost ovog slučaja je to što građanski otpor traje preko 20 godina, a prema najavama iz nevladinog sektora, komplikacije po pitanju ovog slučaja tek predstoje obzirom da BH diplomatija ne može ili ne želi uložiti dodatni napor da otkloni prijetnju sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.
