Opozicija u Republici Srpskoj skupila je 28 potpisa narodnih poslanika i zahtjev za sazivanje posebne sjednice Narodne skupštine na kojoj bi se raspravljalo o pravima i položaju bivših boraca Vojske Republike Srpske naći će se na jednom od narednih Kolegijuma republičkog parlamenta. Zahtjev nisu potpisali poslanici vladajuće koalicije. Na toj skupštini, ukoliko Kolegijum prihvati da ona bude održana, poslanicima ali i javnosti trebalo bi da se obrate neki od predstavnici demobilisanih boraca.
Posljednjih nekoliko mjeseci se, uglavnom, govori o zahtjevu nekih od nekoliko boračkih organizacija u Republici Srpskoj za održavanjem posebne sjednice parlamenta. Taj zahtjev u jednoj mjeri je ispolitizovan a borci u Srpskoj su podjeljeni u različite organizacije i ne postoji njihov jedinstven stav. U međuvremenu u Srpskoj, prema nekim informacijama, gotovo 1500 djece palih boraca nema nikakav posao.
Trebaju li se oni obratiti poslanicima i javnosti na posebnoj sjednici?
Danijel Topić iz Banjaluke za dvije godine napuniće onoliko godina koliko je u momentu smrti u uniformi Vojske Republike Srpske imao njegov otac Nenad. Nenad je poginuo posljednji dan rata u BIH na Dabracu nedaleko od Banjaluke. Imao je 38 godina. 1995. godine Danijel je imao deset godina. Oca pamti kao hrabrog čovjeka bez koga je ostao prerano. Njegovoj hrabrosti, priča Danijel, svjedoče odlikovanja i priznanja koje je dobio za života i posthumno. Odlikovanje Predsjednika Republike Medaljom značaja za narod i Zahvalnica za pruženu pomoć u borbi za slobodu srpskog naroda.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Danijel priznanja vadi iz plastične kese, medalju nosi oko vrata.
Danijel je u posljednjih desetak godina nebrojeno puta pokušao da nađe posao. Uzalud.
“Ja sam išao kod raznih direktora, saznao sam da se direktor Autoputeva preziva Topić. Znam da mi nije rod ali sam ištampao namjerno fasciklu da se se vidi prezime i upao sam kod sekretarice i okrenuo njoj da vidi Danijel Topić. Jel imate zakazano? Ja kažem “Mislim da mu je javljeno da dolazim”. Jer ne znam, ja se moram snalaziti. Čovjek me primio, pogledao odlikovanja, uzeo moj broj i rekao ti si primljen na posao i onda se u posljednjem času sjetio da imaju do 3 sata otvoren konkurs (za naplatne kućice). Poslao me da izvadim pet stvari. Ja sam tih pet stvari izvadio u sat vremena i donio. Nisu me nikada nazvali. Poslije toga ja sam potonuo“, priča Danijel za Gerila info. Kaže i da mu je samo javljeno da mu prijava nije uredna.
On kaže da mu prilikom traženja posla najveći problem pravi to što nije ni u jednoj stranci.
“Uvijek se kao problem postavlja to što ja nisam član ni jedne stranke. Ja sam imao ponuda raznih da uđem u ovu stranku pa da idem tamo, da uđem u onu stranku pa da idem tamo. Naravno da me pitaju gdje god dođem da pitam za posao da li sam član stranke. Jedino gdje me nisu pitali to, a to je težak fizički rad, je u D.I. Vrbas gdje sam ja njih pitao da li moram biti član stranke…Ja ne volim ni jednu stranku, za mene je svaka vlast od 1995. ista i loša jer niti su mene zaposlili niti su moju sestru zaposlili. I ne podržavam nikoga. Dok god ima jedno dijete palog borca nezaposleno za mene su oni svi loši političari”, kaže Danijel.
Kao sin odlikovanog palog borca Danijel nije dobio šansu. Dok su mu leđa dozvoljavala radio je svašta, utovarao i istovarao šlepere, kopao kanale. Više, priča, ne može. Pisao je, tražeći bilo kakav posao, i novoj gradskoj administraciji. Za sada bez pozitivnog odgovora.
“Ja ne znam šta je sa mnom, jesam li ja nesposoban. Meni ne smeta ni što je uhljeb ovaj ili onaj, nebitno ko god se zaposlio…Ali zar ne mogu ja dobiti neko radno mjesto, da država kaže u redu tvoj otac je poginuo za ovu državu, obilježio njene granice, mi nismo bogata država da ti dajemo ne znam ni ja šta ali evo ti posao u parking servisu, obilazićeš auta, da lis u plaćeni parkinzi i od toga živi. Dalje se snalazi. Da li je to mnogo ili ja ne vidim dobro? Ako je to mnogo ja ne znam onda šta tražiti u ovoj državi”, priča Danijel za Gerila info.
Vjeruje da ne bi bilo loše kada bi se poslanicima mogao obratiti i neko od predstavnika djece palih boraca. Ali ne onih kojih su predstavnici pojedinih stranaka. Vidi, kaže, i da su boci podijeljeni da gotovo svaka stranka ima svoju boračku organizaciju, da se malo ko bori istinski za prava boraca i djece poginulih boraca.
“Tih boračkih udruženja ima nekoliko. Ja sam gledao neki dan na BN njih četiri. Ona voditeljica je pametnija od njih svih, pita ih šta su uradili za dvadeset šest godina. Oni se hvataju za jednu stavku, ne znaju ni koliko ima djece palih boraca ona im govori brojeve. Oni nemaju evidenciju koliko ima djece palih boraca”, priča Danijel i napominje da je nedopustivo da dvadeset šest godina nakon završetka rata država nije mogla da djeci palih boraca obezbijedi makar pristojne poslove. Ništa više od toga.
“Smiješno je reći djeca. Moj otac je imao godina koliko ja sada kada je poginuo. To su ljudi sada u penzijama i pred penzijama. Ja ne kažem da su svi potkupljeni, daleko bilo. Ima ih, međutim, dosta koji bi imali šta da kažu ali su na neki način skrajnuti. Da li su plaćeni, da li im je zaprijećeno Hagom, da li nekim suđenjem ovdje ili jednostavno kažu ćuti nek se ne puca. Ma nek se puca daj da istjeramo više na čistac ko je ko. Što je Mauzer pokojni ubijen? Zato što je rekao kad oduzmemo od onih koji prije rata nisu imali ništa i damo onima koji su rat proveli u rovu imaćemo državu. On je zbog toga ubijen. I zato nemamo državu i tato je koliko vidim nikada nećemo ni imati. Ja gledam na TV četiri udruženja boraca. Pa koliko smo mi to vojske imali? Svaka stranka ima svoju boračku organizaciju”
Danijel svjedoči da nema nikakvih stalnih primanja. Ima krov nad glavom jer živi sa majkom. Ima dugu vezu i planira da se ženi i osnuje porodicu u Republici Srpskoj. U ovim uslovima ne zna kako je to moguće. Odlikovanja i zahvalnice vraća u plastičnu kesu. Medalju vraća na lančić oko vrata. Od 1995. godine i završetka rata Vrbasom koji teče pored njegove zgrade u Boriku proteklo je mnogo vode. Koliko je nade u bolje sutra otišlo nizvodno, bespovratno. Obećanja ne hrane gladne. Medaljoni i odlikovanja ponekad, ukoliko ih ne prate djela, ne znače ništa.
GERILA info
