Dugo je važio za glavnog kandidata opozicije za kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. On i Jelena i Trivić slovili su za par koji može da dobije najveću podršku građana. Na kraju nije dobio podršku lidera opozicije koja je kao kandidata za člana Predsjedništva podržala predsjednika SDS-a, Mirka Šarovića. Ne krije da je razočaran, podržaće, ipak, kandidate opozicije ali će raditi na tome da njegova lista dobije što veći broj glasova kako bi bila nezaobilazan faktor u eventualnom formiranju vlasti. Nebojša Vukanović, za Gerila info, govorio je o saradnji sa opozicijom, režimu koji predvodi SNSD, namjeri vlasti da proda Ljubiju i Elektroprivredu RS…
Nebojša, iako su mnogi očekivali, na kraju niste kandidat opozicije za člana Predsjedništva. Zašto ste odustali? Pominjali ste da je kandidatura skupa ali utisak je da to nije jedini razlog.
Bio sam, na žalost, jedini i usamljen u insistiranju na poštovanju dogovora koji je opozicija postigla na Jahorini a to je da dvoje kandidata sa najboljim rejtingom budu kandidati za predsjednika i člana Predsjedništva. Ostao sam, međutim, usamljen. Čelnici SDS-a i PDP-a su od toga naprasno odustali, uprkos tome što imam veliku podršku u narodu i što bismo gospođa Trivić i ja bili, sigurno, dobitna kombinacija i što bi dobili najviše povjerenje naroda. Ipak su mene eliminisali i ni po koju cijenu nisu željeli da ja budem kandidat. Ja bih se vjerovatno sam kandidovao da je ostalo pravilo CIK-a kao što je bilo svih ovih godina. Ove godine su uveli prvi put da pored…nekada je bila prijava za člana Predsjedništva i Parlament BiH 20 000 maraka a sada su uveli da se Parlament plaća 25 000 plus 25 000 za Predsjedništvo.
Nisam imao iskreno 50 000 maraka a nisam želio da uzimam tako silan novac i da idem u borbu sam protiv svih jer bih, bilo ko da vas podrži, izgubio onu slobodu i samostalnost koju imam. Čelnici SDS-a i PDP-a su izigrali taj dogovor. Iz kojih razloga ja ne znam ali na njima je sva odgovornost za rezultat ovih izbora. Moram reći da sam ja bez ikakvih uslovljavanja decenijama, da ne kažem godinama, podržavao kandidate SDS-a i PDP-a i ne znam šta je bio razlog da ako ja imam najviše šansi i povjerenje naroda da ne budem kandidat. Da li je problem što sam ja možda nekontrolisan, previše slobodan, što bih insistirao na poštovanju zakona, što sa mnom ne bi bilo kompromisa oko suštinskih stvari ili nešto drugo ne znam. Ali u svakom slučaju u namanju ruku nije korektan taj potez čelnika SDS-a i PDP-a. Moram reći da sam razočaran i da sam bio jedini usamljen na insistiranju na tom dogovoru. Svakako oni koji su tako odlučili će snositi svu odgovornost.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Bilo je govora da je neprikladno da SDS kao najveć opoziciona stranka nema kandidata. Da li je bilo moguće da kompromis bude da Vi budete kandidat SDS-a? Da li se razmišljalo u tom pravcu?
Ja nikada ne bih postao član bilo koje stranke. Ta članska karta ne vidim zašto bi bila bilo kakvo ograničenje jer ja sam u posljednjih desetak godina toliko korisnih stvari uradio bez ikakvih uslovljavanja za SDS i opoziciju da je valjda njihov bio cilj da pobijedimo na ovim izborima. A ako bi pobijedili i formirali vlast to bi bio put za ozravljenje SDS-a. Vi ste svjedoci da su mnogi imali člansku kartu SDS-a, okoristili se o tu stranku, da ne nabrajam. Od pokojnog Miće Mićića, Obrena Petrovića, Ognjena Tadića, Dragana Čavića i drugih. Iskoristili su ih i prešli na drugu stranu, Banjac, Stevandić, Kalinić, da ne nabrajamo jer možete do ujutro da nabrajate.
Mislim da članska karta nije nešto što treba da bude presudno. Važno je ko može pobijediti, ko može pokrenuti narod i ko može dobiti povjerenje ljudi. Vidjeli ste i sami na skupovima ili na slavi SDS-a prošle godine da sam na svakom pojavljivanju dobio apsolutno najveći aplauz i da svi oni iskreni članovi SDS-a i opozicionari mi vjeruju i da me iskreno podržavaju i ne vjerujem da bi i jedan član SDS-a imao nešto protiv toga da budem kandidat. Na žalost to nije odgovaralo, očigledno, rukovodstvu i naravno da ja ne bih pristao na bilo kakve ucjene i kompromise niti bih uzimao bilo koju člansku kartu. Iako mi gospodin Šarović uporno govori da uđem u SDS ja to ne želim. Ne želim da budem član stranke jer mislim da to neće učiniti čovjeka ni boljim ni lošijim. Oni su donijeli takvu odluku.
Žao mi je iskreno što nisam imao ničiju podršku, što sam ostao usamljen ali formirana je lista “Za pravdu i red” u svim izbornim jedinicama i mi guramo dalje da imamo što više poslanika kako se bez nas ne bi mogla formirati vlast i kako bi smo bili ključan faktor koji će insistirati na radikalnim i velikim reformama i promjenama u društvu.
Dobro, sad je tako kako je. Imaju li Mirko Šarović i Jelena Trivić Vašu podršku? Može li opozicija biti jedinstvena u oktobru?
Ja nikada u svojoj političkoj karijeri nisam povukao ni jedan politički potez od kojeg bi Milorad Dodik i režim imali bilo kakvu korist pa to neću uraditi ni sada. Iako je bilo nekih nekorektnosti ja sam okrenuo list i nastavljam dalje. Naravno da će moja lista i saborci maksimalno podržati kandidate opozicije jer je naš cilj da pobijede kandidati opozicije a da lista “Za pravdu i red” Nebojše Vukanovića ima snažan klub i u NSRS i da imamo poslanika u Parlamentu BiH kako bi to bio garant da se bez nas neće moći formirati nova Vlada i kako bi dobili resore što bi garantovalo da će doći do demontaže totalitarnog sistema i da ćemo napraviti iskorak ka uvođenju pravne države i vladavine prava, demokratizacije i normalizacije društva.
Moram reći da nemam nekih puno kontakata, sad je doduše ljeto i odmor, sa čelnicima SDS-a i PDP-a. Vjerovatno će biti nekih razgovora do septembra kada te stvari treba da se dogovore. Moram reći da sam poprilično razočaran da mnogi u opoziciji mene posmatraju, što ste mogli najbolje vidjeti u Višegradu, kao nekakvog protivnika i da ljudi iz SDS-a i PDP-a prave skupove u Višegradu i drugim mjestima sa DNS-om i Nenadom Nešićem a mene ne zovu.
To svakako nije moj problem i oni će zbog toga snositi odgovornost. Ključno je da imamo, još jednom pozivam narod, dovoljan broj posmatrača. Iskreno ja ne vjerujem nikome i gdje budemo imali svog posmatrača odanog tu će biti i glasova i to je najvažnija stvar na ovim izborima, da se organizuje mreža posmatrača kako bismo u oktobru odbranili izbornu volju građana.
Mislite li da je to moguće? SNSD je i pored svega, oslanja se na snagu institucija i države, i dalje jako moćan. Očekujete li fer izbore? Može li ovdje bilo ko ikada pobijediti stranku na vlasti?
Naravno da može. Sedamdeset odsto građana Republike Srpske, najmanje dvije trećine je nezadovoljno i većini, čak i pristalica i članova vladajuće stranke, je jasno da režim vodi u propast i bitno je samo dobro se organizovati, imati mrežu ljudi, spriječiti izborne manipulacije, dopisivanje i krađu glasova kakvu smo mogli vidjeti u Doboju i imati međusoban, korektan odnos u opoziciji. Smatram da bi opozicija mogla da mnogo bolje koristi greške i ukazuje na probleme.
Previše energije se troši u opoziciji na unutrašnja pozicioniranja, ne samo za kandidate već i za nosioce lista, nosioce kompenzacionih lista, da postoji određena vrsta…ja mogu osjetiti na sebi da me mnogi u opoziciji posmatraju kao nekoga ko će uzeti njihove glasove. Naravno da ja neću uzeti ničije glasove i da ti ljudi koji glasaju za mene su moje pristalice, to je najbolje pokazao primjer u Trebinju gdje nije došlo do pada SDS-a i PDP-a a mi smo smanjili razliku koja je nekad bila 5000 na manje od 1000 glasova. Ima prostora da se kockice slože, samo je potrebno biti iskren prema narodu i otvoren i sigurno će doći i podrška naroda. Međutim, ukoliko tražite podršku naroda a ne poštujete njegov puls onda to već stvara neke probleme.
Ja sam siguran da je većini građana Srpske jasno da mi idemo u provaliju, da ovaj režim je na putu da zada konačan udarac na uništenju Republike Srpske, pretvaranju u koloniju. Uskoro će, ukoliko ostanu na vlasti, ući u NATO, rasprodati Elektroprivredu i ostale resurse i da je ovo posljednja šansa da se spasi Republika Srpska.
Spominjete Elektroprivredu, šta je sa pričom o Ljubiji? Kako vidite sastanke Željke Cvijanović u SAD i Milorada Dodika u Izraelu a oboje su pod sankcijama, što SAD, što Velike Britanije?
Oni su saradnici stranaca i Dodik i Željka su samo dobili opomene, žute kartone jer nisu baš bili dobri đaci mada su ispunili većinu onoga što njihovi mentori koji su ih doveli na vlast, stranci, od njih traže. To je sprovođenje neoliberalne dogme, rasprodaja Republike Srpske, uništavanje institucija od obrazovnog sistema do privrede. Sada ovaj posljednji odlazak Dodika i Željke u Izrael i Ameriku, kao što sam to najavio prvi dan, ima za cilj da oni nude Elektroprivredu RS, Aluminu, rudnik Ljubiju i druge preostale prirodne resurse Republike Srpske kao zalog da će oni to privatizovati i predati strancima ukoliko im omoguće da još jednom pokradu izbore i ostanu na vlasti.
Juče sam objavio detaljno kako rudnik Ljubija se prodaje tašna mašna firmi koja je osnovana prošle godine, koja nema nikakve reference, iza koje stoji ovaj Zotov koji je ranije htio kupiti Ljubiju i jasno je da se tu radi o izdaju i veleizdaji i da Milorad Dodik trguje onim što još nije uništio kako bi još četiri godine opstao na vlasti. On je jedan veleizdajnik koji je do temelja razorio Republiku Srpsku i u svakom slučaju se moramo svim demokratskim sredstvima boriti protiv toga da se rasprodaju nacionalna bogatstva i preostali prirodni resursi Republike Srpske.
Šta onda čeka Republiku Srpsku? Šta ukoliko i dođe do promjene vlasti? Kako će se RS izvući? 2023. godine na naplatu dolazi Bečka berza, 2025. Londonska. Kako će to biti vraćeno? Koliko ljudi će do 2025. godine ostati u RS?
Republika Srpska, tačno da je u velikim problemima i to su polsjedice petnaestogodišnjeg sistematskog razaranja. Ali ako uspijemo vratiti samo trećinu onoga što je oteto od naroda mi imamo sigurno pet godina unaprijed plaćene već sve troškove. Dovoljno je obići Jahorinu, Budvansku rivijeru, okolinu Banjaluke pa ćete naći imovinu koja vrijedi nekoliko desetina ili stotina miliona evra. Dakle, ukoliko bi se uspostavila pravna država, ukoliko bi se vratilo narodu što je oteto, ukoliko bi bio istinski usvojen i sproveden Zakon o porijeklu imovine i lustracija, Zakon o spriječavanju sukoba interesa i drugi ključni reformski zakoni, ako bi zakon bio jednak za sve mislim da ne bi bilo nikakvih problema da se funkcioniše normalno i krene putem oporavka.
Tačno je da su nas oni prezadužili ali mnogo su od tih novaca sakrili na domaćim i inostranim bankama i u nekretninama a čije porijeko niko od tih funkcionera ne može da dokaže. Najbolji primjer vam je Luka Petrović koji je generalni sekretar vladajuće partije i koji je četiri godine direktor Elektroprivrede i koji pune četiri godine radi na uništavanju elektroenergetskog sistema kako bi se on prodao tajkunima i moćnicima bliskim vladajućoj oligarhiji. Čovjek kod kojeg sam otkrio da ima desetak stanova u Beogradu i pored toga ima hacijendu vrijednu nekoliko miliona evra u selu Zagora, gdje niko ne živi, u Trebinju, ima kuću u zaleđu dubrovačkom. On ima imovinu vrijednu desetak miliona maraka. Ako jedan Luka koji je nižerangiran u čitavom sistemu ima takvu imovinu onda možete misliti šta imaju ovi na vrhu. Ako trećinu vratimo narodu od onoga što je oteto sve će doći na svoje.
GERILA info
