Nekada davno, u dalekoj zemlji, stajali su smaragdni vrhovi protkani kristalnim rijekama, padine ovjenčane kamenim selima i kanjoni iznad kojih su se uzdizali uzvišeni mostovi prema nebesima. Ovo čarobno područje čak je imalo prikladno očaravajuće ime: Bosna i Hercegovina, jednako melodično kao Narnija, Utopija ili Šangri-La, svjetovi koji postoje samo u mašti, ne i na stvarnim mapama, započinje svoju priču o Bosni i Hercegovini Sara Kan, frilenserka koja objavljuje putopise u svjetski poznatim medijima. Ova priča je objavljena u američkom Njujork Tajmsu.
Međutim, nastavlja Sara, Bosna i Hercegovina nije baš bajka. Koliko god se pripremala, nije mogla očekivati da će zateći u tolikoj mjeri devastiranu zemlju. Kada je pitala svog pratioca da li su rupe u zidovima i razvaljeni prozori posljedica rata, on je nije razumio, ili nije htio da odgovori, ali nekim pitanjima nisu potrebni odgovori. Duboki ožiljci podsjećaju na zlo koje se ovdje dogodilo, ne tako davno, samo prije četvrt vijeka, i to od strane kletvi koje su činile komšije i prijatelji, a ne čarolija neke zlobne vještice.
Podsjećajući čitaoce na tešku prošlost Bosne i Hercegovine, autorka navodi da se raspadom Jugoslavije raspala i ljudska dobrota. Srbi, Hrvati i Bošnjaci, koji su generacijama živjeli u multietničkom društvu, odjednom su postali svjesni svojih razlika. Posljedice rata su se mogle vidjeti na sve strane, ne samo na crkvama, džamijama, mostovima, zgradama i kućama, nego i na ljudima.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Međutim, tokom posjete je doživjela prekrasne momente. Priču zaključuje fantazijom kao u bajci, nadajući se da će i Bosna i Hercegovina, kao i njeni građani, živjeti srećno do kraja života.
