Nakon otvorenog pisma upućenog Miloradu Dodiku zbog njegovog prozivanja naših ljudi u dijaspori, koje je inače izazvalo brojne reakcije u društvu, profesorica Maja Nišević je objavila novi post koji prenosimo u cjelosti.
Jučerašnji dan je protekao u činjenici da je moje otvoreno pismo članu Presjednišva Bosne i Hercegovine, gospodinu Dodik Miloradu, bilo više puta lajkovano (preko 10.000 lajkova i podjeljeno preko 3000 puta – na različitim online portalima), od vijesti “svečanog oslobađanja” Vodovoda u Banjaluci, informacije o postavljanju 3D drveta u Banjaluci, kao i polemike da li će gospodin Dodik Milorad otići na svadbu u Sarajevo ili ne.
Izvinjavam se gospodinu gradonačelniku Banjaluke Stanivuković Drašku i gospodinu Dodik Miloradu, ipak MI narod u državi smo bili popularniji od VAS. U biti, jeste i najbitniji osjećaj običnog čovjeka i onoga kako živi u državi i kakav tretman ima u toj državi. Bitniji je od ostalih tema, sa naslovima “kako opozicija odgovara poziciji i obratno”, “ko je otkrio čiji kriminal”, “ko ima od kojih “vladajućih” koju dijagnozu” itd.
Čini se da ove pomenute teme ispadoše juče potpuno irelavantne, u odnosu na potrebu običnog građanina da bude poštovan kao ljudsko biće! Radujem se tome! Juče smo vam pokazali (makar online) da nam je dosta “političkog kreketanja” i da želimo poštovanje od onih koji nam se obraćaju. Nije bitno da li nam se obraćaju na TV-u, ili lično u insitutciji u kojoj radimo, ili na ulici gradova naše države, dok dolazimo iz te “prozvane” dijaspore. Sasvim logično!
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Znate dragi političari u Bosni i Hercegovini, entitetu Republike Srpske i Federacije BiH, moja baka kad je ulazila u štalu, morala je cvokotati svojoj kravi, da bi joj krava dala mlijeka. Dakle, morala je privoliti svoju kravu da bi joj krava dala mlijeko. Možda nas i smatrate stokom ali da bi nešto dobili morate nam dati nešto, a to je u najmanju ruku poštovanje. A to poštovanje će te nam iskazati samo ako nam pokažete osjećaj ljudskosti, a kada nam se obraćate. Izabrani ste zahvaljući nama, mi to poštovanje zaslužujemo!
Svoje pismo sam poslala na različite adrese, iz razloga što sam se lično osjetila uvrijeđeno i prozvano, a zbog (realno) gnusne izjave i imala sam potrebu da to kažem. Da kažem ali NA GLAS. Međutim, samo je Nebojša Vukanović imao sluha da čuje moje pismo i smjelost da ga objavi prvi, kao i leutar.net, TV K3 a potom su ga preuzeli, bez obavještenja, BN portal (i TV), BUKA, Srpskainfo.com, MojaBanjaluka.info itd. Hvala! Ukratko, nisam ničiji igrač i niko me nije platio da to napišem. Ni ne treba da me plati, a da iskažem svoje nezadovoljstvo! Na to imam pravo, jer sam ljudsko biće!!!
Hvala svim ljudima na velikom broju divnih poruka, i izvinite što ne stižem da vam svima odgovorim. Sve vas volim!
Moram da napomenem, da sam od preko 1000 poruka, dobila samo dvije potpuno bezveze. Dvije sa pričom o nacionalizmu. Moram da kažem da takve dvije poruke, poslije prve rečenice, nisam ni pročitala. Moj mozak i svijest je iznad razglabanja Srbin, Hrvat i Musliman, i ko je upravu. Jesam Srpkinja i Pravoslavne vjeroispovjesti i ponosna sam na to što jesam. Bog me takvu dao, hvala mu! Poštujem svoje, ali i tuđe i hvala mojim divnim roditeljima zato što su me tako odgojili. Ukratko, nema potrebe da to koristite kao uvredu. Ne dotiče me!
Iznad svega, hvala mojim divnim prijateljima jer su se odvažili da pokažu ogromnu lojalnost online, iako žive u “političkoj žabokrečini”. “Političkoj žabokrečini”, u kojoj u 21. vijeku, moraju da paze da li su uputili lajk na neki post Facebook-u jer to može da ih “košta života”, kao i ako kažu nešto protiv ovih i onih. Žalost!
E sad na kraju, da se obratim onima koji su komentarisali da sam “glupača” jer sam dala sebi za pravo da se obratim jednom Dodik Miloradu i “sasipam njemu u brk”. Znate vi, gospodin Dodik Milorad je ljudsko biće, a ne Bog! Ja vjerujem da Bog postoji, molim mu se. Ali idem u crkvu i u naše divne manastire, da mu se molim. Dodatno, unuka sam Nišević Milana (zvanog Tambura), koji je nekad davno otišao drugu Titu i “sasuo u brk”, zato što mu je odveo jedinu kravu od devetoro djece! Moj đed je kravu VRATIO jer je “sasuo u brk, drugu Titu”. Dakle, treba nekad i reći čime si nezadovoljan, da bi ovi, koji su od nas izabrani, znali šta treba da mijenjaju, a za dobrobit svog naroda. Ukratko, nema potrebe da se ćuti. Bog nam je dao mozak da mislimo i pričamo! Eto, zato sam rekla!
Na kraju, nisam zainteresovana za bilo kakve političke aganžmane i gostovanja po emisijima. Ne bavim se politikom, ja sam običan štreber koji se bavi naukom! Nema potrebe ni da mi se nude kojekavi projekti, a vezani za stvaranje neke nove Bosne i Hercegovine. Jednostavno, ne zanimaju me takve stvari, imam pamentijih poslova. Molim vas, nemojte da mi nudite takve budalaštine!
Još jednom hvala svima, živi i zdravi mi bili! Voli vas i pozdravlja, štreberka iz dijaspore!!!
