Opozicija okupljena oko Saveza za pobjedu ponekad je, čast pojedincima, izgledala kao da im više odgovara da političko djelovanje nastave u bezbjednoj hladovini opozicije koja ne donosi nikakvu odgovornost. Istina, preuzimanje vlasti u momentu kada je Republika Srpska devastirana, zadužena i suočena sa masovnim odlaskom stanovništva svakako nije poželjno ni izuzeto od rizika da u takvoj situaciji potonete, ali su sve stranke opozicije u načelu najavljivale borbu za vlast.
Opozicija u Republici Srpskoj ni nakon održanih izbora, za koje i danas tvrde da su dijelom pokradeni, nije učinila ništa da ospori legitimitet protivkandidata osim traženja novog brojanja koje neće donijeti nikakve promjene.
Pojedinci su na Trgu Krajine, revoltirani i ponešeni situacijom, najavili da neće prihvatiti mandate koje su osvojili na “neregularnim izborima” ali su neki od njih samo nekoliko dana kasnije sebe promovisali kao narodne poslanike.
Opozicija će prihvatanjem rezultata izbora i prihvatanjem mandata (neulazak u skupštinu – pojedini očigledno ne znaju – ne znači da niste prihvatili mandat, mandat možete da prihvatite i da ne učestvujete u radu parlamenta) dati legitimitet i izborima i izabranim kandidatima. Nešto slično dogodilo se i 2014. godine kada je opozicija suviše lako prešla preko sastavljanja Vlade RS i većine uz pomoć kupovine narodnih poslanika. Tadašnje mlako djelovanje opozicije koja je nastavila da djeluje kao da se ništa nije desilo rezultovalo je time da se sada na prelazak izabranih kandidata iz stranke u stranku, iz jednog suprostavljenog bloka u drugi, nakon izbora smatra za uobičajenu pojavu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Takvo djelovanje opozicije i ranije je otvaralo prostor za nove političke opcije i nove ljude ali se to nije dogodilo. U prvom nastavku ovog teksta govorili smo o nekim političarima koji mogu biti potencijalno nova lica na političkom nebu Republike Srpske. Svjesno nismo pominjali ljude koji su već dio vladajuće koalicije, iako i u tom taboru ima kvalitetnih pojedinaca, jer oni nemaju gotovo nikakvu mogućnost iskakanja od šablonske politike koju trio SNSD-SP-DNS vodi posljednjih desetak godina, osim ukoliko ne napuste te stranke. Njima situaciju dodatno, dok su u vladajućim strankama, otežava i to što lideri tih stranaka kao svoje političke nasljednike vide i svoje porodične nasljednike.
Draško Stanivuković najčešće je pominjano ime u javnosti Republike Srpske iz prostog razloga jer je taj političar ostvario zavidan rezultat na prethodnim izborima. Stanivuković ne štedi resurse u promociji svog lika, ne štedi na marketingu ali za viši nivo biće mu neophodno da sa “rijaliti politike”, koliko god očigledno publika i masmediji voljeli takvu politiku, uđe u realnu politiku, suoči se sa problemima i počne nuditi riješenja jer u suprotnom neće postati stvarna alternativa. Prvi korak, osim ulaska u NSRS, ukoliko ipak prihvati mandat, biće preuzimanje gradskog odbora PDP-a u Banjaluci, koji je do ovih izbora vodio njegov tetak Igor Crnadak.
Ozbiljan rezultat na izborima ostvarila je i PDP-ova Jelena Trivić koja je izrazito kompetentna i školovana ali za razliku od Stanivukovića ne privlači toliku medijsku pažnju.
Jedan od onih koji jeste mlad i poprilično prisutan u medijima je Davor Šešić iz SDS-a koji je osvojio drugi mandat u NSRS. Šešić je, zahvaljujući padu SDS-a u Krajini u posljednjih desetak godina ali i odlasku pojedinaca iz ove stranke u Banjaluci postao najprepoznatljivije SDS-ovo ime u najvećem gradu Srpske. Njegova dalja sudbina i pravci djelovanja mogu da zavise i od konačnog opredjeljenja ove stranke i epiloga spolja izazvanog sukoba unutar najveće opozicione stranke.
Adam Šukalo se, takođe, pominje kao jedno od imena političara koji mogu da iskoriste novi poraz opozicije i očiglednu potrebu za smjenom generacija u politici. Šukalo dijelom jeste bio dio afere “Papak” s početka prošlog mandata ali se u četverogodišnjem mandata isprofilisao kao oštar kritičar aktuelne vlasti. Ogroman broj glasova na ovim izborima može da zahvali angažmanu oko grupe “Pravda za Davida” i sukobu sa ministrom unutrašnjih poslova Draganom Lukačom oko slučaja ubistva Davida Dragičevića. Jedan je od onih koji je tražio radikalne poteze opozicije nakon tvrdnji da su izbori pokradeni.
“Političku scenu za 5 godina vidim potpuno drugačiju, ali pod uslovom da izborni zakon bude radikalno izmijenjen. U tom slučaju doći će do novih pokreta, ali i građanskog aktivizma koji će stare političke strukture i organizacije marginalizovati. Da bi do toga došlo, građani i svi slobodomisleći ljudi se moraju organizovati i natjerati političke elite na promjenu izbornog zakona i zakona o RTRS-u. Tada, usuđujem se reći da bih bio predsjednik Republike Srpske. Na kraju, bez rješenja zločina nad Davidom Dragičevićem, ovdje nema smisla planirati budućnost, a kamoli učestvovati na namještenim izborima”, rekao je za portal Gerila info Adam Šukalo.
Političku scenu donekle će kreirati i “Pravda za Davida” koja postaje pokret a nije isključeno ni političko angažovanje još nekih građanskih incijativa, prije svega u Banjaluci. Neizostavni u politici u narednih pet godina u manjoj ili većoj mjeri svakako će biti “Restart” kao i “Poligraf” Zorana Talića.
Novinarka Danina Milaković za naš portal tvrdi da vidi prostor za nova lica ali da će sve zavisiti od mnogo faktora.
“Ono što je jasno jeste da opozicija ne može da postigne značajnije rezultate ni u budućnosti, ukoliko bude opstajala kao do sada. Činjenica je da se vremena mjenjaju. Pred društvom su neki novi izazovi. Sve to zahtijeva potpuno drugačiji način djelovanja. Apsolutno je jasno da su poslije izbora, i to u rekordno kratkom roku, počeli da se kristališu neki novi pravci i ’’dilovi’’, koji su još do juče bili ’’nezamislivi’’. Međutim, poslednja dešavanja na političkoj sceni pokazuju da u politici ništa nije nemoguće. Tako je SNSD s jedne strane vrlo lako prihvatio mogućnost da politički i bez problema sarađuje sa onima koje su četiri godine iz dana u dana etiketirali kao izdajnike srpskih interesa u Sarajevu i kočničare svih investicija od kojih bi RS imala koristi. Sa druge strane, pojedini opozicionari su pokazali da imaju jak želudac. Vrlo brzo su svarili kiselinu koju je stvarao SNSD nazivajući ih poturicama, bakirovcima, stranim plaćenicima, perifernim ličnostima, isfrustriranim tipovima, nedorečenim političarima.
Bez obzira na sve to, sada im nije mrsko da uđu u vlast sa onima koje su do juče narodu predstavljali kao ubice, one koji ruše Republiku Srpsku, pljačkaju Republiku Srpsku, prave leglo kriminala i korupcije od Republike Srpske. Pokazalo se da u opozciji postoje vrlo istaknuti članovi koji rade protiv opozicije. Jedni protiv drugih, za one druge. Uprkos tome, lideri opozicionih stranka i dalje pokušavaju da te iste ljude zadrže u stranci. Ispostavlja se tako da su pojedinci jaki, a stranke slabe. Pokazalo se i to da je vlast na ovim izborima, konkretno u Banjaluci prošla lošije nego prethodnih godina. Istina, nije to dramatičan politički pad, niti je ta razlika prevelika podrška opoziciji. Prije da se radi o povećanom nezadovoljstvu građana prema vlasti. Sve to ukazuje da postoji šansa za nove politike i nova lica. Mlađa. Do lokalnih izbora nije ostalo mnogo vremena, samim tim, nisu ni realne šanse da bi eventualno formiranje trećeg bloka, dalo konkretne i značajnije rezultate.
Ali, do narednih opštih izbora ima sasvim dovoljno vremena da treći blok bude alternativa, blok koji bi ponudio nešto novo i realno sprovodivo. Nešto što bi građane, glasače, birače uvjerilo da je bolji život moguć. Nešto što bi ljude zaustavilo da masovno odlaze. Nešto što bi čak i apstinente probudilo”, kaže za Gerila info Danina Milaković, novinarka iz Banjaluke.
Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić takođe smatra da su neophodne promjene i da društvo vapi za politikama koje će, prije svega, biti drugačije vrijednosno utemeljene.
“Nove politike su prijeko potrebne ovom društvu, ono vapi za politikama koje će biti drugačije vrijednosno utemeljene i imati viziju. Međutim, poltički stil i kurs u suštini ne pokazuju nikakve naznake da je to i moguće. Sa novim starim političkim licima to je neizvodivo. Taj trasirani put i kurs je odavno zaglibljen u ponavljanju istih matrica koje znače tapkanje u stagnaciji. Zapravo, novina bi mogla biti ta da stara politička lica preobuku političku odoru i pređu na stranu pobjednika, i postanu još istrošeniji i potrošeniji nego što su bili dok su tapkali u opozicionom djelovanju. Problem može nastati u demokratskom deficitu sa slabljenjem opozicije, pa će politički prostor biti autoritarniji i monolitniji. To nije dobro za dalju demokratizaciju društva. Dakle, unatoč ogromnom prostoru za novim politikama, vidimo da je društvo nesklono promjenama i da mu je udobno u ovakvom političkom miljeu. Očito se dobro osjeća, pa samo sužava prostor za promjene. Ambijent zapravo ostaje isti, politički slabo osviješćen građanin, slaba opozicija sa stalnom tendencijom slabljenja, partitokratija što je sve skupa zacementiralo mogućnosti drugačijim politikama. Te drugačije politike bi trebalo da jesu nove, a ne naziru se ni u obrisima”, za naš portal Tanja Topić analizira potrebe za novim politikama, mogućnost za rađanje novih politika i rizike koje sa sobom nosi slabljenje opozicije a koje bi otvorilo put novim politikama.
