“Republika Srpska ima prijatelje koji je razumiju više nego ikada, a to dokazuju i sastanci u Mađarskoj s više svjetskih lidera”, izjavio je predsjednik Republike Srpske na današnjoj konferenciji za medije povodom posjete Mađarskoj.
Dodik je naglasio da je imao odlične sastanke sa premijerom Mađarske Viktorom Orbanom, zatim sa predsjednicima Turske Redžepom Tajipom Erdoganom i Srbije Aleksandrom Vučićem, kao i novim “prijeteljem” – predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim. Pored njih, sastao se i sa Rustanom Minihanovim, predsjednikom Tatarstana, republike u sastavu Ruske Federacije, kao i sa predsjednikom Turkmenistana Serdarom Berdimuhamedovom. Takođe, kao prijatelje je spomenuo i nekadašnje lidere Slovenije Janeza Janšu i Austrije Sebastijana Kurca.
Kada malo bolje pogledamo koga je Dodik izdvojio kao “prijatelje”, lako se može zaključiti da se “sličan sličnom raduje”. Ne zna se ko posjeduje veći demokratski kapacitet – Orban, Erdogan, Vučić ili Alijev? Možda Republika Srpska, odnosno Milorad Dodik, nisu toliko jaki na ekonomskom ili političkom polju kao neke od zemalja koje je Dodik izdvojio, ali svojim posljednjim potezima, kao što je novi Krivični zakonik kojim se ponovo kriminalizuje kleveta, ili gotovo svakodnevno proskribovanje neistomišljenika, Dodik i Republika Srpska krupnim koracima gaze ka “demokratijama” tipa Turske ili Azerbejdžana.
Opšte je poznata Dodikova “ljubav” sa Viktorom Orbanom. Sastankom u Mađarskoj su nastavili saradnju, ali i međusobno “uvažavanje i divljenje” započeto još od prije pandemije.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Viktor Orban (ponovo) u Republici Srpskoj: Pragmatična realpolitika ili sličan se sličnom raduje?
Pored njega, Dodik je izdvojio i predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana, poznatog po svojim “demokratskim” principima vođenja države, kao i bivšeg premijera Slovenije Janeza Janšu, koji ne posjeduje toliki “demokratski kapacitet” kao Orban ili Erdogan, ali je svakako dao doprinos razgradnji demokratije. Tu je svakako i “nezaobilazni” Aleksandar Vučić.
Među “prijatelje” Dodik je sada uvrstio i predsjednika Azerbejdžana, takođe “poznatog” po demokratskim načelima.
Ilham Alijev je sin bivšeg azerbejdžanskog lidera Hejdara Alijeva. Postao je predsjednik Azerbejdžana 2003. godine nakon očeve smrti, na predsjedničkim izborima koje su obilježile mnogobrojne nepravilnosti. Ponovo je izabran 2008. godine, a nakon ustavnih promjena 2009. godine, kojim su uklonjene barijere ograničenja mandata za predsjednika, dozvoljeno mu je da se kandiduje na izborima na neodređeno vrijeme.
Porodica Ilhama Alijeva se obogatila zahvaljujući svojim vezama sa državnim preduzećima. Oni posjeduju značajne dijelove nekoliko velikih azerbejdžanskih banaka, građevinskih i telekomunikacijskih firmi, a djelimično posjeduju i naftnu i gasnu industriju zemlje. Veliki dio bogatstva skriven je kroz razrađenu mrežu ofšor kompanija.
Projekat za prijavljivanje organizovanog kriminala i korupcije je Alijeva 2012. godine proglasio za “ličnost godine”, zbog njegove umješanosti u korupciju i kriminal. U septembru 2017. otkriveno je da su Alijev i njegova porodica bili umiješani u složenu šemu pranja novca kako bi se isplatili istaknuti evropski političari da odbiju kritike na račun Alijeva i promovišu pozitivnu sliku njegovog režima.
Mnogi posmatrači vide Alijeva kao diktatora koji vlada autoritarnim režimom u Azerbejdžanu. Naglašavaju da izbori nisu slobodni i pošteni. Ističu da je politička moć koncentrisana u rukama Alijeva i njegove šire porodice, korupcija je raširena, a kršenja ljudskih prava su teška, uključujući mučenja, proizvoljna hapšenja, kao i uznemiravanje novinara i nevladinih organizacija.
Sjano je društvo Republika Srpska, odnosno Milorad Dodik odabrao, očigledno i sam nastojeći da dostigne “demokratske visine” kao i njegovi “prijatelji”. Autodestrukcija i nepromišljenost ili principi i realpolitika, kako god, Republika Srpska zauzima stranu u formiranju nekog novog svjetskog poretka – stranu koja nije u “najboljim odnosima” sa demokratskim vrijednostima.
Gerila.info
