„Naše pravosuđe je do te mjere uništeno i obezvrijeđeno da malo ko ima povjerenja za fer proces, čak i kad on to jeste. Politički uticaj u BiH je iznad zakona, tako da u slučaju klevete će zavisiti koliko je ‘krupna zvjerka’ koja vas je tužila“, kaže urednica portala Impuls iz Banja Luke Jelena Jevđenić.
Glavna i odgovorna urednica portala Spin.info Sanja Vasković 8. oktobra saslušana je u Policijskoj stanici Istočna Ilidža u svojstvu osumnjičene za klevetu. Prijavu protiv nje je krivičnu prijavu podnio vlasnik firme Mraz Mladen Kovačević, o čijem poslovanju je portal Spin.info izvještavao.
„Nije nimalo ugodan osjećaj kada vam kažu da ste osumnjičeni za krivično djelo. To zaista ružno zvuči, i na sreću sam preko BH novinara uspjela obezbjediti advokata. Mislim da je ovo prvi put da je prijava išla preko policije, a ne tužilaštvu“, pojasnila je Vasković.
I NEIZVJESNOST SREDSTVO PRITISKA PREMA NOVINARIMA
Posebno ističe da se ružno osjećala zbog činjenice „da se sada kleveta dovodi u istu ravan s ubistvom“. Vasković je uvjerena da je ovo oblik zastrašivanja jer kada je napisala prvi tekst o firmi Mraz Kovačević je insistirao da ne bude objavljen i kontinuirano je uznemiravao. U konačnici, umjesto da Vasković prijavi Kovačevića za uznemiravanje – stigla joj je krivična prijava.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Prema dostupnim podacima, do avgusta ove godine, odnosno godinu od stupanja na snagu izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske kojima je u krivično zakonodavstvo vraćen verbalni delikt, odnosno kriminalizovana kleveta, podneseno je oko 130 krivičnih prijava u šest okružnih javnih tužilaštava.
U tužilaštvima i dalje „rade na tim prijavama“, no na koga se one odnose, podaci su nedostupni javnosti jer se one, kako pojašnjavaju, evidentiraju po imenima, a ne zanimanju osumnjičenih. I sama ova neizvjesnost dio je pritiska prema novinarima i novinarskoj zajednici.
Mladen Bubonjić, politički analitičar, smatra da je ovaj zakon najviše problema izazvao nositeljima pravosudnih funkcija, „jer niko od njih nije stručan za govor mržnje“.
„Čak i ako optužnice budu potvrđene, i dođe do izricanja presuda, one bi na višim sudskim instancama bile oborene“, smatra Bubonjić.
Ako i prihvatimo ovu tvrdnju kao relevantnu, evidentno je da je već sama kriminalizacija klevete ozbiljan udar na slobodno novinarstvo, ali i sve građane koji se kritički odnose prema negativnim društvenim pojavam, kako je na to ukazala Sanja Vasković.
S tm u vezi urednica web portala Impuls Jelena Jevđenić naglašava da mogućnost krivičnog progona oteževa rad u velikoj mjeri jer oduzima vrijeme novinaru da radi svoj posao koji je od javnog značaja.
„Stvara pritisak i sama činjenica da može da se odredi pritvor, pretrese stan, redakcija, oduzme telefon, laptop, što je već ogroman udar na psihofizičko zdravlje, i to utiče na sve novinare, a posebno na male nezavisne redakcije koje nemaju dovoljno ni finansija ni kadra. Tako da se s kriminalizacijom klevete iscrpljivanje novinara i aktivista popelo na stepenicu više“, ističe ona.
PLAĆENICI I DOMAĆI IZDAJNICI
Intencija zakonodavca bila je evidentno ugušiti svaku slobodnu misao. To i ne čudi ima li se u vidu činjenica da predsjednik bh entiteta Republika Srpska Milorad Dodik već niz godina nezavisne medije naziva neprijateljima RS i srpskog naroda. Istovremeno za njega su oni i strani plaćenici i domaći izdajnici. Jednak odnos, tačnije jednake mete na leđa stavljaju se i građanskim aktivistima i opozicionarima.
„Kriminalizacija klevete generalni je trend boljševizacije društva koje vlast RS provodi po uzoru na Rusiju. Mi smo imali prvi u regionu dekriminalizaciju klevete 2001. godine, i nepojmljivo je da se vraćamo unazad i umanjujemo već stečeni obim ljudskih prava. Ovaj zakon je pokazivanje mišića vlasti prema neistomišljenicima“, ističe Bubonjić.
Iako je većina kolega od donošenja zakona isticala da neće prihvatiti autocenzuru i da će i dalje profesionalno raditi svoj posao, Bubonjić je mišljenja da strah od krivičnog progona ipak postoji i da su najglasniji protiv vraćanja verbalnog delikta bili oni mediji koji se bave istraživačkim novinarstvom i javnosti otkrivaju velike korupcijske afere u koje su nositelji vlasti umiješani.
No od samog zakona, saglasni su naši sugovornici, jednak i veći problem je nepovjerenje građana u pravosuđe.
„Naše pravosuđe je do te mjere uništeno i obezvrijeđeno da malo ko ima povjerenja za fer proces, čak i kad on to jeste. Politički uticaj u BiH je iznad zakona, tako da u slučaju klevete će zavisiti koliko je ‘krupna zvjerka’ koja vas je tužila“, ističe Jevđenić.
Da vlast u entitetu Republika Srpska više i ne pokušava da prikrije tendenciju ograničavanja prava na slobodu riječi, misli i udruživanja, svjedočili smo i kroz cjelokupan proces izrade i donošenja Zakona o posebnom registru i javnosti rada organizacija civilnog društva (tzv. zakon o stranim agentima). Upozorenje građanskih aktivista, opozicije, međunarodnih zvaničnika i organizacija sa sjedištem u BiH ipak nisu spriječile Vladu RS da ovaj zakon pripremi do forme prijedloga.
Potom je tek uz šturo obrazloženje da se vraća na doradu na samoj sjednici Narodne skupštine RS početkom ljeta zakon povučen iz procedure.
Iako je bilo niz komentara o pobjedi demokratije, Bubonjić smatra da pretjeranom optimizmu nema mjesta.
„Možda je to i bila kratkotrajna pobjeda, ali vladajući imaju moć da kad god hoće zakon, ponovo vrate u proceduru i usvoje ga. Prije bi se moglo spekulisati da li ih je neko povukao za uši, ili se kalkulisalo zbog izbora. I nije da nema takvih zakona na zapadu, ali oni su i manje rigidni i jedva da se primjenjuju, jer svako zadiranje u rad nevladinog sektora i ograničavanje prava u okvir njihovog djelovanja je sputavanje demokratije“, naglašava Bubonjić.
LIKVIDNOST RS I SUĐENJE DODIKU DIKTIRAJU PROCESE
Vlada RS svakako zna da je i ovaj zakon suprotan temeljima slobodnog, demokratskog društva, ali ih nije briga.
„Prije svega trebamo shvatiti da ovakav način upravljanja državom, odnosno entitetom, nije nikakva društvena zajednica, već jedan privatni biznis vladajućih. Tako se igralo i sa građanima i sa ovim zakonom nekoliko puta. Milorad Dodik je sam rekao da nije povučen, već je poslan na doradu, što znači izvući će ga opet iz ladice kada mu bude bio potreban za neku trgovinu s međunarodnom zajednicom. U konačnici će ga Narodna skupština RS i usvojiti, jer svaki potez vlasti u RS sve je sumanutiji i sve nedemokratičniji“, konstatuje Jevđenić.
Osim ova dva zakona, 2023. godine bilo je predviđeno i donošenje zakona o medijima kojima se, ako je suditi prema tadašnjim izjavama premijera RS Radovana Viškovića, trebao riješiti problem i botova i blogera koji, kako je istakao, „iznose neistine a zarađuju novac na osnovu klikova“. Dodao da će zakon riješiti pitanje da se zna ko je medij i novinar, a ko nije, i da će se na taj način uvesti red u ovu oblast.
Na samom kraju 2023. oformljena je široka savjetodavna grupa, no zakon nikada ni u radnoj verziji nije ugledao svjetlo dana. Novinari su bili saglasni da se ova oblast uredi zakonom, pogotovo u domenu vlasničke strukture, ali i iskazali ozbiljno nepovjerenje prema dobrim namjerama zakonodavca, pogotovo nakon kriminalizacije klevete.
Šta nas u narednom periodu kao cjelokupno društvo u RS-u čeka – teško je predvidjeti. U kom će se pravcu stvari razvijati, hoće li vlast upotrebljavati sve više represije prema građanima, zavisi od posljedica po finansijska kretanja u RS zbog američkih sankcija zvaničnicima i kompanijama koje su u sprezi vlasti, ali i od ishoda sudskog procesa koji se pred Sudom BiH vodi protiv Milorada Dodika.
„Da će vrijeme koje dolazi biti jednostavno – neće. Iduće godine navršit će se 30 godina od okončanja rata, a mi smo se kao društvo jedva promijenili. Mi se još valjamo u istom blatu, jer narod nema znanja da prepozna demokratske vrijednosti, naprosto nije sazreo za promjene“, zaključio je Bubonjić.
