Tragom naše priče o (planiranom) odlaganju nuklearnog otpada od strane hrvatskih vlasti u kasarni Čerkezovac, opština Dvor na Uni, poslali smo pitanja na više adresa i dobili potvrdu da je većina učesnika nezainteresovana za sudbinu koja čeka građane ova dva grada, ali i šire regije.
Opština Novi Grad nam nije ni odgovorila na poslata pitanja iako su pitanja od sudbinskog značaja za Novi Grad. U kabinetu načelnika ove opštine nam je rečeno da je načelnik već nekoliko puta reagovao na ove najave a tražili su nam da pitanja pošaljemo na zvaničnom memorandumu. Zanimljiv zahtjev s obzirom da se pitanje odlaganja otpada najviše tiče upravo opštine Novi Grad i da bi oni u normalnim okolnostima sami trebalo da alarmiraju sve postojeće medije u zemlji.
Grad preko granice, Dvor na Uni, odgovorio je na pitanja koja smo im poslali. U ovoj maloj opštini na vlasti je SDSS, srpska stranka u Hrvatskoj, a načelnik Nikola Arbutina tvrdi da su oni nemoćni da urade bilo šta ali da su zainteresovani za čitav slučaj.
“Općina Dvor i građani naše općine po ovom pitanju su se izjasnili, da smo protiv zbrinjavanja otpada na teritoriju naše općine, građani putem zborova građana, Općina putem predstavničkog tijela.
Zbrinjavanje ove vrste otpada je u nadležnosti države, ona donosi odluke i vodi postupke tako je i sa Studiju utjecaja na okolinu.
Općina Dvor koristila je sve mogućnosti do sada, to ćemo raditi i dalje, da ne dođe do zbrinjavanja otpada na predviđenoj lokaciji.
Lokacija Čerkezovac na kojoj je predviđeno Nacionalnim programom zbrinjavanje radioaktivnog otpada je vojni kompleks u kojem se nalazi vojska tako da nemamo pristup tom prostoru, stoga ne znam što se unutra kompleksa nalazi.”- piše u odgovorru opštine Dvor nas Uni.
Sa druge strane iz čelništva SDSS-a u Vukovaru, stranke koja uglavnom zastupa preostale Srbe u RH (takvim se makar predstavljaju), su vjerovatno smatrali da nema potrebe da odgovaraju na naša pitanja koja smo poslali početkom decembra prošle godine.
Odgovor nije stigao ni na pitanja koja smo poslali Vladi Republike Hrvatske. Vladu te zemlje pitali smo zbog čega se planira odlaganje nuklearnog otpada baš na granici sa Republikom Srpskom odnosno BiH i da li je urađena studija uticaja na životnu sredinu s obzirom da se odlaganje opasnog otpada planira u neposrednoj blizini rijeke Une.
Sa druge strane, Repubika Hrvatska je počela izgradnju Pelješkog mosta prije svega tri dana. Jedan dio političara iz BiH je bio protiv te izgradnje, ali je na kraju presudila podrška hrvatskom projektu od strane Milorada Dodika, predsjedavajućeg predsjedništva BiH koji je u oktobru 2018. rekao da je “izgradnja Pelješkog mosta suvereno pravo Hrvatske”.
Sarjevsko Oslobođenje je pisalo da je njegova podrška bila uslovljena konačnim rješenjem mosta u Gradišci između BiH i RH. Projekt Gradiška sačinjavaju most preko rijeke Save, 9,5 kilometara četverotračne ceste koja bi spajala most s autocestom Zagreb – Lipovac te međunarodni granični prijelaz najviše kategorije. Oslobođenje je tada pisalo da je most na Savi “bio i dio svojevrsne “trgovine” između Hrvatske i Republike Srpske. Naime, predsjednik RS Milorad Dodik je naredio članovima svoje stranke u BiH parlamentu da zajedno sa zastupnicima HDZ-a glasaju protiv blokade gradnje mosta Pelješac”.
Epilog, bar za sada, znamo.
Hrvatska je počela izgradnju Pelješkog mosta, izgradnja Mosta na Savi je i dalje velika nepoznanica (mada se o njemu govori skoro deset godina), a građani Novog Grada i okoline strahuju već godinama za svoje zdravlje. Postavlja se pitanje do koje granice ide neodgovornost BH političara i zašto, kada već imaju priliku, ne koriste adute u svojim rukama da zaštite svoje građane. Zašto izgradnja Pelješkog mosta nije bio uslov za premještanje lokacije za odlaganje nuklearnog otpada. Zašto je propuštena ovakva prilika kada znamo koliko Hrvatskoj znači cestovno uvezivanje kompletne Jadranske obale. Zašto opština Novi Grad glasnije ne istupi sa svojim zahtjevima. Zašto predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, čija je stranka u vlasti Hrvatske, ne zaštiti ono malo preostalih Srba u toj državi, a u Dvoru na Uni su većina. Previše pitanja, premalo odgovora, odgovornosti još manje. Ipak, ono čega u ovoj priči nema je vrijeme. Njega nemaju stanovnici Novog Grada i Dvora na Uni. Ukoliko se nešto hitno ne riješi ovaj prostor će biti prostor bez ljudi. Ali zato izuzetno bogat nuklearnim govnima.
GERILA.info
