Okrugli sto na temu „Održivi energetski zaokret kroz prizmu klimatskih promjena i povećanje učešća obnovljivih izvora energije“ u organizaciji Centra za životnu sredinu i u saradnji sa Međunarodnim udruženjem naučnih radnika – AIS i Mašinskim fakultetom u Banjaluci, izazvao je, krajem prošle sedmice, veliku pažnju stručne javnosti u BiH.
Cilj Okruglog stola je informisanje, obrazovanje i pokretanje konstruktivnog dijaloga između naučnih radnika, predstavnika vlasti i nevladinih organizacija, te drugih interesnih strana. Ključni dio Okruglog stola fokusiran je na izlaganja i diskusiju o obnovljivim izvorima energije u Republici Srpskoj, stanju, problemima i perspektivama te o Nacrtu Zakona o obnovljivim izvorima energije Republike Srpske. Okrugli sto je implementiran u sklopu projekta “Eko BiH” finansiranog od Evropske unije.
Izlagalo je čak devet govornika iz raznih oblasti, predstavljajući, pri tome, nova i inovativna rješenja, kao i ukazujući na već poznate, ali i na neke manje poznate pojmove i trendove u sferi obnovljivih izvora energije pa i klimatskih promjena.
Prvo predavanje održao je prof. dr Ljubomir Majdandžić sa prezentacijom „Evropski zeleni plan, energetski i klimatski ciljevi pojedinih članica EU“.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Majdandžić je prisutne podsjetio na klimatsku politiku, odnosno ključne rezolucije i izvještaje koji su doneseni u cilju smanjenja globalnog zagrijavanja i zagađenja, kao i planovima da se stanje na globalnom nivou vrati bar približno stanju kakvo je bilo u predindustrijskom periodu.
„Pojavljuju se i novi pojmovi poput „klimatskih izbjeglica“ a taj pojam će se odnositi na migrante, odnosno ljude u pokretu, koji će uslijed ekstremnih promjena klimatskih uslova u njihovoj sredini biti primorani da mijenjaju životnu sredinu“, navodi prof. Majdandžić.
S tim u vezi zemlje članice Evropske unije su donijele ciljeve u decenijama koje nam predstoje.
„Sunčeva energija je 50 puta veća od svih zaliha fosilnih i nuklearnih goriva na planeti“, ističe Majdandžić i tvrdi da je upravo energija dobijena iz ovog resursa velika šansa za spas Zemlje. On je istakao da prolazi vrijeme kada su domaćinstva bila samo pasivni potrošači, već da polako postaju aktivni proizvođači sa malim, solarnim, sistemima za proizvodnju električne energije. Na Svjetskoj konferenciji o klimi održanoj 2018. godine je naglašeno da će 2050. godine čak 62% proizvodnje odlaziti na solar, 32% na vjetar, a tek 4% na hidroproizvodnju. Upravo to je, naglašava Majdandžić, izazov 21. vijeka – pronaći arhitektonsko rješenje za energetski isplative objekte. Građani Hrvatske, kao članice EU, već neko vrijeme aktivno i sa velikim interesovanjem prate podsticaje koje država, ali i EU fondovi dodjeljuju za ugradnju solarnih panela koji se koriste za proizvodnju el.energije.
Marko Ivanišević, magistar prostornog planiranja, održao je prezentaciju „Izazovi klimatskih promjena“ gdje je na početku podsjetio na stanje zagađenosti u predindustrijskom vemenu, kao i u današnjem dobu, gdje se količina gasova sa efektom staklene bašte (GHG) povećala čak 800 puta. Razlog je sve učestalije spaljivanje fosilnih goriva koje raste sa industrijskom revolucijom, kao i činjenicom da ugljen dioksid ostaje u atmosferi i do 1000 godina. Najtoplije godine u istoriji planete, od kako se vrše mjerenja, jesu upravo posljednih 10 godina i to je, ističe Ivanišević, posebno zabrinjavajuće. Postoje četiri moguća scenarija u kojem smjeru će ići rast, odnosno pad globalne temperature, a po najgorem je moguć rast temperature za 3-3,7 stepeni Celzijusa do kraja ovog vijeka, a sa temperaturom i stepen štetnih GHG emisija.
Među mnogim usvojenim dokumentima značajnim za spašavanje životne sredine za nas je posebno bitna Zelena agenda za Zapadni Balkan. To konkretno znači da Zapadni Balkan, a tu spada i BiH, mora da prati usklađivanje sa Zelenim planom EU (European Green Deal) nakon njegovog usvajanja čiji je cilj da EU bude klimatski neutralna do 2050. godine. Posebno je značajno davanje prioriteta energetskoj efikasnosti i njeno poboljšanje u svim sektorima, kao i povećanje udjela obnovljivih izvora energije i obezbjeđivanje neophodnih uslova za investiranje, u skladu sa pravnim tekovinama EU. Kada govorimo o BiH tu je posebno značajan dio koji se odnosi na električnu energiju koja se proizvodi u termoelektranama, gdje se navodi da se moraju smanjiti i postepeno ukinuti subvencije za ugalj, strogo poštujući pravila državne pomoći.
Prof. dr Petar Gvero se u svojoj prezentaciji „Obnovljivi izvori energije u Republici Srpskoj, stanje, problemi i perspektive“ bavio konkretno stanjem u Republici Srpskoj i BiH. Gvero je istakao da udio biomase u proizvodnji energije jeste znatan u BiH, ali da je to uglavnom zbog sistema grijanja koji se koriste u ruralnim krajevima. Zabrinjava to što je Srpska i BiH, u odnosu na zemlje EU energetski neefikasna i ugljenično najintenzivnija u Evropi, kao i što je među 10 najvećih zagađivača na našem kontinetnu, a kada govorimo o termoelektranama, čak dvije iz naše zemlje (Ugljevik i Kakanj).
Polovina termoelektrana u BiH će se morati gasiti u dogledno vrijeme, što zbog evropskih regulativa, ali i starih termoblokova čiji rok trajanja uskoro ističe.
Gvero ističe da je uočljiv problem u BiH „loša efikasnost sistema kao i veliki gubici toplotne energije, kada govorimo i o velikim sistemima ali i o domaćinstvima“. Stoga je, ističe, potreban poseban oprez sa biomasom posebno ukoliko se ne vodi računa o standardima.
Činjenica je da je hidropotencijal obnovljivih izvora energije (OIE) u Srpskoj iskorišten samo 32%. Takođe, primjetno je da tri državne elektrodistribucije nemaju više svoj razvojni potencijal kao i da su se odvojile od struke, te sada nemaju snage da samostalno razvijaju velike projekte nego to rješavaju putem koncesija gdje, obično, strani investitori i koncesionari diktiraju pravila. Veliki problem, kada govorimo o korištenju resursa OIE u Srpskoj i BiH, jeste korupcija, kao i prevelika upletenost politike, dok se struka i stručnjaci ne konsultuju.
„Sve ovo zajedno je uslovilo da električna energija još uvijek nije tržišna kategorija, već socijalna, i to će tek u budućnosti biti veliki problem za stanovništvo ove zemlje“, ističe Gvero.
Procjenjuje se da je teoretski potencijal solarnog zračenja Bosne i Hercegovine 74,65 PWh, a tehnički 1.903 TWh. Na osnovu analiza rađenih za 13 gradova u Republici Srpskoj, prosječne godišnje vrijednosti solarnog zračenja na horizontalnu ploču, kretale su se u opsegu 3,45 kWh/m2 za Derventu do 4,22 kWh/m2 za Trebinje. Ukupan tehnički potencijal za korišćenje energije vjetra Bosne i Hercegovine procjenjuje se na oko 2000 MW. Smatra se da je ekonomski izvodljivo u Bosni i Hercegovini instalirati 1.000 – 1.200 MW. Potencijal poljoprivrednih ostataka u Republici Srpskoj je značajan i, treba naglasiti, neiskorišćen.
Gvero ističe da, kada se pogleda dvije decenije unazad, razvoj obnovljivih izvora energije u Republici Srpskoj je usporen i ne prati trendove Evropske unije, ali ni obaveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela Ugovorom o Energetskoj zajednici, te potpisanom Sofijskom deklaracijom kojom je usvojena Zelena agenda za Zapadni Balkan u 2020. godini. (2020. je potpisana i Sofijska deklaracija za Zelenu agendu za Zapadni Balkan). S obzirom da se u Republici Srpskoj, ali i u Federaciji BiH i dalje planira gradnja novih termoelektrana, mogućnosti za energetsku tranziciju u smjeru značajnog udjela obnovljivih energetskih izvora u energetskom miksu su male. Zanimljivo je da su kao investitori novih TE uglavnom banke iz NR Kine. S obzirom na skorašnje najave Kine da odustaje od inostranih projekata na ugalj, postavlja se pitanje kako će to uticati na razvoj iniciranih projekata (kao što su Ugljevik 3 i Tuzla 7).
Cijena električne energije u Bosni i Hercegovini je niska (8,2 Eurocent/kWh ) u poređenju sa zemljama Evropske unije (9,56 – 29,69 Eurocent/kWh).
Sa geopolitičkog aspekta, činjenica je da su investicije u energetsku infrastrukturu u BiH nedovoljne.
Kada govorimo o klimatskim promjenama, jedan od novih pojmova je i tzv. energetsko siromaštvo, a detaljno su ga objasnili u istoimenoj prezentaciji prof. dr Darija Gajić i doc. dr Milovan Kotur. Termin se pojavio u Velikoj Britaniji tokom prve naftne krize 70-tih godina XX vijeka i odnosio se na definisane standarde energetskih usluga, a ne na stvarnu visinu troškova.
Granica za energetski siromašna domaćinstva je minimalno 10% prihoda domaćinstava za potrebe održavanja adekvatne temperature, a samo energetsko siromaštvo predstavlja nemogućnost domaćinstva da priušti potrebnu energiju. Posebno ugrožene kategorije su starije osobe, samohrani roditelji, osobe sa slabim socijalnim primanjima. Neke procjene pokazuju da u EU između 50 i 125 miliona ljudi ne može da priušti odgovarajuće uslove toplotnog komfora.
U EU je putem tzv. “Trećeg energetskog paketa” definisana zaštita potrošača energije s ciljem smanjenja energetskog siromaštva. Sa druge strane, RS i BiH uopšte ne prate ovu problematiku. Zakoni o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj nisu uspjeli u potpunosti primijeniti odredbe o zaštiti kupaca iz Direktive 2009/72/EC, a identična je situacija i u sektoru gasa tj. odredbe iz Direktive 2009/73/EC.
Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu je u prezentaciji predstavio borbu ovog ekološkog udruženja za spas rijeke Sane, a prvenstveno od izgradnje mHE Medna u blizini izvora rijeke Sane. Prva inicijativa za Park prirode gornji tok rijeke Sane podnesena je 2012. godine.
Iako je inicijativa prihvaćena, prethodna zaštita nije proglašena. Po izgradnji MHE Medna, resorno ministarstvo se obratilo Centru za životnu sredinu (CZŽS) sa zahtjevom o izjašnjavanju da li ostaje pri inicijativi za Park prirode Sana. CZŽS odustaje od te inicijative, budući da je mHE Medna izgrađena i što bi u u budućnosti mogao da bude model zloupotrebe kao opravdanje za gradnju hidroelektrana u zaštićenim područjima.
Nakon toga se pokreću dvije odvojene inicijative za Vrela Sane i estavela Mračaj, kao i za Kanjon Prizren Grad.
Jelena Ivanić, takođe iz Centra za životnu sredinu, prezentovala je zanimjiv projekat koji je privukao pažnju cjelokupne BH javnosti – Solarna Pecka. Nedaleko od izvora rijeke Sane, kao i mHE Medna, nalazi se Visitor center Pecka, izletište za ljubitelje prirode. „Solarna Pecka“ je pionirski projekat ulaganja građana u solarnu energiju, ali i prilika za povezivanje turističkih potencijala, prirodnih vrijednosti, ljudskih aktivnosti i energetskih projekata u borbi protiv klimatske krize.
Zajedno sa Visitor centrom, Greenways i Koalicijom za Sanu, Centar za životnu sredinu je pokrenuo projekat „Solarna Pecka“ gdje su se putem crowdfunding kampanje uz pomoć novca građana donatora skupio novac za solarne panele koji su postavljeni na Visitor center. Time je Pecka postala prvo solarno selo u BiH. Ipak, da sve nije tako sjajno u BiH, dokazuje i ovaj primjer gdje ovaj sistem solarnih panela još uvijek nije povezan sa sistemom elektroprivrede zbog komplikovane, dugotrajne i otežane administrativne procedure iako se ne radi o komercijalnom, već društveno-korisnom.
Milorad Prnjić iz Ministarstva energetike i rudarstva RS predstavio je novi Zakon o obnovljivim izvorima energije Republike Srpske. Novim zakonom se definišu nove šeme podsticaja zasnovane na tržišnim principima uz transparentniji mehanizam raspodjele, ali i uređuje oblast planiranja proizvodnje i potrošnje energije iz obnovljivih izvora, definišu mjere podsticanja, institucionalno sprovođenje sistema podsticaja. Po prvi put ovaj zakon prepoznaje građansku energiju kroz kategorije kupac-proizvođač i zajednice obnovljive energije. Preostaje nam da vidimo kako će predlagač zakona obezbijediti podsticajne mjere za ove kategorije.
Jovan Todorović iz Elektroprenosa BiH je govorio o mogućnostima integracije OIE i njihovog uticaja na elektroenergetski sistem BiH.
Vjetroparkova u Srpskoj uopšte nema, dok su veliki vjetroparkovi u FBiH VE Mesihovina – 50,6 MW, VE Jelovača – 36 MW, VE Podveležje – 48 MW. Svega 2% proizvedene električne energije u 2020. godini je iz VE. Primjetan je problem visokih napona u elektroenergetskom sistemu u BiH, kao i višak reaktivne snage.
Inače, vjetroelektrane u RS nisu u sistemu podsticaja koji su ukinuti 2019. godine s obrazloženjem da su VE isplative i da nije potreban podsticaj za ove projekte, što je vjerovatno u određenoj mjeri uticalo i na dodatno usporavanje razvoja ovih projekata u RS.
Prof. dr Suzana Gotovac – Atlagić je održala zanimljivu prezentaciju na temu “Nano materijali i obnovljivi izvori energije”. U kontekstu energetske efiksanosti i OIE zanimljiva je upotreba nano tehnologije u uštedi energije u svakodnevnom životu. Primjer toga je da se dodavanjem nano bakarnog oksida povećava efikasnost rashladnih tečnosti i do 40%. Karbonske nanotube bi mogle obezbijediti rješenje mnogih problema vezanih za efektivno regulisanje toplote u uređajima.
Stručnjaci na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci predvođeni prof. dr Gotovac – Atlagić već duže vrijeme koriste upravo rudnike u Srpskoj, odnosno njihove taloge u jalovištima, poput Omarske, Milića i Sase, da ispituju nalazišta nanočestica. Rezultati su, ističe prof. dr Gotovac – Atlagić, sjajni i tek se očekuje njihova dalja primjena. Moguća je proizvodnja nanomaterijala i iz e-otpada, odnosno od elektro otpada kojeg svakodnevno odlažemo na deponijama.
Vrijeme koje dolazi tek će nam pokazati u kojoj mjeri je pitanje rješavanja energetske ali i klilamtske krize aktuelno. Skoro svi panelisti i stručnjaci su složni u zaključku da se ovi problemi moraju rješavati sad, pogotovo jer to nije jedan već mnoštvo procesa koji iziskuju kvalitetna rješenja. Bosna i Hercegovina, na žalost, o tome vodi malo ili nimalo računa. Susjedna Hrvatska uveliko koristi benefite koje ima kao članica EU, a njeni građani su veoma zainteresovani za podsticaje koje država dijeli iz EU fondova. Sa druge strane, BiH iako je potpisnik Zelene agende, planira ili bar najavljuje izgradnju novih termoelektrana iako je ovaj način proizvodnje energije u evropskim zemljama pred skorim apsolutnim gašenjem.
Rješenje problema leži i u stručnjacima koje ova zemlja posjeduje, a svjetski stručnjaci koji su i eksperti, kao npr. u oblasti nano tehnologije, rade u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru. Potrebno je da energetski sistem preuzmu stručnjaci koje ova zemlja nesumnjivo ima, ali čije su pozicije do sada zauzimali političari koji su u dobrom dijelu svojim neznanjem i nesposobnošću, kao i sklonosti ka korupciji, uništili tri elektroprivrede u BiH. Svjedoci smo loših dodjela koncesija sa investitorima sumnjivih namjera i pozadina, a na štetu životne sredine, građana, države. Novi Zakon o obnovljivim izvorima energije će uskoro biti usvojen i za nadati se da će resorno ministarstvo kao predlagač zaključke sa ovog, ali i sa skupova koji će se, za nadati se, još češće organizovati, uvažiti i u uvrstiti u novi Zakon o OIE.
Nadati se moramo jer nemamo drugi život, ni drugu zemlju.
A, po svemu sudeći, nećemo imati ni drugu šansu.
Dejan Rakita
GERILA.info
