Društvene mreže su važne platforme za ujedinjavanje zajednica i pokretanje inicijativa na lokalnom nivou, kao i za organizovanje građanskih protesta.
Brojni protesti građana koji su se održali od 2012. godine u Bosni i Hercegovini organizovani su putem društvenih mreža, prije svega Facebooka. Aktivisti i javnost koristili su Facebook kako bi objavljivali informacije o kršenju ljudskih prava i zagađenju životne sredine, dijelili pozive na akciju i ujedinjavali se oko zajedničkih ciljeva. Međutim, društvene mreže takođe služe kao alat za vođenje kampanja blaćenja. Aktivisti i građani koji su učestvovali u ovim protestima redovno su bili uznemiravani i diskreditovani putem interneta. Aktivisti smatraju da su takve kampanje blaćenja organizovane kako bi se ućutkali i zastrašili pojedinci koji su kritikovali one na vlasti.
Proteste su pratili pokušaji vlasti da ograniče slobodu izražavanja u online sferi. Posljednjih godina, pod izgovorom borbe protiv dezinformacija, vlasti u oba entiteta Bosne i Hercegovine pokušavale su da uvedu mjere koje bi mogle uticati na slobodan protok informacija, slobodu izražavanja i udruživanja građana putem interneta.
Pod izgovorom borbe protiv dezinformacija, vlasti u Republici Srpskoj su 2015. godine proglasile internet javnim prostorom prema kojem bi online izrazi koji krše red i mir mogli biti sankcionisani, zatim pokušali da ograniče protok informacija i kritičke glasove tokom pandemije COVID-19 i na kraju kriminalizovali klevetu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Slični pokušaji da se proglasi internet javnim prostorom i da se kazne građani za izazivanje panike tokom COVID-19 uslijedili su i u drugom entitetu Bosne i Hercegovine, Federaciji Bosne i Hercegovine. Takvi pokušaji uticali su na ponašanje građana na internetu: aktivisti su oprezniji prilikom korišćenja društvenih medija, dok se mnogi korisnici društvenih mreža ne osjećaju slobodno da izraze svoje mišljenje online i, od kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj, pažljiviji su u vezi sa time šta objavljuju na internetu.
Sloboda izražavanja i korištenja društvenih mreža u Bosni i Hercegovini
Pravo na slobodu izražavanja je zagarantovano međunarodnim konvencijama, Ustavom Bosne i Hercegovine, ustavima dva entiteta i Ustavom Brčko distrikta. Iako ne postoje posebne zakonske odredbe u Bosni i Hercegovini za zaštitu digitalnih prava, ustavi i konvencije koje štite slobodu izražavanja odnose se na sva sredstva izražavanja, uključujući internet. Online platforme su značajan resurs za građane, aktiviste i organizacije da ostvaruju svoje pravo na slobodu izražavanja i slobodu okupljanja.
Penetracija interneta i broj korisnika društvenih mreža u Bosni i Hercegovini su porasli posljednjih godina. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine, u 2024. godini stopa korišćenja interneta bila je oko 100 odsto, dok je, na primjer, 2021. godine iznosila samo 55 odsto. Iako je televizija još uvijek najpopularniji izvor informacija, korišćenje društvenih mreža i online medija stalno raste. Facebook je najpopularnija društvena mreža, a slijede ga Instagram i YouTube. U posljednjih nekoliko godina TikTok dobija na popularnosti među mlađim generacijama.
Studija navika konzumiranja medija kod odraslih u Bosni i Hercegovini pokazala je da osam od deset ispitanika koristi bar jednu društvenu mrežu. Istraživanja pokazuju da većina korisnika samo čita sadržaj na društvenim mrežama i rijetko obavlja bilo kakve aktivnosti na njima, kao što su objavljivanje sadržaja i postavljanje komentara. Međutim, društvene mreže su važan resurs za mobilizaciju i ujedinjavanje zajednica i dijeljenje informacija od javnog interesa.
Iako većina zakona u Bosni i Hercegovini ne uključuje odredbe za digitalni prostor, krivični zakoni, koji, na primjer, zabranjuju javno podsticanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, kao i prijetnje smrću, mogu se koristiti za sankcionisanje takvih slučajeva online. Postoji samo mali broj slučajeva u kojima su pojedinci sankcionisani zbog nezakonitog štetnog sadržaja na društvenim mrežama, poput govora mržnje.
Objavljivanje sadržaja i komentara na društvenim mrežama podložno je opštim pravilima kompanija društvenih mreža, koje, kako bi zaštitile digitalni prostor prvenstveno radi komercijalnih interesa, ne dozvoljavaju štetan sadržaj poput govora mržnje, eksplicitnog nasilnog sadržaja, uznemiravanja i samopovređivanja. Uprkos poboljšanju moderiranja sadržaja na platformama društvenih mreža, primjeri izražavanja mržnje prema drugim grupama i veličanja ratnih zločina i dalje su dostupni na BHS jezicima. Osim toga, bilo je izvještaja u kojima je sadržaj medijskih kuća ili organizacija civilnog društva automatski uklonjen sa interneta zbog grešaka, iako nije kršio standarde zajednice.
Sloboda izražavanja u Bosni i Hercegovini nije uvijek bila zagarantovana. Pojedinci su uznemiravani online zbog svojih mišljenja, zbog čega često samocenzurišu i prilagođavaju svoje riječi i tvrdnje kako ne bi postali meta. Neki ne izražavaju svoja mišljenja zbog straha od odmazde, straha od pronalaženja posla ili drugih posljedica. Aktivisti su posebno mete organizovanih kampanja diskreditacije na internetu koje imaju za cilj da ih zastraše i smanje povjerenje javnosti u njihove namjere. Društvene mreže u ovim slučajevima postaju sredstvo odmazde i koriste se protiv onih koji kritikuju akcije onih na vlasti.
Mobilizacija i odmazda na društvenim mrežama
Društvene mreže su bile ključne za organizovanje protesta i mobilizaciju građana u Republici Srpskoj. Građani su se ujedinjavali putem Fejsbuk grupa tokom protesta “Spasimo Picin park”, protesta “Pravda za Davida” u Banjaluci i protesta za Kasindolsku rijeku u Istočnom Sarajevu. Društvene mreže su takođe bile alat koji se koristio za diskreditaciju aktivista i osoba koje su učestvovale u protestima. Aktivisti i njihove porodice bili su uznemiravani putem korišćenja botova, dezinformacija i kampanja diskreditacije.
Protesti za Picin park: Početak digitalnog aktivizma
Inicijativa “Spasimo Picin park” postala je simbol otpora uništavanju zelenih površina i građanskih prava u Banjaluci u Republici Srpskoj 2012. godine. Protest je organizovan protiv uništavanja istorijskog javnog parka u gradu, Picinog parka. Iako protest nije uspio da zaustavi uništavanje parka, prerastao je u društveni pokret sa pozivima na veću odgovornost vlasti.
Tihomir Dakić, predsjednik Centra za životnu sredinu, bio je ključna figura u ovoj borbi. Dakić se prisjeća svojih prvih koraka u borbi za digitalna prava i online okupljanja. Prije pojave društvenih mreža, aktivisti su koristili mailing liste i emailove, što je bilo mnogo sporije za komunikaciju. Facebook je donio revoluciju 2007. godine, a Dakić ga je počeo koristiti 2009. godine.
“U to vrijeme, algoritmi su bili na strani korisnika, a ne korporacija”, prisjeća se Dakić. Iste godine, njegovo udruženje je pokrenulo YouTube kanal kako bi doseglo pratioce.
Facebook grupa “Spasimo Picin park” privukla je između 42.000 i 45.000 ljudi i podstakla vlasti da promijene način na koji se protesti mogu organizovati.
“Više nismo mogli da pozivamo ljude na okupljanja putem Facebooka bez podnošenja zvaničnih zahtjeva”, ističe Dakić.
On kaže da je vlada Republike Srpske koristila botove i online kampanje kako bi obezvrijedila pokret.
“Sjećam se da su, kada su bili protesti Pravda za Davida i Picin park, pokušavali da nas prikažu kao narkomane i alkoholičare”, kaže on.
Na primjer, osoba koja sjedi i pije pivo u parku prikazana je kao alkoholičar u medijima pod kontrolom vlasti. Jedan od najvećih izazova za Dakića i njegove kolege bio je kada su vlasti počele da tretiraju društvene mreže kao javni prostor.
“Nakon protesta u Picinom parku 2012. godine, zakon je promijenjen”, primjećuje Dakić.
Godine 2015. vlasti u Republici Srpskoj izmijenile su Zakon o javnom redu i miru, tako da se internet sada smatrao javnim prostorom i pojedinci su mogli biti sankcionisani za narušavanje reda i mira svojim izrazima i aktivnostima na internetu. Slične inicijative uslijedile su u Federaciji, gdje su brojni gradovi, poput Cazina i Bihaća, uključili internet u zakone o javnom redu, na osnovu kojih su uvrede i prijetnje na internetu mogle biti sankcionisane.
Što se tiče budućnosti digitalne borbe, Dakić ističe važnost korišćenja sigurnih kanala komunikacije kao što je Signal, umjesto manje bezbjednih platformi, kao što su Viber i Zoom.
Priča o Tihomiru Dakiću i inicijativi “Spasimo Picin park” pokazuje kako su digitalne platforme prije više od deset godina korišćene kao snažan alat za mobilizaciju i organizaciju građanskih protesta. Međutim, suočavanje sa izazovima koje postavljaju vlasti zahtjeva kreativnost i spremnost na prilagođavanje. Dakić vjeruje da je prava promjena moguća samo kroz fizička okupljanja.
“Moramo se vratiti fizičkim okupljanjima, sastancima i radnim akcijama”, kaže on.
Pravda za Davida: Vrhunac protesta građana u Republici Srpskoj
Protesti “Pravda za Davida”, koji su održani zbog nerazjašnjene smrti mladića Davida Dragičevića i započeli 2018. godine u Banjaluci, bili su najveći i najduži građanski protesti u Republici Srpskoj. Facebook grupa “Pravda za Davida”, koja je brojala 100.000 članova, bila je ključna platforma za širenje informacija o okupljanjima. Aktivisti su objavljivali razne sadržaje i dijelili materijale kao što su policijski izveštaji, a objave su dosegle preko šest stotina hiljada ljudi na internetu.
Ozren Perduv, jedan od aktivista, rekao je da su sve aktivnosti organizovane online, čak su i dizajni za majice dijeljeni online, tako da je svako mogao da ih odštampa.
“Najvažnije informacije su dijeljene putem grupe, gdje se okupljamo, kada se okupljamo, šta da ponesemo, kako da se ponašamo”, kaže Perduv.
Vlasti su pokušale da spriječe protestante i njihove aktivnosti na internetu raznim metodama. U početku je Facebook grupa bila otvorena i Perduv kaže da su vlasti, prvenstveno policija, pratili njihove aktivnosti na društvenim mrežama. Tokom određenih prilika, kada su okupljanja bila najavljena na društvenim mrežama, policija se pojavljivala prije aktivnosti, izdavala prekršajne prijave i lišavala ljude slobode.
Protestanti su bili diskreditovani online u provladinim medijima i od strane javnog servisa Republike Srpske, RTRS. Na primjer, riječi Davora Dragičevića, Davidovog oca, bile su izvučene iz konteksta i zatim dijeljene online.
“To je bilo zloupotreba našeg sadržaja. Naš sadržaj se uzima i isječe se dio koji se izvlači iz konteksta. Zatim nađu neke analitičare da to komentarišu. Tako to ide u online prostoru, pa čak i na javnom servisu”, objašnjava Perduv.
Perduv navodi da su kampanje dezinformacija o protestantima dolazile i iz policije i iz provladinih medija.
“Morali smo da se borimo i protiv laži o ubistvu i protiv laži usmjerenih ka nama. Oni su slučaj Davida Dragičevića pretvorili u slučaj svih nas. Prvo smo se borili za istinu o ubistvu Davida Dragičevića, a onda smo morali da se borimo za istinu o nama. To su bile bitke na više frontova”, ističe Perduv.
Neki postovi aktivista na društvenim mrežama bili su uklonjeni jer je, prema Perduvu, veliki broj ljudi prijavio da su uznemirujući. Perduv kaže da je vjerovatno organizovana grupa botova stajala iza takvih prijava, što je spriječilo da neki postovi budu objavljeni i dostupni većem broju ljudi.
“Mi nismo odustali. Ako bi nešto bilo cenzurisano, pokušavali bismo to ponovo objaviti, možda na drugačiji način. Neko drugi bi mogao da to objavi kako bismo to podijelili. Uvek smo uspijevali da prevaziđemo njihove pokušaje da nas cenzurišu”, kaže Perduv.
Kasindolska rijeka: Protesti protiv zagađenja životne sredine
Kampanja za Kasindolsku rijeku u Istočnom Sarajevu protiv izgradnje mini hidroelektrana započela je početkom 2020. godine i pokrenuta je putem društvenih mreža. Prva mini hidroelektrana na rijeci izgrađena je 2018. godine, a aktivisti su mogli vidjeti štetne posljedice koje je imala na životnu sredinu. Borba za rijeku počela je osnivanjem Facebook grupe „Stop izgradnji mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci“. Ekološke aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak počele su da objavljuju dokumentaciju, fotografije i video zapise o ekološkom zagađenju i nezakonitim aktivnostima i kažu da su društvene mreže bile ključne u organizovanju protesta.
“Vidjele smo da je online prostor zapravo važan upravo zbog ove borbe protiv nepravde i nezakonitosti”, kažu one.
Aktiviskinje su koristile društvene mreže da podstaknu građane na akciju i kontinuirano objavljivale saopštenja potkrijepljena dokazima i davale redovne izjave javnosti kako bi izgradile povjerenje i kredibilitet.
Koristile su jednostavan jezik kako bi ih svi mogli razumjeti, pozivale su građane, kreirale Facebook događaje i dijelile sadržaj kroz druge aktivne online grupe iz Istočnog Sarajeva. Kroz društvene mreže stupile su u kontakt sa drugim organizacijama za zaštitu rijeka, a regionalna komunikacija putem interneta bila je važna za razmjenu praksi. Društvene mreže su bile ključne za podizanje svijesti o ekološkom zagađenju među građanima. Aktivistkinje kažu da su bilr uspješne u mobilizaciji ljudi jer su uspjele da objasne kako zagađenje životne sredine može uticati na živote građana.
Stav vlasti u Istočnom Sarajevu, koje su u početku smatrale grupu nevažnom, promijenio se kada su vidjele da je grupa putem društvenih mreža mobilizovala veliki broj ljudi u kratkom periodu i postala važna tema u lokalnoj zajednici.
“Prošli smo kroz sve faze aktivizma. Prvo su nas smatrali nebitnim, nismo mogli ništa da postignemo, a onda smo na kraju došli do tačke kada su nas zvali na sastanke i tražili neke savjete”, kažu Kovačević i Tuševljak.
U njihovom slučaju, društvene mreže su takođe korišćene za zastrašivanje. Protiv njih je pokrenuta online kampanja, botovi i političari su postavljali zlonamjerne komentare, a putem političkih Viber grupa mobilisani su drugi članovi da komentarišu, dijele i lajkuju sadržaj.
Aktivistkinje su dobile informacije da odbornici u lokalnoj skupštini prate njihove objave i komentare na internetu. Različite informacije su korišćene protiv njih, čak i činjenica da su na proteste pozvali medije iz Federacije. Aktivistkinje su optužene za sumnjive izvore finansiranja, dobijale su prijetnje i upozorenja o mogućim tužbama, a čak su i članovi njihovih porodica pozivani na razgovore. Kovačević i Tuševljak kažu da ih neki građani ne bi javno podržali zbog straha od odmazde i zato što oni ili članovi njihovih porodica rade u državnim institucijama. Podrška javnosti putem društvenih mreža bila je izuzetno važna jer je stvorila pritisak na donosioce odluka i primorala ih da riješe problem.
Okružni sud u Banjaluci poništio je tri obnovljene ekološke dozvole i jednu građevinsku dozvolu za mini hidroelektrane. Investitor je potom tužio aktivistkinje za klevetu. Postupci su u toku.
“Pored dugotrajnosti sudskih postupaka, jedna od najgorih stvari u vezi sa tužbama je njihov uticaj na mentalno zdravlje i činjenica da morate da se bavite tužbama, a ne možete da radite ono što vas je motivisalo za aktivizam”, navode one.
Kampanje diskreditacije izazvale su anksioznost i pritisak. Nisu imale efikasne mehanizme, mogućnosti i dovoljno resursa da podnose tužbe protiv onih na vlasti.
“Bespomoćnost i nedostatak dovoljnih mehanizama za pozivanje na odgovornost bili su zapravo obeshrabrujući i ono što nas je najviše ljutilo: iznošenje laži i korišćenje cijelog sistema bez ikakve odgovornosti i nemogućnost borbe na bilo koji konkretan način, osim da ih opovrgnete”, kažu aktivistkinje.
Suzbijanje slobode izražavanja na internetu tokom pandemije
Tokom vanrednih situacija, sloboda izražavanja na internetu može biti posebno ugrožena zbog mjera koje vlasti preduzimaju kako bi suzbile dezinformacije i širenje panike. Takve mjere su preduzete od strane određenih vlada u Bosni i Hercegovini tokom pandemije COVID-19, a neki građani su kažnjeni zbog širenja panike i dezinformacija. Međunarodne organizacije su upozorile da takvi dekreti i mjere ograničavaju slobodu izražavanja i slobodan protok informacija na internetu.
Tokom prvih mjeseci pandemije COVID-19 u Bosni i Hercegovini, izdato je nekoliko kazni za prekršaje zbog širenja dezinformacija i panike na društvenim mrežama.
Tokom pandemije 2020. godine, vlasti u Republici Srpskoj su donijele, a potom, nakon kritika međunarodnih organizacija, ukinule Uredbu o zabrani izazivanja panike i nereda tokom vanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske. Uredba je zabranjivala predstavljanje ili prenošenje “lažnih” vijesti, tvrdnji koje izazivaju paniku ili ozbiljno remete javni red i mir i onemogućavaju ili značajno ometaju sprovođenje odluka i mjera državnih organa ili organizacija. Kršenja Uredbe bila su podložna kaznama u rasponu od 1.000 do 9.000 KM za pojedince, pravna lica i druge odgovorne osobe.
Na primjer, dvije kazne od po 1.000 KM izrečene su u Gradišci zbog širenja panike i dezinformacija. Jedna osoba je kažnjena jer je napisala na Instagramu da opština ćuti o pozivima za testiranje na koronavirus. Doktor je kažnjen zbog tvrdnji o navodnim manjkavostima zdravstvenog sistema u Republici Srpskoj, kao i jedan bloger iz Prijedora, koji je napisao da pandemija stvara priliku za krađu javnih sredstava. U Federaciji Bosne i Hercegovine, policija je kažnjavala ljude koji su navodno širili paniku na društvenim mrežama objavljivanjem dezinformacija i lažnih vijesti. Dvije osobe su kažnjene sa po 200 KM zbog narušavanja javnog reda i mira objavljivanjem sadržaja na Facebooku.
Jedan od ispitanika, koji je htio da ostane anoniman, izjavio je da mu je sloboda bila oduzeta zbog objava na Facebooku tokom pandemije, a saslušanje u njegovom slučaju je zakazano. To se dogodilo nakon što je objavio video vožnje automobila, gdje je sat pokazivao da se vozilo kretalo poslije policijskog časa, iako je video snimljen prije nego što je policijski čas najavljen. Pozvan je na razgovor u policiju i kažnjen sa 1.000 KM, optužen za izazivanje straha i panike. Ogorčen, objavio je sliku kazne i komentar da svi treba da napuste zemlju, nakon čega mu je sloboda oduzeta i kažnjen je sa 1.000 KM. Odbio je da potpiše nalog i zakazano mu je sudsko saslušanje u roku od 24 sata, koje je na njegov zahtjev odloženo. Kasnije se to nikada nije održalo.
“Do danas, troškovi koje sam morao da platim advokatu nisu plaćeni. Zato se smatram oštećenim”, ističe.
Pandemija i slučajevi u kojima su pojedinci kažnjeni zbog svojih objava na internetu uticali su na slobodu izražavanja, jer su ljudi postali oprezniji u pogledu onoga što bi objavljivali online. Takvi slučajevi su takođe imali uticaj na mentalno zdravlje onih koji su kažnjeni.
“Policija dolazi kući, komšiluk gleda, oni upadaju, traže me… Strašno je, dolaze i lišavaju me slobode, stavljaju lisice… Jezivo. Nisam nikoga ubio. Nisam počinio nijedan krivični čin da bi mogli doći i tretirati me na taj način”, ističe jedan sagovornik.
Zbog kritika međunarodnih organizacija, Republika Srpska je ukinula naredbu kojom su građani mogli biti kažnjeni zbog širenja dezinformacija i izazivanja panike tokom pandemije COVID-19, a policija u Federaciji takođe je prestala da kažnjava ljude zbog objavljivanja sadržaja na internetu. Ovi primjeri, međutim, pokazuju kako se izgovor borbe protiv dezinformacija može zloupotrebiti protiv pojedinaca i može uticati na slobodu izražavanja online.
Sankcije za širenje dezinformacija na internetu u Federaciji
Bilo je nekoliko pokušaja u Federaciji da se izmijene zakoni o javnom redu i miru na osnovu kojih bi pojedinci mogli biti kažnjeni zbog širenja dezinformacija i uvreda na internetu. Zakon o javnom redu Brčko distrikta i šest od deset kantonalnih zakona o zaštiti javnog reda i mira propisuju prekršajne sankcije za širenje lažnih vijesti ili tvrdnji koje mogu uzrokovati uznemiravanje građana i ugroziti javni red i mir.
Prema ovim zakonima, javni prostori se definišu kao ulice, trgovi, javni putevi, parkovi, sportski stadioni i igrališta, te bioskopi, ali ne i internet. U 2021. godini, u Federaciji Bosne i Hercegovine, postojale su inicijative da se izmijene zakoni i internet uključi kao javni prostor. Inicijatori tih inicijativa tvrdili su da su takve izmjene potrebne zbog velike količine štetnog sadržaja na internetu.
U 2023. godini, u Kantonu Sarajevo, novi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ušao je u parlamentarnu proceduru, klasifikujući internet i društvene mreže kao javne prostore, a pojedinci bi mogli biti kažnjeni za predstavljanje ili širenje lažnih vijesti i za “omalovažavanje državnih organa”. Organizacije civilnog društva protestovale su, tvrdeći da bi to moglo dovesti do ograničavanja slobode izražavanja i biti korišćeno proizvoljno protiv građana.
Uticaj kriminalizacije klevete na slobodu izražavanja
Uprkos kritikama organizacija civilnog društva i međunarodne zajednice, Republika Srpska je u julu 2023. godine kriminalizovala klevetu. Iznoseći i prenoseći neistine o osobi koje štete ugledu i časti postalo je krivično djelo kažnjivo novčanom kaznom od 1.000 do 6.000 KM. Iste kazne su propisane za predstavljanje i prenošenje informacija iz ličnog i porodičnog života osobe koje nisu činjenice od legitimnog interesa, a čije objavljivanje može nanijeti štetu njihovom ugledu i časti. Uvođenje ovih krivičnih dijela znači da pojedinci mogu biti krivično gonjeni zbog svog izražavanja na internetu, a ako nisu u mogućnosti da plate kaznu, mogu služiti zatvorsku kaznu.
Vlasti Republike Srpske pokušale su da usvoje Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, prema kojem bi neprofitne organizacije koje primaju strana sredstva bile podložne posebnim obavezama finansijskog izvještavanja, ne bi smjele da sprovode političke aktivnosti i morale bi da uključe poseban znak na materijalu koji proizvode. Vlada bi imala ovlašćenja da ih zatvori ukoliko smatra da su njihove aktivnosti nelegalne.
Takav zakon bi legitimizovao retoriku koju politički lideri često koriste, prema kojoj su predstavnici nezavisnih medija i civilnog društva strani agenti plaćeni od strane stranih aktera da destabilizuju Republiku Srpsku. Narativi o stranim plaćenicima koje plaćaju različiti akteri, kao i novinari i predstavnici civilnog društva koji rade protiv interesa političkih lidera, takođe se koriste i u Federaciji.
Aktivista Pravde za Davida Ozren Perduv kaže da je jedini cilj ovih zakonskih promjena da se ućutkaju pojedinci koji kritikuju one na vlasti.
“Veliki problem je što se zakon očigledno primenjuje na građane, na običan svet, ali se ne primenjuje na političare”, kaže on.
Jedan drugi ispitanik koji je htio da ostane anoniman rekao je da je kriminalizacija klevete pogoršala pravo na slobodu izražavanja. To su pokazale i globalne studije, poput Svjetskog indeksa slobode medija, prema kojem je Bosna i Hercegovina pala za 18 mjesta ove godine. Sada je rangirana na 81. mjestu od 140 zemalja svijeta. Ispitanik tvrdi da je od uvođenja amandmana na krivični zakon bolje ne objavljivati sadržaj na internetu i da plaćanje kazne može teško pasti građanima zbog teške ekonomske situacije u zemlji.
Ekološke aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak kažu da su kriminalizacija klevete, kao i Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, alati za zastrašivanje i uznemiravanje građana.
“Ovo je način na koji će moći da nas provlače kroz sudove i zapravo nas odvlače od našeg rada. Kada imate tužbu, ne možete se samo baviti aktivizmom, morate se baviti pravom na slobodu izražavanja.”
Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u januaru 2024. godine presudio da kriminalizacija klevete nije neustavna, naglasio je da vlasti treba da izbjegavaju korišćenje pravnih sredstava koja bi mogla odvratiti građane, a posebno novinare, od izvještavanja kritičkog mišljenja o pitanjima od javnog interesa zbog straha od krivičnih i drugih sankcija.
Korišćenje krivičnog gonjenja za klevetu nije metoda koja se mnogo koristi u zemljama Evropske unije, i postoje brojni pozivi međunarodnih organizacija da se ukinu takve zastarjele odredbe i da se dekriminalizuje kleveta u onim zemljama gdje ova rješenja još uvijek postoje. Gonjenja za klevetu su posebno opasna u zemljama gdje su autoritarni režimi na vlasti i mogu koristiti ova sredstva da ućutkaju kritičke glasove.
Još uvijek nema krivičnih optužnica za klevetu u Bosni i Hercegovini, ali podaci iz tužilaštva pokazuju da je od 26. avgusta 2023. godine, kada su stupile na snagu izmjene Krivičnog zakona Republike Srpske, do 19. maja 2024. godine prijavljena 101 žalba. Najveći broj prijava za klevetu i otkrivanje ličnih i porodičnih okolnosti, 54, podnijet je Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Petnaest slučajeva za klevetu otvoreno je u Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini, 14 u Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, i 12 u Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju. Pet žalbi za klevetu podnijeto je Okružnom javnom tužilaštvu Trebinje.
Podaci iz tužilaštava ukazuju da je značajno više prijava podnijeto za krivično djelo klevete nego za krivično djelo otkrivanja ličnih i porodičnih okolnosti, i da je većina ovih slučajeva još uvijek u fazi prijave. U samo pet slučajeva donijeta je odluka da se ne pokrene istraga, a u četiri slučaja je donijeta odluka da se sprovede istraga – tri u Banjaluci i jedna u Bijeljini. Najveći broj krivičnih prijava podnijet je protiv građana, manje protiv političara, a podnijete su i od strane pravnih lica i pojedinaca. U Trebinju, na primjer, članovi uprave Termoelektrane Gacko podnijeli su žalbe protiv građana, a članovi uprave javnog preduzeća Elektroprivreda RS protiv člana lokalne skupštine, Nebojše Vukanovića, i predsjednika Gradskog odbora Srpske demokratske stranke, SDS, Milice Radovanović.
Podnijeto je desetak krivičnih prijava protiv novinara i urednika: po tri protiv novinara podnijete su Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci i Bijeljini. U Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju, slučajevi su takođe registrovani protiv urednika internet portala i administratora Facebook stranica. Mnoge žalbe se odnose na sadržaj objavljen u online medijima i društvenim mrežama. Pojedinci obično ne znaju da je podnijeta prijava protiv njih osim ako nisu pozvani na saslušanje u okviru istrage.
Rezultati ankete pokazuju da su izmjene krivičnog zakona u Republici Srpskoj uticale na građane u oba entiteta. Ispitanici kažu da drugačije tretiraju svoje online objave od kada je stupila na snagu kriminalizacija klevete. Jedan ispitanik iz Republike Srpske izjavio je da se više ne osjeća slobodno da dijeli svoje mišljenje na internetu, i nakon što je kleveta kriminalizovana, razmišlja nekoliko puta prije nego što nešto objavi, i moderira svoje objave i komentare.
Drugi ispitanik je rekao da sada ublažava objave jer zna da može potencijalno dobiti kaznu, a u krajnjem slučaju platiti kaznu za komentar na internetu koji je istinit, ali može se ipak okarakterisati kao kleveta. Treći ispitanik iz Republike Srpske izjavio je: “Ne pišem više ništa. Nijedna objava nije vrijedna da me jure po gradu. Kačim muziku i fitnes i to je to”.
Odgovori ispitanika iz Federacije ukazuju da je kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj imala posljedice i u ovom entitetu. Činjenica je da oni koji nisu registrovani u Republici Srpskoj takođe mogu biti krivično gonjeni, što ukazuju advokati i pravni stručnjaci. Jedan ispitanik iz Federacije rekao je da nakon kriminalizacije klevete razmišlja dvaput prije nego što nešto objavi. Drugi ispitanik je naveo da ublažava objave i da je “jedan portal upozorio da bi mogli biti tuženi zbog mog članka”.
Sloboda izražavanja na internetu danas
Kriminalizacija klevete nije jedini razlog zašto građani Bosne i Hercegovine ne osjećaju slobodu da izraze svoje mišljenje na internetu. Odgovori na upitnik pokazuju da mnogi ispitanici iz oba entiteta generalno ne osjećaju slobodu da izraze svoje mišljenje na internetu.
Glavni razlozi za to su uznemiravanje koje pojedinci trpe zbog svog mišljenja, negativni komentari i napadi od strane ljudi koji se ne slažu sa njihovim mišljenjem, ali i napadi botova. Ovo ukazuje na nedostatak kulture komunikacije, ali i na neistraženu temu korišćenja botova za uticanje na javno mnjenje i ućutkivanje neistomišljenika. Aktivisti su posebno meta napada, uznemiravanja i kampanja diskreditacije na internetu, a botovi često javno napadaju i diskredituju pojedince online i tako podstiču druge da rade isto. Izražavanje mišljenja na internetu, prema nekim ispitanicima, takođe bi moglo otežati dobijanje zaposlenja.
Ispitanici su rekli da ne osjećaju slobodu da izraze svoje mišljenje jer kritika vladajućih stranaka može ugroziti njihovo zapošljavanje u budućnosti. Takođe kažu da se boje da bi njihovo slobodno izražavanje moglo izazvati mržnju među drugim ljudima, nasilje, napade botova, ismijevanje i omalovažavanje.
“Svaka izjava može biti interpretirana na različite načine. Danas se ljudi kažnjavaju zbog onoga što misle, a kamoli zbog onoga što rade. Sve je kleveta, a ako nije, može biti”, odgovorio je jedan od ispitanika.
“Linčovanje tuđeg mišljenja je apsolutni hit danas”, rekao je drugi ispitanik.
Aktivisti ukazuju na to da su posebno meta online uznemiravanja i da se koriste različite metode na internetu da ih diskredituju – diskreditacija putem korišćenja botova, napadi na njihovu ličnost i porodicu, dekontekstualizacija izjava aktivista sa društvenih mreža i kampanje protiv njih online i u drugim medijima gdje se često povezuju sa stranim plaćenicima.
Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu smatra da je najčešći oblik ućutkivanja glasova na internetu putem korišćenja botova, “kroz fiktivne likove, mreže i finansiranje tih ljudi. Na kraju dana, dobar dio tih ljudi radi u institucijama, tj. ne rade ono što bi trebalo u institucijama, ali imaju poziciju koja je plaćena i oni su komentatori na portalima i na Facebook stranicama”.
Aktivista Pravde za Davida Ozren Perduv navodi još jedan način zloupotrebe objava na društvenim mrežama – korišćenjem objava aktivista i izvlačenjem iz konteksta kako bi se dokazali određeni narativi koje vlasti promovišu. Kao aktivista, pozivan je na informativne razgovore zbog svojih objava na društvenim mrežama. Tokom tih razgovora postavljana su mu brojna pitanja, što je smatrao gubitkom vremena.
“Nakon toga, ako ne postupite prema tim informativnim razgovorima, izdavaće se prekršajne prijave. Pa, ako stvarno zagrizu, onda će čak pokušati da podnesu krivične prijave protiv vas”, ističe Perduv.
Perduv objašnjava da su brojne institucije uključene u uznemiravanje aktivista, kao što su policija, tužilaštva i javni servisi.
“Određene osobe nas prate, prate nas u vozilima, prate nas na mjestima gdje se okupljamo. Postoji nekoliko načina na koje vlada pokušava da ograniči prava”, rekao je Perduv.
Vlasti su pokušavale na različite načine da diskredituju ljude koji su učestvovali u protestima, uključujući medije, koji su proteste opisivali kao akcije inicirane od strane stranih aktera sa ciljem rušenja legitimno izabrane vlade. Obilježavanje pojedinaca i aktivista kao stranih plaćenika i izdajnika je jedan od načina diskreditacije novinara, predstavnika civilnog društva i aktivista.
Vanja Stokić, Mladen Bubonjić i Anida Sokol / Balkan Insight
