Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno
analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom početka zvanične izborne kampanje pred Opšte izbore u Bosni i Hercegovini, koji će se održati 7.oktobra 2018. godine, pripremio analizu aktuelnih političkih događanja. U narednom periodu ćemo predstavljati najvažnije dijelove analize.
Opšti izbori u BiH održavaju se u vrlo napetoj, zapletenoj i kompleksnoj situaciji unutar Bosne i Hercegovine i njenom susjedstvu. BiH posljednju deceniju stagnira, a u mnogim aspektima i nazaduje. To se posebno odnosi na evroatlantske integracije, nizak životni standard, visoku stopu nezaposlenosti, masovno iseljavanje radno-sposobnog stanovništva u države Evropske unije. Državu u proteklih 30 godina vode uglavnom nacionalne, nacionalističke i vrlo često profašističke, ksenofobične i stranke sa antievropskim ponašanjem.
Iako se većina političkih stranaka zalaže za članstvo BiH u EU, situacija je potpuno drugačija. Upravo te stranke, odnosno njeni lideri, blokiraju proces pridruživanja EU, jer su svjesni činjenice da bi približavanjem BiH ka punopravnom članstvu u EU oni bili eliminisani iz političkog života, jer nisu spremni prihvatiti evropska pravila i ponašanje, a njihovo dosadašnje ponašanje je neprihvatljivo prema evropskim standardima. Zbog toga je u BiH velika razlika kod političara u izrečenim riječima i praktičnim djelima. Političari u BiH sebe predstavljaju kao nosioce evropskih vrijednosti i promotere tih vrijednost, što često predstavlja veliku obmanu za birače ali i za međunarodnu zajednicu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Tako kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović sebe pokušava predstaviti kao nosioca i promotera evropskih vrijednosti, dok na drugoj strani organizuje svečane dočeke za pravomoćno osuđene ratne zločince, dijelove teritorije BiH proglašava ekskluzivnim hrvatskim prostorima, otvoreno simpatizira kvislinšku NDH, želi formirati treći entitet kao teritorijalnu jedinicu u kojoj bi živjeli isključivo Hrvati, pod njegovom vlašću u Federaciji BiH još uvijek se nalaze 54 škole nazvane „dvije škole pod jednim krovom“, što predstavlja oblik segregacije.
U istoj školskoj zgradi se obrazuju učenici iz dvije etničke grupe, Bošnjaci i Hrvati, ali fizički odvojeni jedni od drugih, i najčešće sa posebnim ulazom u školsku zgradu. Bošnjaci rade prema federalnom nastavnom planu i programu, a Hrvati koriste nastavni plan i program iz Hrvatske. Najizrazitiji primjeri dvije škole pod jednim krovom su u Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom i Zeničko-dobojskom kantonu u Federaciji BiH.
Čović prilikom aktivnosti za izgradnju Pelješkog posta nije zaštitio interes BiH nego je zaštitio interes Hrvatske i zbog toga će doći do izolacije jedine bh. opštine na moru (Neum) u kojem živi hrvatsko stanovništvo i uništenja njene bilo kakve ekonomske budućnosti (turizma), a posljedično će to imati negativne implikacije i na razvoj značajnog dijela Hercegovine.
U Republici Srpskoj Milorad Dodik već 12 godina, otkako je na vlasti, taj je entitet pretvorio u „društvo jednog lica“. Nalazi se na „crnoj listi“ američke administracije. Njegova stranka Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) je pod sankcijama američke administracije. Američka administracija je februara 2008. godine uvela „tihe“ sankcije prema SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih Američkih Država, uključujući Agenciju za međunarodni razvoj (USAID), američki Nacionalni demokratski institut (NDI) i Međunarodni republikanski institut (IRI), prestali pružati pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad Dodik.
Vlada SAD je odlučila prekinuti finansiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne ispunjava kriterijume za program USAID pomoći političkim strankama, pošto američka administracija ne pruža finansijsku ili tehničku pomoć nijednoj političkoj ili nacionalističkoj stranci u Bosni i Hercegovini zasnovanoj na etnicitetu ili nacionalizmu. Program SNSD-a nije u saglasnosti sa opredjeljenjem BiH za evroatlantske integracije. Američka administracija je ocijenila da postupci i izjave SNSD-a nisu doprinijele napretku BiH i da nisu u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i da podrivaju državne institucije neophodne za ostvarivanje evroatlantskih ciljeva BiH.
Američka administracija uvela je sankcije protiv SNSD-a, ali sankcije te vrste nisu u dovoljnoj mjeri urodile plodom. Blokada računa SNSD-a kao prva faza pokrenula bi niz pozitivnih procesa unutar SNSD-a u vrijeme dok unutar te stranke traju žestoke unutarstranačke borbe za dominaciju. Druga faza trebala bi obuhvatiti zabranu putovanja za Dodika i vidljivije predstavnike njegovog režima i članove njihovih porodica u države EU i SAD-a. Zabrana ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu putovanja u države zapadnog Balkana.
Glavni konkurent SNSD-a je SDS, koji se takođe više od 10 godina nalazi na „crnoj listi“ američke administracije. To je stvarnost političke scene u Republici Srpskoj.
Stanje u Federaciji BiH i u bošnjačkom političkom korpusu, koje formalno kontroliše Bakir Izetbegović (SDA), takođe je porazno. Pozicija Bošnjaka, kao najbrojnijeg naroda u državi, nikada nije bila nepovoljnija. Izetbegović je svoju Stranku demokratske akcije (SDA) doveo do raspada. Netransparentno vođenje stranke i koncentracija moći u rukama porodice Izetbegović dovela je do raskola u SDA. Prvo je skoro prepolovljen klub zastupnika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH, u Tuzlanskom kantonu kompletan Kantonalni odbor SDA je prešao u Pokret demokratske akcije (PDA), dio načelnika opština koji su kadrovi SDA otišli su u nezavisni blok, postoje problemi SDA i u Sarajevskom kantonu.
Nepotizam i familijarni odnosi su postali način vladanja te stranke. U takvoj situaciji, došlo je do napuštanja članstva i odlaska prepoznatljivih lica iz SDA. Potrebno je napomenuti da je SDA trijumfovala na prošlim izborima 2014. godine, ali očigledno da je to bila „pirova“ pobjeda. Pobjeda je u međuvremenu doživjela potpuni fijasko.
Koncept nacionalnih i nacionalističkih stranaka pokazao se kao poguban za BiH jer je neprirodan samom biću Bosne i Hercegovine i djeluje razarajuće u zemlji u kojoj multietničnost, multireligioznost i multikulturalnost predstavljaju vrijednosti prema kojima su BiH i njeni građani prepoznati i cijenjeni u svijetu.
Iskustva su pokazala da je nacionalni i nacionalistički koncept u BiH u posljednjih skoro 30 godina razorio tu zemlju prvo sa ratom, a kasnije pogrešnim nacionalističko-kriminalnim politikama, koje su BiH kao zemlju sa ogromnim potencijalom učinile najsiromašnijom zemljom u Evropi. Odluku da li građani BiH žele promjene ili će dati podršku razarajućim politikama i različitim klero-nacionalizmima sa kojima imaju decenijska negativna iskustva i koje ništa dobro nisu donijele građanima BiH, građani će imati priliku da donesu na predstojećim izborima na kojima će moći sa olovkom u ruci dati svoj glas za promjene u BiH.
Analitičari smatraju da su potrebni značajni napori da se pokuša „probuditi“ oko 50% pasivnih građana BiH, koji ne izlaze na izbore. Zbog toga na rezultate izbora u BiH ne odlučuju oni koji na njih izlaze nego oni koji na njih ne izlaze. Tako bi se stvorila prilika da „probuđeni“ birači, posebno mladi, daju svoj glas za ugledne i nekompromitovane pojedince. Možda će najvažniji uspjeh biti zaustavljanje masovnog iseljavanja iz BiH, jer se radi o najvitalnijem dijelu stanovništva. U BiH je učešće većeg broja omladine i žena u politici svedeno na minimum. Dugogodišnje političke strukture stvaraju barijere za bavljenje politikom svima onima koji nisu pod njihovom neposrednom ili posrednom kontrolom. Možda bi bilo dobro razmisliti o uvođenju obaveznog učešća na izborima za sve punoljetne građane i propisati kazne za sve one birače koji ne učestvuju na izborima kao što je to regulisano u nekim drugim demokratskim zemljama.
