Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovno
analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom početka zvanične izborne kampanje pred Opšte izbore u Bosni i Hercegovini, koji će se održati 7.oktobra 2018. godine, pripremio analizu aktuelnih političkih događanja. U narednom periodu ćemo predstavljati najvažnije dijelove analize.
U konstelaciji političkih odnosa zabrinjava situacija u susjedstvu BiH, odnosno u Srbiji i Hrvatskoj. U Srbiji je uspostavljen poluautokratski režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića (SNS), koji se pokušava neokolonijalnim pristupom miješati u odnose susjednih zemalja. Miješa se u unutrašnja politička pitanja Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, a posebno u BiH. Zloupotrebljava uspostavljene paralelne veze između Srbije i Republike Srpske. Faktički ne postoji nijedna država EU koja ima paralelne veze sa dijelom neke države ili sa nekom drugom državom, a Srbija je kandidat za punopravno članstvo u EU. Vučićeva ideja o prekrajanju granica i razmjeni teritorija kao i intenzivno naoružavanje predstavljaju potencijalnu najavu novog vala nasilja i masovnih migracija. Vučić lansira informacije o navodnom miješanju stranog faktora na izbore u Republici Srpskoj bez ikakvog uvjerljivog dokaza. Radi se prije svega o njegovom miješanju u izbore u BiH. Tome u prilog ide činjenica da će dva dana prije izbora, 5. oktobra 2018, posjetiti Istočno Sarajevo i zajedno sa Dodikom otvoriti bolnicu. Sličnu igru igra i Rusija, čiji je predsjednik Vladimir Putin u Moskvi primio Milorada Dodika i Željku Cvijanović 30. septembra 2018. godine.
U Hrvatskoj je na djelu revizija istorije 2. svjetskog rata i povampireni nacionalizam. Hrvatska je procentualno u antifašističkom pokretu Jugoslavije tokom 2. svjetskog rata participirala sa najviše etničkih Hrvata. Sada se javno veliča NDH, ustaštvo, fašizam i izražava antisemitizam. Najviši predstavnici Hrvatske otvoreno se miješaju u unutrašnja politička pitanja BiH. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović (HDZ) miješa se u proces donošenja izbornog zakona u BiH, širi laži o Bošnjacima i izmišlja tzv. islamsku prijetnju, dok se u Hrvatskoj otvoreno odvija revizija istorije, afirmacija ustaštva i NDH te antisemitski ispadi, koji su postali dio svakodnevnice. To je prepoznala i međunarodna zajednica, vodeći međunarodni mediji i međunarodne organizacije, tako da je Hrvatska postala „crna mrlja“ unutar EU, kojoj prijeti da postane „zemlja slučaj“.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Srbija i Hrvatska su dvije zemlje sa brojnim unutrašnjim problemima. Kada žele skrenuti pažnju sa svojih unutrašnjih problema tada oni svoje probleme izvoze u BiH. Miješanje u unutrašnje stvari BiH od strane Srbije i Hrvatske nastavak je politike kontinuiteta kada je u pitanja Bosna i Hercegovina i realizacije velikodržavnih projekata susjeda prema BiH. Susjedi često doživljavaju BiH kao kondomijum u kojem se mogu ponašati kao da je to njihovo (su)vlasništvo. Tome doprinosi i odsustvo međunarodne zajednice koja se bavi svjetskim problemima, a ta uloga je prepuštena Kancelariji visokog predstavnika (OHR), koji uglavnom apeluje umjesto da donosi i sprovodi odluke.
Srbija to radi otvorenije i sa sebi svojstvenim stilom i manirima, dok Hrvatska ima druge manire i stil djelovanja prema BiH. To je posebno izraženo od kada je Hrvatska postala punopravna članica EU i NATO i taj svoj status (zlo)upotrebljava prema BiH. Ulaskom u EU Hrvatska nije prihvatila evropske standarde i manire ponašanja. To se ponajbolje može vidjeti prema BiH i Srbiji, ali i Sloveniji. Tu prednjači Kolinda Grabar Kitarović iza koje stoji hercegovački i tzv. generalski lobi uz podršku dijela Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Dva integrativna faktora Hrvatske su Rimokatolička crkva i borci iz domovinskog rata i država je vremenom postala njihov talac.
Saradnja Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZ) je posljedica neposredne saradnje dva velikodržavna projekta na višim nivoima.
