Dijalizni pacijenti u Republici Srpskoj, oni koji čekaju transplantaciju i svi koji im daju podršku, početkom septembra će svoja prava tražiti pred zgradom Vlade Republike Srpske. Ministarstvo zdravlja, kako je rečeno za Gerila.info iz udruženja “Nada”, probilo je sve rokove sa obećanjima koja su davali ovim pacijentima.
Dijalizni pacijenti i pacijenti koji čekaju na transplantaciju planiraju mirno okupljanje na kojem će ukazati na probleme sa kojima se suočavaju godinama. Gorući problemi su višegodišnje uzaludno čekanje na kupovinu aparata za tipizaciju tkiva koji bi obezbijedio transplantaciju organa sa mrtvog donora, sve rijeđe transplantacije sa živog donora u Banjaluci, nepostojanje koordinacionog tima… I dalje, iako je obećana, nema analize starosne dobi pacijenata. Ministarstvo je obećalo da će nakon te analize mlađim pacijentima biti omogućena transplantacija u inostranstvu o trošku Fonda zdravstvenog osiguranja ali ni jednom dijaliznom centru, saznaje Gerila.info, nije upućen zahtjev za analizu starosne dobi pacijenata.
“Ukratko nije urađeno ništa”, rekla je za naš portal Danijela Ivanović iz Udruženja za transplantirana i lica koja čekaju transplantaciju organa “Nada”.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Pacijenti će tražiti smjenu ministra zdravlja Dragana Bogdanića a spremaju i tužbe protiv ministarstva i države zbog ukidanja prava na život, potvrdili su pacijenti za Gerila.info.
Gerila.info je u više navrata pisala o problemu koji dijalizni pacijenti imaju u Republici Srpskoj. Republika Srpska ne vrši transplantaciju organa sa mrtvog donora a kao izgovor se koristi to što nije kupljen aparat za tipizaciju tkiva koji košta oko 1,5 miliona maraka. Gerila je pisala i da Republika Srpska izdvaja ogromna sredstva privatnim centrima u kojima se vrši dijaliza koja spašava živote pacijentima ali je lošija od mogućnosti transplantacije.
Ministar Bogdanić je u nekoliko navrata najavio kupovinu aparata za tipizaciju tkiva.
U međuvremenu, u Federaciji BiH prva transplatacija sa mrtvog donora izvršena je 2006 godine, taj dio federalnog zdravstvenog sistema od tada funkcioniše bez smetnji.
Iako je u slučaju transplantacije organa (bubrega) u svakom slučaju najvažniji interes pacijenta, nije zanemarljiva ni finansijska strana priče.
Terapija za transplatiranog pacijenta Republiku Srpsku godišnje bi koštala oko 6.000 KM dok terapija za pacijenta kojem nije omogućena transplatacija već je osuđen na dijalizu, Srpsku godišnje košta oko 30.000 maraka.
Izvori Gerile tvrde da se u pozadini priče kriju ugovori koje Republika Srpska ima sa privatnim dijaliznim centrima kojima plaća usluge i garantuje broj pacijenata koji će koristiti usluge dijaliznih centara. Kupovina aparata za tipizaciju i omogućavanje kadaverične transplatacije ugrozila bi poslove privatnih dijaliznih centara sa kojima je Republika Srpska sklopila nelogične ugovore u kojima garantuje broj dijaliznih pacijenata. Prostom logikom aparat za tipizaciju tkiva povećao bi broj transplantiranih bubrežnih bolesnika a time smanjio broj korisnika privatnog dijaliznog centra sa kojim Vlada Republike Srpske ima potpisan ugovor o javno-privatnom partnerstvu.
Republika Srpska godišnje za dijalizu izdvaja milionske iznose. Prema zvaničnim podacima Glavne službe za reviziju 2012. godine je za potrebe dijalize izdvojeno 36 miliona maraka. Vlada je dugo privatnom partneru plaćala najveću cijenu po tretmanu u regionu (110 evra) ali je taj iznos u međuvremenu smanjen.
U ministarstvu zdravlja su prije nekoliko mjeseci izjavili da aparat za tipizaciju tkiva nije jedini uslov za omogućavanje kadaverične transplantacije i da je to složen proces.
