Šta god mu rekli, kakvo god mu pitanje postavili, na šta mu god ukazali, odgovor je uvijek isti: Pedeset hiljada Banjalučana! Podigao jedan ili sto i jedan teniski teren bez pokrića, mijenjao dvije ili dvadeset i dvije parcele u centru grada za one u Česmi ili Poniru sa jaranima, otvarao tri ili trinaest kružnih raskrsnica bez građevinskih i upotrebnih dozvola, uvijek će imati spreman odgovor: Pedeset hiljada Banjalučana!
Toliko je, naime, Banjalučana na proteklim lokalnim izborima glasalo za Draška Stanivukovića. Toliko ili malo preko. I šta god mladi gradonačelnik uradio, potpisao i rekao – tih pedeset hiljada Banjalučana uvijek će biti njegovi žiranti koji su spremni da potpišu svaku mjenicu koju im on poturi pod nos. Ali, davno je neko rekao – ne znam da li Berđajev ili neko peti, nije, na koncu, ni bitno – kako većina ne znači više onih koji su u pravu, nego više onih koji su pojeli ono što se ne jede.
Snijeg koji je pao dvadeset i trećeg dana decembra, osam dana prije Nove godine, iznenadio je, opet, sve – i putare, i gradske službe, i električare – ali nije iznenadio pedeset hiljada Banjalučana koji su s mirom sveca gledali šta se dešava sa gradom. Bilo je već uveliko veče, a stotine sporednih ulica ostale su i bukvalno ukovane u snijegu. Očišćene su samo glavne saobraćajnice, ali ni one kako treba: ledenih ostrva je bilo na svakom metru, a kroz Mordor je bilo lakše prtiti nego kroz snježinu na trotoarima. Ali: pedeset hiljada Banjalučana!
Odjeljenje za saobraćaj i puteve objavilo je juče kontakte svih nadležnih za čišćenje grada. Ko ima problem u Česmi, zove Zorana. Koga je zatrpalo na Laušu, neka se javi Vladimiru. Ako neko u Priječanima ne može ni metra naprijed, ima Željkov broj. Pa još pride i brojevi nadzornih organa. I sve je to lijepo, sve je to krasno i odgovorno, ali postoji sitna prepreka: na te se telefone ama baš niko ne javlja. Ako se neko i javi i ako tom nekom ko se javio kažete gdje ste, šta ste i kako ste, on vas uvjerava da se sve čisti za udarničku značku. Ali: pedeset hiljada Banjalučana!
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Snijeg, kažu zaduženi za propagandu, pada brzo. Dobro. Neka ga brzo i kupe. Ili neka vide sa nebesima da ne pada tako brzo. Ako mogu za dva mjeseca sagraditi onolike terene, mogu valjda i snijeg pokupiti? Ako za pola sata-sat mogu razmijeniti dunume sa Korićancem, zašto ne mogu zgrnuti snijeg? Mogu podijeliti nekoliko desetina hiljada besplatnih karata penzionerima za javni prijevoz, ali ne mogu upaliti trideset kamiona i traktora koji će maknuti snijeg sa ulica i trotoara? Što reče moj komentatorski pobratim: Hoćete nezavisnost da proglašavate, a ne možete snijeg očistiti! Što bar onih pedeset hiljada Banjalučana ne lopata?
Ko ste vi? Šta radite? Kako se to ponašate? Ljeti ste zapanjeni što nema vode, zimi vas u sačekuši dočeka snijeg. U septembru ne znate šta ćete sa lišćem, kestenom i plastičnim kesama koje vjetar vija po ulicama, u proljeće vas kolju svakodnevne kiše, bujični potoci i trava koja điklja kao pubertetlija. Šta hoćete da kažete? Da ne znate da pometete? Ne umijete da očistite? Nije vam jasno kako se traži voda? Ne volite da pokisnete? Ne volim ni ja, ali vi zbog mene ne hodate mokri do gaća zatrpanim i poplavljenim ulicama. Kome ste dali milion maraka za čišćenje ulica i zašto ti kojima ste dali naše pare ne rade svoj posao, pedeset hiljada vam žarkih sunaca?
Gdje ti je, momče, skupštinska većina? Koga šalješ u Ramiće u barake? Kad će biti usvojen rebalans budžeta za ovu godinu? Kad će biti na dnevnom redu nacrt budžeta za narednu? Kad ćete opet parcelisati gradsko zemljište i tražiti trećinu od svakog ugovorenog posla? Ko će nadoknaditi minus u budžetu? Ko će očistiti ulice dok ti praviš „osmice“ po Jahorini i biraš najbolji selfi? Kako Dodiku možeš da isključiš struju (dok je, doduše, u bolnici, a ne u Palati), a ne možeš da je uključiš onima koji bez nje ne mogu? Zar ti zaista misliš da je dovoljno da ljudi glasaju za tebe, pa da više ne moraš ništa osim onoga što hoćeš? Mislio je još jedan tako, pa se, eno, razbolio.
Očisti grad, živ bio. Ako već nisi za knjige, prihvati se lopate.
Goran Dakić
