Nakon tri teksta koja smo od septembra objavili o stanju u F.K. Naprijed Banjaluka na adresu naše redakcije stiglo je pismo čitaoca. U tekstovima smo ukazali na propadanje ovog, nekada, popularnog “malog” banjalučkog kluba i na to kako organi kluba funkcionišu nelegitimno s obzirom da nema skupštine kluba duže od deset godina što je u normalnom svijetu nezamislivo. Klub je gotovo ugašen, što je neko dozvolio a prije nekoliko godina nezvanično se pominjala želja “pojedinaca” da na mjestu na kojem su prve fudbalske korake načinili neki od poznatih banjalučkih fudbalera budu izgrađene zgrade jer se radi o izrazito atraktivnoj lokaciji. Pismo prenosimo u cjelosti, bez izmjena.
Naprijed kao važan dio banjalučke fudbalske istorije
U fudbalu kao i u životu postoji neka nepisana podjela na velike i male. Pa tako, veoma često imamo velike i male klubove, igrače, proslavljene i zaboravljene golgetere, velike trenere i one trenere koji su svojim znanjem možda veliki, ali su u malim klubovima, odlične fudbalske sudije, čije znanje i pravdoljubivost odišu veličinom, kao i one koji baš i nisu, mali su.
„Junak naše priče“ jeste jedan takav „veliki klub sa malog stadiona“ Fudbalski klub „ Naprijed“ Banja Luka. Klub koji je sinonim za prekovrbaski kraj Banja Luke. Klub koji je svoju veličinu dostigao tim finim šarmom, prepoznatljivošću za kvalitet, koju je dokazao svojim rezultatima, igračima, trenerima, sportskim radnicima. Nažalost, danas na fudbalskim marginama bez i jednog od naprijed navedenih epiteta.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Kada razgovarate sa Banjalučkim fudbalskim teoretičarima, veoma često možete čuti da nema dobrog i kvalitetnog fudbala, velikog i jakog Fudbalskog kluba „Borac“ Banja Luka bez jakih BSK – a, Naprijeda, Željezničara, Krajine i ostalih Banjalučkih klubova. Ova teorija ne samo što je istinita, ona je i dokazana.
Upravo na primjeru FK „Naprijed“ Banja Luka ona je možda najbolje oslikana.
Fudbalski klub „Naprijed“ Banja Luka nije samo sinonim za prekovrbaski kraj Banja Luke, već i za činjenicu da je Naprijed klub koji je dao FK „Borac“ Banja Luka najveći broj kvalitetnih fudbalera koji su kasnije ostvarili zapažene karijere, klub koji je dao nemjerljiv doprinos razvoju banjalučkog fudbala kroz trenere i sportske radnike koji su razvijali fudbal u ovom Gradu, ali i šire.
Danas, situacija nije takva, banjalučki fudbal nije uopšte jak, FK „Borac“ Banja Luka se koprca, ali bez FK „Naprijed“ Banja Luka koji je na fudbalskim marginama svih dešavanja, zahvaljujući upravo aktuelnom rukovodstvu kluba otjelotvorenom u pojedincu koje je zaboravilo na značenje termina „opšti interes i dobro kluba, fudbala“.
Fudbalski klub „Naprijed“ Banja Luka, Grad Banja Luka, i Fudbalski klub „Borac“ Banja Luka sve ove godine su istorijski ispreplitani, idu ruku pod ruku, radujući se, i pobjedi i porazu.
Još daleke 1951. godine po osnivanju FK „Naprijed“ Banja Luka 03. septembra, junak naše priče prvu zvaničnu utakmicu odigrao je 15. septembra 1951. godine., upravo protiv FK „Borac“ Banja Luka. Rezultat 3:3. Dugo su utakmice ova dva kluba bile predmet priča i prepričavanja po Banjalučkim kafanama, birtijama, brijačnicama. Svaka njihova utakmica bez obzira na različitost takmičarskih rangova bile su predmet interesovanja građana i Grada.
Prepoznajući ovu zdravu sportsku priču Grad Banja Luka je zajedno sa Islamskom vjerskom zajednicom 1960. godine započeo izgradnju stadiona na Mejdanu. Ljeta naredne godine stadion na Mejdanu je otvoren uz pomoć u izgradnji svih građana Banja Luke. Znate li ko je odigrao prvu utakmicu na novoizgrađenom stadionu? Pogađate, Naprijed i Borac.
I ne samo kroz naprijed pomenuto, Naprijed, Banja Luka i Borac su višestruko povezani. Kao što smo rekli mnogo je igrača tamo preko Vrbasa stasalo i igrački sazrelo, a zatim zadivilo fudbalski svijet u dresu Borca: Brane Krivokuća, Žarko Sabljić, Omer Jusić, Pašo Bećirpašić, Muhamed „Fišer“ Ibrahimbegović, Damir Špica, Almir Filipović nešto kasnije Aleksandar Šolak, Denis Malešević, Sergej Kunovac.
Bilo je i igrača koji su išli i u suprotnom smjeru, vrijedi spomenuti Acu Miloševića, Dubravka Prstojevića, Branka Kovačevića, Miroslava Balabana, Sanela Habibovića, Senada Miljkovića i mnoge druge. Ili one koji su Mejdanu i Gradu dali fudbal u punom smislu te riječi, i koji ga nikada ne bi izdali, sigurno ga dostojno prezentujući bilo gdje u svijetu, ali ostali su vezani za Mejdan i raju, kao što su: Džafer Smajić, Eso „Šukrijin“ Tahirović, Šaćir Zulić, Hazim Omerbašić, Bogdan Petković, Mehmedalija Elkaz, Mićo Gračanin, Milan Vlajić.
Upravo poslednje pomenuti Milan Vlajić od polovine 70 – ih godina bio je odrednica za rad sa omladinskim selekcijama našeg „junaka“ FK Naprijed Banja Luka. Čovjek koji je stvorio masu gore imenovanih igrača, radeći vrijedno, pregalački, kao drugi im roditelj, skupljajući ih po osnovnim školama prekovrbaskog kraja od Veselog brijega do Novoselije.
Možda je i njegovo sramno odstranjenje iz kluba pojavom novog rukovodstva odgovor na neka od pitanja? Vrijeme je već uveliko pokazalo da jeste!
„Bobi“ Spasojević, „Fišer“ Ibrahimbegović, Hamdija Cerić, Bogdan Petković, Miroslav Balaban, Damir Špica su samo neka od imena ljudi koja su obavljala dužnost šefova stručnih štabova, trenera, sportskih direktora u mlađim i seniorskim selekcijama FK „Borac“ Banja Luka i drugih rezultatskih uspješnih Banjalučkih klubova, ali su ostali vezani dušom za klub iz kojeg su fudbalski ponikli, FK „Naprijed“ Banja Luka.
Danas, kao i poslednjih par godina u zapisnicima utakmica koje igra naš junak u rubrici šef stručnog štaba stoji prazno, rubrika trener isto tako. I ovo je pitanje koje traži odgovor? Svi ga već naziremo. Ovo je samo ogledalo stanja u kojem se naš junak nalazi, zahvaljujući radu pojedinca u kojem su otjelotvorene sve klupske funkcije.
Šta reći za razvoj fudbala u Gradu na Vrbasu, vezi FK „Naprijed“ Banja Luka sa FK „Borac“ Banja Luka, ali značaja u svijetu fudbala, a ne spomenuti imena sportskih radnika Teofika „Toše“ Maglajlića, Jasmina Latifića, Đure Gluvajića, Rifata Dervišića, Zlatka Midžića, Mesuda Mulaomerovića, Duška Ožegovića, Slobodana Stanivukovića kao ljudi koji su srcem i dušom bili uz i za Naprijed. Ili za Dobrivoja Sabljića „Majneta“ čovjeka koji je izabran za najboljeg trenera u istoriji FK „Naprijed“ Banja Luka, veličini koja je za svoj rad u fudbalu za života dobio nagradu za životno djelo Fudbalskog saveza Republike Srpske „Dr Milan Jelić“.
Treba spomenuti i da su nekadašnji podpredsjednik Fudbalskog Saveza Republike Srpske Dubravko Prstojević, kao i generalni sekretar FS RS Goran Ćejić bili dugogodišnji igrači FK „Naprijed“ Banja Luka.
Dobar dio pomenutih nije među živima, i vjerujemo da su u mogućnosti da znaju šta se dešava sa klubom kojem su posvetili život, da bi se „prevrnuli na onom svijetu“.
Oni od pomenutih koji još uvijek vode svoj ovozemaljski život, daleko su od kluba označeni kao nepoželjni od strane aktulenog rukovodstva kluba.
Fudbalski klub „Naprijed“ Banja Luka poslednji put u organima saveza kao lice ispred kluba imao je upravo aktulenog predsjednika Čedu Ševariku, koji je iz istih odstranjen, a inicijalna kapisla za to je bilo njegovo kažnjavanje zbog fizičkog napada na trenera mlađih selekcija Gorana Radojkovića. Već duži niz godina klub nema sportskog radnika koji može dostojno predstavljati klub i stati u red veličina koje smo gore spomenuli.
Banja Luka, FK „Naprijed“ , FK „Borac“, fudbal, naselje Mejdan/Obilićevo postojaće i dalje sa ljudima ili bez nekih od njih, jer život je prolazan, junak naše priče, kao i naselje i Grad u kome se nalazi su vječni, odgovor na pitanje odgovornosti za posrtanje „velikog kluba sa malog stadiona podno Orlovačkih stijena“ se ne nazire, ono se zna i sažeto je je u jednom licu koje je kao pojedinac uzurpiralo klub!
