Goran Selak i njegova Socijalistička partija Srpske (SPS) izdvojili su se u postizbornom periodu, krajem prošle godine, kao jedina stranka vladajućeg bloka, za koju lider SNSD-a Milorad Dodik ni zvanično ni nezvanično nije imao nikakve primjedbe. Oni su tako postali primjer idealnog partnera najveće stranke u Srpskoj.
A recept je jasan – bespogovorna servilnost i odustajanje od bilo kakvog, čak i benignog oponiranja „vrhovnom vođi“. Jer kada Dodik kaže, na primjer, da će SNSD imati kandidate u svim gradovima i opštinama u Srpskoj i kako očekuje da će u tome dobiti podršku koalicionih partnera, on smatra da je poslao jasnu poruku da drugi ne smiju imati kandidate apsolutno nigdje.
I Selak ga je poslušao pa je čak i povukao već najvljene kandidature u Gacku i Bratuncu. A da je dovoljno i najmanje oponiranje da se nađete na udaru jačeg koalicionog partnera na svojoj koži najbolje je osjetio predsjednik DEMOS-a Nedeljko Čubrilović, čija stranka je imala kandidate u tri opštine – Kotor Varošu, Driniću i Palama. Upravo posljednja, u kojoj su odnijeli i pobjedu, zapečatila je dotadašnje odnose Dodika i Čubrilovića, koji se godinama trudio da se ni na kakav način ne zamjeri lideru SNSD-a.
Postizborni period donio je niz glavobolja nekadašnjem predsjedniku republičkog parlamenta, a danas ministru saobraćaja i veza u Vladi Srpske. Prvo su dva poslanika u Narodnoj skupštini RS, Milan Dakić, koji se trenutno nalazi u jednomjesečnom pritvoru zbog malverzacija u „Putevima Srpske“, čiji je direktor, te Suzana Dakić, prešli u SNSD, a potom se troje preostalih, Spomenka Stevanović, Siniša Mijatović i Aco Stanišić, pridružilo SPS-ovom klubu i pokrenulo Čubrilovićevu smjenu. Uporedo sa tim procesom, DEMOS napušta niz odbornika, pa čak i cjelokupni opštinski odbori, a epilog turbulencija u ovoj partiji za sada nije poznat, iako je Čubrilović uspio da politički preživi prvi udar.
Sličan scenario, prije nešto više od pet godina, bio je napisan i za predsjednika Socijalističke partije Petra Đokića, a glavni izvođač radova bio je upravo Goran Selak, koji je sa grupom tadašnjih poslanika pokušao svrgnuti stranačkog šefa. Đokić se pokazao kao „tvrd orah“, te je uspio da ostane na čelu partije, a Selaku i drugovima, uručena je ispisnica iz partijskog članstva. Utjeha je pronađena u formiranju vlastite partije, koja je odmah postala dio vladajuće većine. Međutim, ne zadugo.
Nakon izbora 2020. godine, Milorad Dodik na burnoj konferenciji za štampu koju je održao nakon pobjede Draška Stanivukovića nad Igorom Radojičićem, u trci za gradonačelnika Banjaluke, optužuje SPS za izdaju, i ekspresno ga izbacuje iz vlasti. Za razliku od Nenada Nešića i njegovog DNS-a, koji je mjesec dana ranije svojevoljno raskinuo saradnju i agresivno udario na SNSD i Dodika, Selak je ćutke prihvatio novonastalu situaciju. Zvuči nevjerovatno, ali trebalo je da prođe čak devet mjeseci od pomenutog „nogiranja“ pa da u jednom intervjuu Selak po prvi put uputi kakvu-takvu kritiku vlastima u Srpskoj, te kroz zube procijedi da su u Srpskoj potrebne promjene.
“Ne postoje skoro nikakvi odnosi između SPS-a sa SNSD-om, kao ni sa ostalim strankama iz vladajuće koalicije u Republici Srpskoj. Svakako da je bitno kako će se koja stranka odrediti u odnosu na same izbore i u pogledu podrške konceptima i pojedinačnim kandidatima. Tu će SPS zauzeti stav svoje baze, svojih članova i velikog broja građana koji smatraju da su promjene neophodne”, rekao je tada Selak.
Dva mjeseca nakon toga približava se opozicionom bloku, u kojem od jednog dijela nije dočekan sa odobravanjem. Da su bili u pravu, pokazao je njegov povratak u Dodikov zagrljaj, odmah nakon proglašenja izbornih rezultata 2022. godine. Međutim, drugi SNSD-ovi partneri nisu sa oduševljenjem prihvatili ovakav razvoj događaja, te SPS-u vrata vladajuće koalicije ostaju zatvorena. Tri poslanika SPS-a dizala su ruke za sve prijedloge vlasti, ali mjesta za njihove kadrove u ministarskim foteljama u Vladi Srpske ili Savjetu ministara BiH nije bilo.
Da bi se servilnost, nakon pet turbulentnih godina, za Selaka i njegovu partiju konačno mogla politički isplatiti, pokazaju događaji nakon lokalnih izbora, koji su održani u oktobru prošle godine. Tada smo vidjeli istu scenu – pobjedu Stanivukovića i poraz kandidata SNSD-a, ali i dijametralno suprotno osvrtanje Dodika na saradnju sa SPS-om. Od izdajnika koji su šurovali sa aktuelnim predsjednikom PDP-a, Selak i ekipa, prema riječima predsjednika SNSD-a, dolaze u poziciju jedinih ispravnih partnera u širokom vladajućem bloku.
„Po analizama, kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke Nikola Šobot dobio je zbir glasova SNSD-a i glasova Selakove partije. Glasovi ostalih koalicionih partnera su izgubljeni, otišli su na drugu stranu. To je bilo dovoljno da Šobot pobijedi, ali su oni odlučili da pobijedi Stanivuković“, rekao je Dodik.
Iako izrečeno nema uporišta u realnosti, jer su Stanivukovića podržali i pojedinci iz SNSD-a i SPS-a, a dobar dio funkcionera drugih stranaka vlasti stao uz Šobota, postalo je jasno da se „kolo sreće“ okrenulo i da je Selak neko kome će Dodik u budućem periodu kanalisati moć, koja je do tada išla drugim liderima, poput Darka Banjca ili već pomenutog Čubrilovića.
Ulazak DEMOS-ove trojke u SPS-ov poslanički klub, dao je na značaju tvrdnjama, koje su objavili pojedini banjalučki mediji, pozivajući se na dobro obavještene izvore, da je plan nakon svrgavanja Čubrilovića, da se ostataci DEMOS-a „utope“ u Selakovu partiju. Istovremeno, vidljivo je i da SPS postaje nova omiljena baza za „preletače“ pa su ovu stranku u samo posljednjih sedam dana „pojačali“ kompletni opštinski odbori DEMOS-a u Srpcu te NDP-a u Čelincu.
Usisavanjem funkcionera drugih partija vlasti u svoje redove, SPS će postati nezaobilazan faktor budućih koalicionih sporazuma unutar vlasti. Naročito im ide u prilog i haos unutar DEMOS-a ali i DNS-a, čiji je lider Nenad Nešić u decembru prošle godine uhapšen te se trenutno nalazi u pritvoru. Imajući u vidu da su predsjednici Ujedinjene Srpske i SP-a, Nenad Stevandić i Petar Đokić, isuviše samostalni, po kriterijumima prvog čovjeka SNSD-a, a da je u njegovu nemilost pao i Darko Banjac, predsjednik NPS-a, zbog suprotstavljanja na izborima u Kozarskoj Dubici, Selak se probio u prvi red vladajuće koalicije, tik uz samog Dodika.
Za svojevrsnu rehabilitaciju Selaka, prema riječima lidera Liste Za pravdu i red Nebojše Vukanovića, zaslužan je potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin.
„Novi ministar saobraćaja u Vladi Republike Srpske mogao bi postati Goran Selak, koji je rehabilizovan i pokazao je potpunu lojalnost, servilnost i poniznost, a ključan je uticaj Aleksandra Vulina, koji je Dodikov savjetnik ali i pokrovitelj Selaka i SPS-a, koji se pretvorio u ekspozituru Pokreta socijalista sa ove strane Drine. Vulin je ključan i što je Maksim Skoko, poslanik SPS-a u Narodnoj skupštini RS, uprkos političkom slalomu i lošim rezultatima rada, ostao na funkciju direkora Rudnika i termoelektrane Gacko. Vulin je trbuhozborac predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koga se Dodik jako plaši, pa ustupcima potpredsjedniku Vlade Srbije i guranjem Selaka uzima političke poene“, smatra Vukanović.
Gerila.info
