U Osnovnom sudu u Banjoj Luci danas je počelo suđenje Dragici A. (62), dispečerki Službe hitne medicinske pomoći, optuženoj da je u noći između 28. i 29. septembra 2020. godine odbila da pošalje vozilo Hitne pomoći na intervenciju za Srđana Cvijića (31), koji je usljed teškog napada astme kasnije preminuo. Ovaj slučaj, koji je mjesecima potresao javnost u Republici Srpskoj, konačno je dobio svoj pravosudni epilog – barem prvi korak.
Na današnjem ročištu svjedočio je Srđanov brat, Nemanja Cvijić, koji je kobne noći zvao Hitnu pomoć tražeći pomoć za brata koji se gušio i jedva disao. Prema njegovim riječima, Srđan je dan ranije ostao kući zbog lošeg zdravstvenog stanja, bio je izrazito slab, blijed i promukao. Iako je astmatičar, kako je istaknuto, napad koji je doživio te večeri bio je najteži do tada.
Nemanja je pred sudom rekao da je poziv prema Hitnoj pomoći uputio tačno u 00:29 sati i da je razgovor trajao oko tri i po minute. Prvo mu se javio muški službenik kojem je detaljno objasnio stanje svog brata, da bi potom bio prebačen na dispečerku. Prema njegovim tvrdnjama, Dragica A. je tada, nakon što je čula da Srđan ne može hodati, predložila da „prošetaju“ do Hitne pomoći, a zatim i da „pozovu taksi“.
“Pozvao sam taksi, koji je dosta brzo i došao, ali u međuvremenu je Srđanu još više pozlilo te je i izgubio svijest. Sa tadašnjim stanodavcem, kog sam u međuvremenu probudio, ubacujem Srđana u besvjesnom stanju u taksi, i idemo do Hitne pomoć gdje na parkingu zatičemo nekoliko sanitetskih vozila, i tim koji je bio ispred i koji je preuzeo Srđana iz auta nakon što je taksista svirao da im privuče pažnju”, rekao je Nemanja za Gerilu.
Dodaje da je nakon toga Srđan odveden u reanimacionu salu i nakon nekog vremena izvezen intubiran na krevetu/kolicima, i odvezen na UKC.
“Prije odlaska na UKC dežurni doktor me informisao da je uspostavljen slab srčani ritam, ali da mu na žalost ne daje velike šanse. Sa stanodavcem odlazim na UKC, i nakon nekih pola sata dolazi sestra, i traži od mene da dođem do dežurnog doktora koji me obavještava da je Srđan preminuo. Nakon toga sam isto veče otišao zajedno sa stanodavcem u Srbac da bih probudio svoje roditelje da bih ih uživo obavijestio”, prisjeća se Nemanja.
U optužnici koja je podignuta 17. oktobra 2022. godine, Tužilaštvo navodi da je dispečerka Dragica A. odbila da uputi mobilni medicinski tim, iako je dobila jasne informacije da Srđan ima ozbiljan napad, da mu Ventolin pumpica ne pomaže i da je ranije imao slične, ali ne ovako ozbiljne epizode. Umjesto reakcije, uputila je Srđanovog brata da sam organizuje prevoz – što je, kako se ispostavilo, bilo kobno.
Tužilac Dalibor Vrećo je najavio da će u nastavku procesa biti saslušana još četiri svjedoka, uključujući stanodavca koji je kobne noći pomogao Nemanji da unese brata u taksi. S druge strane, odbrana optužene najavila je da posjeduje transkript telefonskog razgovora koji, prema riječima advokata Aleksandra Jokića, „ne odgovara opisu koji je dao svjedok Cvijić“, te da će to biti predmet narednih ročišta.
Međutim, kako kaže Nemanja Cvijić, ni do danas mu nije jasno “koji dio se ne poklapa, ali to će se saznati na sljedećim ročištima pošto je i sam audio zapis razgovora dokazni materijal”.
Smrt Srđana Cvijića izazvala je veliku pažnju javnosti, a Dom zdravlja Banjaluka se našao pod oštrim kritikama. Nakon višemjesečnih medijskih pritisaka, dispečerka Dragica A. je disciplinski kažnjena umanjenjem plate od 20% u trajanju od tri mjeseca – mjera koju je javnost ocijenila nedovoljnom.
Srđanova majka i danas nosi tugu za sinom.
“Našeg Srđana ništa ne može vratiti, ali se nadamo da će sud i pravna država učiniti sve da se ovakva situacija više nikad ne ponovi i da živimo sigurni da su hitne službe tu da pomognu svima da sačuvaju svoje zdravlje i živote.”
U protekle četiri i po godine, porodica Cvijić prošla je kroz administrativni labirint u pokušaju da sazna istinu. Prvobitno im nije bilo saopšteno gdje se nalazi tijelo, niti kada će biti izvršena obdukcija, zbog čega su, iscrpljeni neizvjesnošću i boli, odlučili da od nje odustanu.
Ipak, zahvaljujući ustrajnosti porodice, podršci medija i upornim zahtjevima za pravdu, slučaj je stigao pred sud. Naredno ročište zakazano je za 9. april, a porodica i javnost očekuju da se ovaj slučaj ne završi kao još jedna tragična fusnota, već kao opomena i pokretač promjena u sistemu zdravstvene zaštite.
“Moj i stav mojih roditelja je da mislimo da ne treba biti blag pri potencijalnoj kazni, radi primjera i sigurnosti drugih ljudi”, rekao je Nemanja.
Gerila.info
