U ljubavi i ratu sve je dozvoljeno. I u politici, posebno kad se kombinuje sa ljubavi i ratom. Opšte mjesto je da u politici nema dosljednosti, da u njoj nema mjesta za idealiste, i da obiluje licemjerjem. Posebno kad političari ratuju, ili su u ljubavi.
Jedan od posljednjih primjera teze o političkoj nedosljednosti su izjave lidera stranke Narod i pravda Elmedina Konakovića.
U oktobru 2021. godine o svom sadašnjem političkom partneru Miloradu Dodiku je rekao da proizvodi veliku štetu narodu u Republici Srpskoj.
“Narod će platiti najveću cijenu, jer Dodik liječi pacijente industrijskim kisikom i svaki dan je sve više mrtvih u RS. Poruku šaljemo svim “velikim igračima” iz RS koji prate Dodika, da ih upozoravamo da ćemo im zatvoriti tržište. U prevodu, neće nigdje moći prodati lijek u Sarajevu, Zenici. Nemoj da se uključuju u đavolju igru”, izjavio je tom prilikom Konaković, dodavši da očekuje brzo hapšenje Milorada Dodika.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Dodik ne samo da nije uhapšen nego mu je nakon godinu dana postao partner u vlasti, što Konakoviću nije zasmetalo. Ali zasmetalo mu je licemjerje njegovih političkih oponenata u Federaciji BiH, Željka Komšića i Bakira Izetbegovića. Nastojeći da ukaže na “licemjerje, trgovinu važnim temama i jeftini populizam” Komšića i Izetbegovića, što je svakako više nego očigledno, Konaković je previdio svoje licemjerje, što je takođe očigledno.
Kako su o 9. januaru govorili Komšić i Izetbegović. Kako je Podžić normalnim smatrao odlazak na proslavu, a Cikotić nije stigao zbog obaveza. Licemjerje, trgovina važnim temama i jeftini populizam. Nikad nećemo biti isti, nikad. pic.twitter.com/XCmA70rZu6
— Dino Konakovic (@DinoKonakovic) January 9, 2023
Nije Konaković jedini, naravno. Sjetimo se samo kako je bivši predsjednik Narodne demokratske partije Dragan Čavić govorio o Miloradu Dodiku prije i poslije izbora 2018. godine.
Međutim, radi vlasti i pozicije, “preko noći” je promijenio mišljenje.
Naravno, licemjerje i nedosljednost se mogu posmatrati i iz drugog ugla. Čavić i Konaković, kao i Milorad Dodik, koga su prvo “pljuvali” pa onda “ljubili”, u suštini su realpolitičari, odnosno zagovornici politike koja se zasniva na realističkoj procjeni i prilagođivanju mogućnostima, ne podliježući idealima, moralnim ograničenjima, kao ni utopijskim vizijama. “Krasi” ih izrazita pragmatičnost, ali i oportunizam.
Realpolitika je, inače, Dodikovo “srednje ime”. Rijetko koji političar je toliko pragmatičan, da ne kažemo nedoslijedan i licemjeran, kao Dodik.
Dodikova “realpolitika”: Druženje sa francuskim ekstremnim desničarima i čestitke Makronu
Nerijetko skačući sa “političkih baba na žabe”, Dodik je više puta dokazao da nema političkih skrupula i da ne bira sredstva za ostvaranje svog cilja – ostanak na vlasti, što ga, u suštini, čini uspješnim političarem, bez obzira šta o njemu mislili. Daleko od toga da su njegovi politički oponenti drugačiji. Sve ih krasi beskrupulozni oportunizam.
Psihološki profili političara – od narcisoidnih ličnosti do psihopata
Uzevši u obzir navedeno, licemjerje Elmedina Konakovića nije ništa drugačije od licemjerja onih koje optužuje za nedosljednost, ali i onih s kojima sklapa saveze. Ili onih političara koji njega optužuju. Problem je samo što narod dosljedno nasjeda na njihove nedosljednosti.
Gerila.info
