Političke borbe preko leđa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće

“Djeca nam se rađala”… da bi roditelji plaćali stotine maraka za vrtiće.

Roditelji djece koja pohađaju privatne predškolske ustanove na teritoriji Grada Banja Luka pokrenuli su inicijativu u kojoj traže da se zaustavi diskriminacija djece i da sva djeca dobiju jednako pravo, odnosno uslove za pohađanje predškolskih ustanova.

Podsjećaju da je pravo svakog djeteta, po Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske i Konvenciji UN o pravima djeteta, čiji smo potpisnici, da bude uključeno u institucionalizovan oblik vaspitno-obrazovnog rada, da se zadovolje njegove razvojne potrebe kao i potrebe porodice i društva bez diskriminacije i izdvajanja djece po bilo kom osnovu.

U incijativi se naglašava da djeca, kao i njihovi roditelji, nisu krivi što nema mjesta za svu predškolsku djecu u predškolskim ustanovama u okviru JU “Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje” Banja Luka i što su primorani da svoju djecu upisuju u privatne predškolske ustanove.

Ističu da je u decembru na Skupštini Grada iznesena informacija da Grad predškolske ustanove u sklopu Centra subvencioniše sa 355 KM mjesečno, dok su u isto vrijeme subvencije za privatne vrtiće 60 KM mjesečno, što je čak šest puta manje. A treba naglasiti da i ove isplate kasne za posljednja tri mjeseca.

Glavni cilj roditelja okupljenih oko ove inicijative jeste da sva djeca imaju jednaka prava i u tom smislu da se subvencije za privatne vrtiće izjednače sa subvencijama za gradske, odnosno državne vrtiće. Jedan od načina koji navode u svom zahtjevu jeste da se definiše i standardizuje paket osnovnih usluga za sve predškolske ustanove, koji bi između ostalog uključivao desetočasovno radno vrijeme, nadzor stručnog vaspitača, redovna i posebna ishrana – dva obroka i užina, te rad sa djecom po planu, programu i preporukama nadležnih vaspitno-obrazovnih ustanova. Strani jezici, sportske aktivnosti i sl. bi mogli predstavljati dodatne usluge vrtića koje bi roditelji birali i plaćali prema ličnim preferencijama.

Takođe, u zahtjevu se navodi da subvencije ubuduće trebaju isplaćivati direktno na račun predškolskih ustanova i da to bude regulisano na osnovu sporazuma između Grada i privatnih predškolskih ustanova i da isplata bude redovne, kako se ne bi ugrozio rad predškolskih vrtića i samim tim i obrazovanje njihove djece.

Trenutnom odlukom o subvenciji privatnih vrtića, samo roditelji koji imaju prebivalište duže od dvije godine na teritoriji Grada ostvaruju pravo na subvenciju, što nema smisla i predstavlja problem za mnoge sugrađane, tako da se traži i ukidanje dijela odredbe koja se odnosi na vremenski period, te da se kao uslov ostavi samo prebivalište, ističe se u inicijativi roditelja.

Nije trebalo dugo čekati na prve reakcije.

Odgovarajući na pitanje kada će biti isplaćene neisplaćene subvencije, gradski menadžer Bojan Kresojević je odgovorio “čim bude usvojen rebalans za prošlu godinu”, naglašavajući da je nova gradska administracija uvela bilo kakvu subvenciju privatnim vrtićima.

“Mi smo bili svjesni i tada da je potrebno vršiti dalje prilagođavanje, ali nije sve do nas. Ima i dio koji se odnosi na skupštinsku većinu. Skupštinska većina nažalost tu razliku povećava jer troškovi u Centru za predškolsko povećavaju. I oni su samo iz 2023. godine do 2024. godine povećani sa 15,4 miliona maraka na 20,4 miliona maraka“, rekao je Kresojević.

Iz SNSD-a odgovaraju da nova uprava “ni temelj za vrtić nije iskopala a kamoli ga izgradila”.

“Ono što ćemo mi kao klub odbornika SNSD-a u Banjaluci tražiti jeste da se kroz rebalans budžeta 2024. godine povećaju, izjednače subvencije u državnim i u privatnim vrtićima. I da se uredi oblast da nemate situaciju, vi izglasate povećanje subvencija a da sutra se poveća cijena vrtića. Imate primjer gdje su vrtići kroz manje od dvije godine sa 200 KM poskupili svoje usluge na nekih 400 KM”, rekao je odbornik SNSD-a u Skupštini grada Banjaluka Bojan Pećanac.

Prebacujući odgovornost jedni na druge, gradska uprava i skupštinska većina nastavljaju borbu oko rebalansa budžeta, ovaj put preko leđa roditelja djece koja idu u privatne vrtiće.

Inače, i jednima i drugima usta su puna hvale za djecu, koju nerijetko zloupotrebljavaju za svoje političke ciljeve.

Gradonačelnik sad već redovno ima foto sesije sa djecom, stalno ističući važnost jačanja porodice.

Za njim ne zaostaje ni njegov politički oponent, predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Banja Luka Vlado Đajić, koji takođe nije imun na zloupotrebu djece u političke svrhe.

Uzevši u obzir nastupe političara, postavlja se pitanje da li je njihova briga za djecu i porodicu samo deklarativne prirode? Da li im je stalo do sve djece podjednako? Da li su djeca koja idu u državne vrtiće privilegovanija od djece koja idu u privatne vrtiće?

To se pita i Milko Grmuša, odbornik PDP-a u Skupštini grada Banja Luka. Podsjećajući da je izdatak za roditelje čija djeca idu u privatne vrtiće puno veći nego kod roditelja čija su djeca u državnim vrtićima, odnosno da je ekonomska cijena za jedno dijete u državnim vrtićima oko 500 maraka, i da roditelji plaćaju 180 maraka, a ostatak te cijene snosi Grad Banja Luka, naglašava da argument da nema dovoljno prostora za svu djecu u Centru za predškolsko jednostavno poslije ovoliko godina gubi smisao.

“Samo su dvije varijante. Ili izjednačite cijenu na način da subvencionišete do punog iznosa tu cijenu djece koja idu u privatne vrtiće ili izgradite dovoljno javnih vrtića u Banjaluci da sva djeca mogu u javne vrtiće, i onda će imati jednak tretman. Ako to traje 10, 15, 20 godina, onda ne možete više da se izvlačite da je bio rat ili da nisu prikupljena sredstva. Dakle, tu je stvar jasna, žrtve su svi roditelji djece u privatnim vrtićima”, naglašava Grmuša i dodaje da će podržati svako rješenje koje podrazumijeva izjednačavanje prava sve djece i svih roditelja.

“Da to bude sistemska stvar, a ne da bude od godine do godine. Da se razumijemo, da je jednostavno to bi bilo do sada riješeno, ali pošto to zahtjeva ozbiljan novac, potrebno je smanjiti rashode u budžetu za stručne usluge, potrebno je smanjiti rashode koji se tiču finansiranja političkih stranaka, potrebno je smanjiti rashode koji se tiču viška zaposlenih, potrebno je smanjiti rashode koji se tiču subvencioniranja svega i svačega, na način da se daju besplatni priključici i da se subvencioniše javni prevoz, i ne znam ti ja šta sve ne, svim ljudima, bez obzira na njihovu socijalnu snagu. Dakle, mi dajemo u Banjaluci besplatno u nekim kategorijama sve, bez socijalne karte. Ja sam za to da se uštedi na onima koji imaju para, koji ne znaju šta će od para i njima se besplatno daje. Tako da kad čujete takav neki prijedlog koji ima, što kažu, i glavu i rep, tad se nešto može dešavati”, navodi Grmuša.

Sličnog razmišljanja je i odbornik Narodnog pokreta “Banjaluka zove” u Skupštini grada Saša Lazić, koji je jedan od rijetkih koji je inicirao rješavanje ovog problema i već duži niz godina se bori za izjednačavanje prava djece u privatnim i državnim vrtićima.

Lazić za Gerilu kaže da od početka svog odborničkog staža insistira na tome.

“S aspekta nepravde i diskriminacije, jer nisu roditelji krivi niti njihova djeca što Centar za predškolsko vaspitanje nema dovoljan kapacitet da primi svu djecu, i da plaćaju duplo više para nego što plaćaju ovi od kojih je većina sa vezama upala u državne vrtiće. Sad s aspekta te priče o diskriminaciji i o nepravdi mi smo u zadnjih pola godine, godinu došli u jednu fazu gdje se više ne radi o samo o nepravdi i diskriminaciji, nego o egzistencijalnom pitanju. Sad je došlo do grla zato što su cijene vrtića sada 400, 450 KM, i ko ima jedno dijete, a pogotovo dvoje ili troje, to su već ozbiljni udari na budžet”, naglašava Lazić i dodaje da je u posljednje vrijeme počeo zagovarati tezu da se preraspodijele sredstva koja se izdvajaju za subvencije.

“Ako nemate sredstava u budžetu, a ima, pet miliona su dali na plaže, skoro milion je farbanje mosta u Trapstima, četiri miliona je Kuća Milanović, mislim da to ništa nije preče od ovih stvari, ako nemate, onda skinite malo, dajete 350 maraka po djetetu tamo u državnom vrtiću, onda skinite malo, ovamo dajete 60, a tamo 350. Šta je to? To je diskriminacija. Ali sad više ljudi ne mogu opstati, mora se pomoći ljudima”, ističe Lazić.

Branko Crnogorac, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, za Gerilu kaže da je s poskupljenjima iz prošle godine nezadovoljstvo roditelja kulminiralo, i da ova grupa koja je nastala uopšte nije slučajna.

“Da je sad nismo formirali, neko bi je formirao za 15, 20, mjesec dana, trenutno to je bilo neminovno”, ističe Crnogorac.

Poredeći sadašnju inicijativu sa incijativama koje su pokretane ranije, smatra da ovaj put postoji mnogo više šanse za uspjeh, pogotovo što je mnogo više vrtića uključeno, i što su, što Crnogorac posebno naglašava, gotovo svi vlasnici vrtića dali bezrezervnu podršku.

“Imaćemo negdje oko 2000 potpisa. To je već respektabilno, s obzirom na to da se radi samo o roditeljima čija su djeca u privatnim vrtićima. Trenutno ništa šire, ali mislim da kada bi postavili neku peticiju, štandove širom grada, da bi to naraslo na par hiljada bez većih problema”, navodi Crnogorac.

Što se podrške vlasnika vrtića tiče, Tanasije Sofrenović, vlasnik vrtića “Danilo” ističe da ima vlasnika koji se nisu uključili u akciju.

“Iskreno sam se uključio kao i ranije. S jedne strane, ne želim da se promovišem u tom dijelu jer nemam potrebe, i zbog vrtića jer stvarno imamo dobar glas i nemam problem sa poslovanjem. Ali, s druge strane, uključio sam se da pomognem roditeljima i obezbijedio da se ti potpisi skupljaju u vrtiću. Ima i koji to nisu dozvolili iz ne znam kojih razloga, ali sigurno oni to znaju. Siguran sam da će masovnost da utiče na to da se to pozitivno riješi. Sad, u kom roku, nisam siguran da to može nešto u kratkom roku da se dođe do konačnog cilja, ali kroz par koraka, kroz par stepena do samih izbora mislim da se to može riješiti”, navodi Sofrenović.

Izborna godina

Sagovornici Gerile ističu da su svjesni činjenice da je izborna godina, i da bi političke stranke mogle tražiti način kako da profitiraju iz svega, ali naglašavaju da je na kraju važno samo da se postigne cilj.

Tanasije Sofrenović kaže da će politika svakako na kraju odlučiti od tome.

“Moraju odbornici donijeti odluku o promjeni, odnosno rebalansu budžeta i svega ostalog. Svakako će neko od njih poentirati tu. Mislim da neće onaj ko bi trebao i ko se toliko godina zalaže za to, kao što je Saša Lazić, od koga je potekla, zajedno sa nama, ta inicijativa i sve ostalo. Uglavnom će to iskoristiti, ili skupštinska većina ili gradonačelnih i njegova ekipa da promovišu sebe. Ali, bez obzira, ko god ubrao te poene, bitno je da se dođe do cilja. Nebitno kome će se pripisati zasluge. Bitno je i jedni i drugi na kraju da se slože da ide u tom pravcu i onda je to dobra stvar. Za roditelje je najmanje bitno kome će to politički da se pripiše, bitno je da se dođe do cilja, a to je da nema diskriminacije među djecom, odnosno jednake subvencije, i na kraju jednake cijene i za vrtiće koji bi onda sigurno mnogo bolje poslovali i mnogo bolje uslove obezbijedili, odnosno plate i radnicima i sve ostalo”, ističe Sofrenović i dodaje da su u mnogim stvarima zakazale institucije i po pitanju inspekcija i kontrola, jer postoji nelojalna konkurencija među vrtićima, sve u cilju da cijena bude što niža.

“Ja razumijem, mnogi roditelji ne mogu da plate. Mora se obezbijediti to da Grad subvencioniše kao što je to u Beogradu, u Novom Sadu, da subvencioniše do određenog iznosa, a ako hoće neko skuplje, neke dodatne aktivnosti, da se to dodatno plaća, ali po volji, ali osnovnu uslugu treba grad da snosi. Para ima u budžetu, samo je pitanje kako su raspoređene. Sad su dodali još pet miliona Centru za predškolsko, na onaj iznos od 502 marke, znači biće još sigurno 600 i više maraka ekonomska cijena za 2024. godinu, što nema smisla, da su tih pet miliona prebacili ovamo za privatne, to bi već bilo izjednačavanje subvencija”, naglašava Sofrenović.

Branko Crnogorac ističe da postoji mogućnost zloupotrebe od strane političkih stranaka i da roditelji postanu svojevrsne žrtve i kolateralna šteta političkih obračuna, ali da to neće postati svojom voljom.

“Mi smo svaki nastup jasno definisali kao nastup jedne neformalne grupe koja nema nikakvih političkih pretenzija. To, naravno, ne znači da članovi grupe pojedinačno ne gaje neke političke preferencije. Međutim, svaki naš istup, ovako kako je koordinisan, lišen je bilo kakvog uplitanja u trenutna politička dešavanja. I tako će ostati. Naš krajnji cilj je da se ovo pitanje subvencija riješi jednom za svagda i da to više nijedna garnitura u gradskoj upravi ne postavlja kao pitanje, da to bude stečeno pravo koje se ne dira i da se to pravo može samo nadograđivati kasnije. Znači, apsolutno nas ne zanima na koji način će političke strukture doći do toga. Trenutno je u Banjaluci na snazi ta svojevrsna kohabitacija. Nije to nešto što politički svijet do sad nije vidio, ali ako neke druge zajednice mogu izaći na kraj s tim kada su u pitanju prvorazredna, suštinska pitanja, onda mislim da može i Banjaluka”, navodi Crnogorac.

Da bi političari mogli iskoristiti inicijativu roditelja za ličnu promociju, smatra i Saša Lazić. Ističe da ovo pitanje nije toliko politički profitabilno zato što se političari ne mogu uslikati s tim.

“Ne mogu da se uslikaju sa povećanjem plate. Ne mogu da se uslikaju sa jednom bankinom u Česmi i trotoarom. Šta će se slikati s tim, to je podrazumjevano, to je normalna stvar da bude. Ali ne mogu se s tim uslikati. A mogu s nekim kružim tokom koji je potreban ili nepotreban, koji će napraviti ili neće nešto napraviti. S tim se mogu uslikati. Uslikati, to je primarno kod ovih sad”, navodi Lazić.

Iako smatra da bi inicijativa mogla uroditi plodom, Milko Grmuša nije siguran kada bi tačno moglo doći do izmjena.

“Što se tiče tajminga kada će se to desiti, desiće se kad neko procijeni da je to politički profitabilno. To je tragedija svega. Dakle, ima novca u Banjaluci dovoljno, biće i za to, ja sam uvjeren, i ja dijelim, ne optimizam nego razmišljanje da će to desiti u jednom trenutku. Ali kada će se desiti? To će se desiti onog trenutka kada onaj ko odlučuje ocijeni da mu je politički najprofitabilnije. Sve je u Banjaluci vezano za politiku, za političke interese, to tako funkcioniše. Ne bi me iznenadilo da traže mehanizam, većina njih, ako se to izglasa, kako dio tog novca, kako da se utale oko toga, da li je tehnički izvodljivo, zato što njih samo to zanima, šta god da se radi da neko uzme svoj dio”, ističe Grmuša.

Sredstva za subvencije

Branko Crnogorac ističe da je u drugim gradovima situacija mnogo bolja kada su u pitanju subvencije. Podsjeća da su u Sarajevu te subvencije 200 maraka po djetetu, kao i da je u Bijeljini i Prijedoru veći taj apsolutni iznos.

“Ne znam kolika je ekonomska cijena u ta dva grada, ali pretpostavljam da, sudeći po nekim medijskim napisima, to pokriva nekih 50% troškova boravka djeteta. To je pristojno, mada opet to nije 100%. Čini se da je u Banjaluci najteža situacija, iako se opet, s druge strane, čini da se nigdje toliko ne hvale tim potezom kao u Banjaluci. Bili ste svjesni da je gradonačelnik svojevremeno plaćao bilbord na kojima je objašnjavao da je pitanje boravka u vrtićima riješeno, da nema više djece na čekanju itd. Ovo, naravno, nije upereno samo protiv gradonačelnika. Mi smo nekoliko puta istakli da za ovu situaciju u gradu smatramo sve političke faktore odgovornim, jer da bi neko izglasao te subvencije od 60 maraka mora obezbijediti skupštinsku većinu, a pošto je u Banjaluci takva situacija kakva jeste, znači da su sve strane glasale za to. Tako da, upravo od tih političkih faktora i tražimo to razumijevanje i rješenje u najbržem mogućem roku”, ističe Crnogorac.

Naglašava da roditelji ne pristaju da budu dio bilo kakvog rebalansa, naročito za 2023. godinu, jer je bilo potrebno i bilo je definisano u budžetu za 2023. godinu da se ova davanja isplaćuju svih 12 mjeseci.

“Znači, uopšte nije bilo govora da bi subvencije za vrtiće mogle da budu predmet nekog rebalansa, odnosno da u nekom trenutku za tu namjenu nema sredstava u Gradu. Tako da mi decidno odbijamo bilo kakvu mogućnost da budemo dio rebalansa za 2023. godinu. Ono što bi se moglo uraditi, jeste da se u 2024. godini to definiše kao neki dug koji će biti plaćen. Znači, govorimo o dugu od dvije subvencije, mada neki roditelji govore da nisu primili više. Sudeći prema političkoj situaciji, to stanje će se nastaviti i dalje. Znači, da rezimiramo, ne dolazi u obzir da uopšte bude dio rebalansa. To su sredstva koja su potrošena sa redovnih stavki. Ima da se vode kao dug i da se isplate kao dug u jednom trenutku, a ne sukcesivno, jer od toga nema ništa”, ističe Crnogorac.

Što se tiče rebalansa za 2024. godinu, Crnogorac smatra da bi bilo u redu da se u taj rebalans uvrsti izjednačavanje subvencija i da to bude retroaktivno od 1. januara do decembera. Drugim riječima, da se u rebalansu sredstva isplate za onaj period koji nije isplaćeno, a da se onda nadalje isplaćuju kako sljeduju.

Tanasije Sofrenović smatra bi se možda čak i u jednom potezu moglo sve riješiti na način da se predloži realokacija nekih sestava, odnosno rebalans budžeta u kratkom roku ili da se postigne dogovor da se rebalans uradi kasnije.

“Sve je to stvar dogovora između Gradske uprave i skupštinske većine koja može biti na različite načine formirana. Ima ljudi koji su i iz jedne i iz druge pozicije za ovo. Mislim da niko ne bi trebao biti protiv ovoga. Samo je pitanje iz kojih stavki da se ta sredstva prebace. Svakako, mislim da su mnogo bitnije subvencije za roditelje u privratnim vrtićima nego neke pozornice i tako neke suvisle ideje. Ali znamo da se u te stvari ne mogu ugraditi, a u te investicije uvijek ima prostora da nešto zarade mimo plata. To je sve stvar afiniteta, ali mislim da svi će pozitivno reagovati i da ne smiju ići protiv velikog broja ljudi koji će podržati ovu inicijativu”, ističe Sofrenović.

Saša Lazić skreće pažnju da u Gradu ima dovoljno sredstava, ali da se troše na druge stvari.

“Dvorana što su prokockali 20-30 miliona i više. I sve te stvari od trećerazrednog značaja što rade, to je katastrofa. Nažalost, nismo mi Barselona i Monako, da pravimo čuda neka, dvoranu od 100 miliona, pa imamo Borik koji se ne može napuniti. Mi plaže pravimo. Kuća Milanovića, četiri miliona za renoviranje kuće, za restauraciju. Da je 400.000, znači 10% od toga, dobro bih se zamislio, je li nam to ljudi previše. Četiri miliona! A Starčevica od 30.000 ljudi nema jedno vanjsko igralište. A nije ni to primarno, ima i od toga bitnije. Česma, trotoari. I plate su još bitnije, i socijalna davanja su još bitnija. Šta je esencija? Ali eto, ljudima je bitno da se napravi nešto što se može uslikati”, ističe Lazić i dodaje da je predlagao da, kad već ne mogu smisliti neki svoj model, da preuzmu od drugih.

“Beograd pokriva sve vrtiće, subvencioniše, najveći dio tog iznosa, imamo taj model. Rekao sam, evo, preuzmite taj model, ako ne znate šta ćete. Smanjite gradskim vrtićima, smanjite sa 350, smanjite na 250, prebacite ljudima još 100 maraka i biće zadovoljni sa 160 maraka. To će pokriti ova poskupljenja, a onda ćemo smišljati kako ćemo u naredne četiri godine da dignemo i postojećim, i novim roditeljima, da im dignemo, da se izjednači”, naglašava Lazić.

Domino efekat

Rješenjem ovog problema, smatra tanasije Sofrenović, postigao bi se domino efekat koji bi doveo do poboljšanja uslova u svim vrtićima, do povećanja plata radnicima, kao i do većih prihoda Gradu.

“Svakako treba istrajati u tome da se stvarno izjednače, ne samo te subvencije. Naravno, ne mogu se izjednačiti cijene u svim vrtićima, jer nisu isti troškovi, nisu isti nivoi kvaliteta usluge i sve ostalo. Na kraju krajeva, ni cijena zakupa prostora na različitim lokacijama, ali može se odrediti neki raspon cijena. I da se, svakako, i vaspitačima plate povećaju jer su one niže nego plate u ovim državnim vrtićima. To je neki cilj i nas, privatnih predškolskih ustanova. Da ti ljudi imaju uslove za rad, odnosno plate na tom nivou, svi rade za tu platu i za tu naknadu koju imaju od toga, pa bi kroz ovo sve trebalo da se i taj dio riješi. A svakako samim tim, ako budu neke realne cijene, mnogi postojeći vlasnici, a možda i neki novi, otvaraće još vrtića i širiti priču i onda će se moći obuhvatiti još tih dvije hiljade djece koja su i nakon privatnih vrtića na čekanju. Krenuće se u nekom domino efektu i povećanja i prijavljivanja svih tih radnika na pune plate i sve ostalo. Sve je to domino efekt i sve to ima efekat i na povećanje prihoda Grada i sve ostalo. Tako da je to jako dobra stvar što je konačno pokrenuto. Izborna je godina. Mislim da će morati imati sluha jer je dosta ljudi uključeno”, naglašava Sofrenović.

Gerila.info