Odluka Narodne skupštine Republike Srpske da zabrani rad Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Suda i Tužilaštva BiH na teritoriji RS izazvala je lavinu reakcija i otvorila pitanje pravih motiva iza ovog političkog poteza. Dok vlasti RS insistiraju da je riječ o zaštiti nadležnosti entitetskih institucija, činjenice ukazuju da bi u pozadini mogao stajati lični interes Milorada Dodika, koji se suočava s ozbiljnim pravosudnim problemima.
Prvi i najočigledniji povod za ovakav potez je prvostepena presuda kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javne funkcije zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Ukoliko presuda postane pravosnažna, Dodik gubi mogućnost da bude na bilo kojoj političkoj funkciji, što ugrožava njegovu dugogodišnju političku moć.
Međutim, ključni razlog za zabranu rada pravosudnih institucija na teritoriji RS leži u drugim istragama koje se vode protiv njega. Dodik zna da kaznu zatvora može izbjeći otkupom, ali su druge istrage, koje se tiču finansijskih malverzacija i korupcije, mnogo opasnije po njegovu političku i ličnu budućnost.
Tužilaštvo BiH sumnjiči Dodika za zloupotrebu službenog položaja i pranje novca u aferi „Pavlović banka“. Istraga ukazuje da je Dodik kupio vilu na Dedinju u Beogradu 2007. godine za 750.000 evra, ali je kredit kojim je, navodno, finansirao kupovinu podigao tek godinu kasnije. Još kompromitujuće je to što je zahtjev za kredit ovjerio pečatom Vlade RS, dok je bio premijer.
Ova afera nije jedina koja ga može odvesti iza rešetaka. Tužilaštvo BiH vodi istragu i o drugim finansijskim transakcijama, uključujući one povezane s državnim novcem i javnim institucijama. Posebno je opasna istraga o malverzacijama teškim 1,4 miliona KM, gdje je Dodik osumnjičen za korupciju.
Dodik već duže vrijeme pokušava izbjeći ročišta pred Sudom BiH. Prije dva mjeseca bio je pozvan na ispitivanje u predmetu „Vila Dedinje“, ali se pozvao na operaciju i bolovanje. Međutim, njegova izjava od prošle sedmice otkrila je da je strategija izbjegavanja ročišta bila planska. Optužio je ljekara koji je procijenio da je sposoban za suđenje, uz komentare s nacionalističkim prizvukom, dok je sam priznao da su čekali „neutralno vrijeme“ kako bi političke okolnosti bile povoljnije za njega.
Zabrana rada SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH na teritoriji RS djeluje kao pravno-politički manevar čiji je cilj obesmišljavanje istraga protiv Dodika. Time se želi stvoriti pravna nesigurnost i otežati dalji rad državnih organa koji vode slučajeve protiv njega.
Dodik i njegovi saradnici očigledno su svjesni da ova zabrana ne može spriječiti postupke na državnom nivou, ali im daje prostor za osporavanje legitimiteta istraga i potencijalno donošenje odluka na entitetskom nivou koje bi išle u njegovu korist.
Iako vlasti RS pokušavaju opravdati zabranu rada državnih pravosudnih institucija pravnim argumentima i zaštitom entitetskih nadležnosti, jasno je da se radi o Dodikovoj strategiji spašavanja od pravosudnih procesa koji ga mogu trajno ukloniti iz političkog života.
Umjesto da odgovori na optužbe i dokaže svoju nevinost pred sudom, Dodik bira institucionalni obračun sa pravosudnim sistemom. Ovim potezom ne štiti samo sebe, već i mrežu svojih političkih i poslovnih saradnika, čiji bi pad mogao označiti kraj vladavine SNSD-a u Republici Srpskoj. Pitanje je samo hoće li pravosudni organi države pronaći način da zaobiđu ovu političku blokadu i nastave procese do kraja.
