Prošlo je tačno godinu dana od posljednjih Opštih izbora. Ista meta, isto odstojanje, rekli bi mnogi.
Nakon (ne)očekivanih rezultata prošlogodišnjih Opštih izbora, mnogi su skloni razmišljanju da je ishod više nego očekivan, i što se političkog aspekta tiče, ali i opšteg društvenog.
SNSD sa svojim partnerima (satelitima) u Republici Srpskoj ucjenjuje ostale političke subjekte i na sve načine nastoji opstruisati političke procese u Bosni i Hercegovini. HDZ, kao “vječni predstavnik hrvatske komponente”, čeka svoju priliku da nešto “ušićari”, dok velika koalicija nominalno bošnjačkih stranaka balansira između popuštanja SNSD-u i potpune blokade BiH.
Politički narativ se nije promijenio, kao ni narativ u medijima i u društvu. I dalje dominiraju nerazumijevanje, nepovjerenje, strah i mržnja, koji na momente izblijede kada političke elite postignu kakav-takav sporazum i uliju nadu da će konačno početi da rade u korist građana. Nažalost, nada, kao i svaki put do sada, bude lažna. Danas je situacija takva da, ne samo da više nema ni lažne nade, nego je atmosfera dovedena gotovo do usijanja.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
U javnoj sferi je prisutan gotovo ratni narativ. Situacija se ne razlikuje mnogo u odnosu na devedesete godine prošlog vijeka. Samo je manje oružja, ali i mladih ljudi koji bi išli u rat. Doduše, sve nas je manje uopšte, ali to političke elite očigledno ne brine.
Optimisti su zbog dva događaja, odnosno procesa, povjerovali da će BiH konačno krenuti naprijed. Međutim, realnost ih je veoma brzo otrijeznila.
Prvo su pobjednici izbora na državnom nivou relativno brzo formirali vlast što je davalo nadu da će se neki politički procesi odblokirati i omogućiti napredak zemlje. Na kraju se ispostavilo da je u pitanju bila čista raspodjela postizbornog plijena. Češće smo mogli gledati opstrukcije nego konstruktivan rad.
Mali tračak nade mogli smo vidjeti krajem prošle godine kada je potvrđen status kandidata za članstvo BiH u Evropskoj uniji. Međutim, nakon početne euforije veoma brzo je došlo otriježnjenje i spoznaja da od članstva u EU bar u skorije vrijeme nema ništa, i to ne zbog Evropske unije nego zbog kontinuiranih i istrajnih opstrukcija domaćih političkih elita, prije svih onih iz Republike Srpske.
Što se Republike Srpske tiče, tu se tek ništa značajnije nije desilo. SNSD je potvrdio svoj primat, štaviše monopol u političkom i društvenom životu. Opozicija je po ko zna koji put izvisila. Čak se i dodatno podijelila. I opet najavljuju preokret. Po ko zna koji put. A bili su blizu preokreta. Bar oni tako misle.
Nakon “predstave” u izbornoj noći, krenule su optužbe za izbornu krađu. Po ko zna koji put. I po ko zna koji put je potvrđeno da je bilo neregularnosti, ali ne u dovoljnoj mjeri da bi se izbori poništili. Postavlja se pitanje koja je to dovoljna mjera za krađu?
Iako nevoljno, sve instance, kako u BiH tako i na međunarodnom nivou, potvrdile su pobjedu vladajućih u Republici Srpskoj. Čak i “mrski” visoki predstavnik, što je opoziciji dalo za pravo da posumnja u njegove veze sa Dodikom, na čemu istrajavaju do danas.
Na ekonomskom planu ne samo da je zabilježena stagnacija nego čak i pad. Inflacija izjeda i ono malo standarda što je bilo. Narod je sve siromašniji. Doduše, ne svi. Političke elite i dalje šire svoje bogatstvo. Afere se nižu jedna za drugom, ali bez posljedica, kako zakonskih, tako i društvenih.
Što se stepena demokratije tiče, ni tu se ništa posebno nije promijenilo. BiH je na samom začelju u Evropi po svim parametrima, što očigledno ne smeta nikome.
Uglavnom, da ste nekim slučajem zaspali 2. oktobra 2022. godine i probudili se 2. oktobra 2023. ne biste ništa značajnije propustili. Isti narativ, iste politike, ista previranja, isto siromaštvo, isti strahovi, ista mržnja. Ista meta, isto odstojanje.
Gerila.info
