Dok je Bakir Izetbegović prebrojavao Bošnjake, a Milorad Dodik rekao da Srbe niko neće prebrojavati, osim, vjerovatno, njega, Andrej Plenković i Zoran Milanović su prebrojavali Hrvate na proslavi u Kninu a Aleksandar Vučić Srbe na komemoraciji u Novom Sadu. U tim silnim prebrojavanjima, proslavama i komemoracijama oživljeni su duhovi prošlosti koji, doduše, nikad nisu ni zamrli.
Prebrojavaju se političari, ali prebrojava se i narod, jer kako drugačije objasniti “fenomen” istrajnog glasanja za one koji šire strah i mržnju tri decenije, osim kao svojevrsnog vida mazohizma. U tom silnom prebrojavanju ne manjka govora mržnje koji se više ne javlja kao incident nego kao opšte mjesto. Od “laveža bijesnih pasa” ne mogu da se čuju glasovi razuma, kao što se nisu mogli čuti ni devedesetih godina prošlog vijeka.
Diskurs koji dominira u javnom prostoru Ex-Yu zemalja ne doprinosi izražavanju pijeteta i očuvanju kulture sjećanja za žrtve, nego više odgovara narativu komemoracija koji prožima svojevrsna „nekrofilska kultura“, odnosno zloupotreba žrtava u dnevnopolitičke svrhe, što je takođe opšte mjesto.
Iako je, bar na prvi pogled, sastavni dio kulture sjećanja, narativ komemoracija u suštini prevazilazi uobičajen proces stvaranja simboličkog naslijeđa koji služi kao pokretač značenja o tome šta se desilo u prošlosti. Narativ komemoracija prenaglašeno ističe lament nad sopstvenim žrtvama, istovremeno, primjenjujući generalizaciju, proskribujući suprotnu stranu.
U “igri prebrojavanja” ne prebrojavaju se samo političari i narod. Slijedeći dominantne narativne matrice prebrojavaju se i drugi društveni akteri, između ostalih mediji i akademska zajednica. Akademska zajednica je ionako jalova i puna konformista tako da njeno (ne)djelovanje ne može izazvati značajnije posljedice, ali mediji predstavljaju veliki problem. Slijedeći “logiku” etnonacionalnih lidera, nerijetko dolijevajući ulje na vatru, dodatno raspiruju strah i mržnju i uveliko doprinose postojećim prebrojavanjima. I to je, takođe, opšte mjesto naše svakodnevnice.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
U igri nulte sume, koja je svakim danom sve izraženija, prebrojavanjem se najčešće dolazi do nule – nule razuma, nule ljudi, nule života, što predstavlja veliki uspjeh “apologeta straha i mržnje”. Da nije straha i mržnje, koje istrajno siju tri decenije, ne bi mogli ni vladati, što je još jedno opšte mjesto, kao i ovaj tekst.
Koliko god da se ukazuje na pogubnost politika i ideologija koje dominiraju ovim područjem, ljudi će svoje povjerenje opet dati onima koji ih godinama drže na “kratkom povocu”. U kakofoniji straha i mržnje, bez autorefleksije i samokritike, teško je očekivati da će narod preko noći “progledati”. Kada se zavrti novi krug na “političkom ruletu”, prebrojavanje će se nastaviti, dok jednog dana ne dođemo do zida, a onda će se “prebrojani” morati ili dijeliti ili oduzimati, u zavisnosti od potreba onih koji su ih prebrojavali.
Mladen Bubonjić
