Jedna od težih kletvi glasi: „Dabogda živjeli u zanimljiva vremena“. Kada tome dodamo zanimljiv prostor, a Bosna i Hercegovina, i naš region uopšte, više su nego „zanimljivi“, dobijamo jedan „zanimljiv prostorno-vremenski kontinuum“ koji nas iz godine u godinu „zabavlja“ i daje smisao našim „konstitutivnim životima“. Uzevši u obzir da je 2018. bila izborna godina, „zabave“ nije nedostajalo. Pored „zanimljivosti“, godinu su obilježili i tragični događaji koji su razotkrili i u pravom svjetlu prikazali surovu realnost u kojoj živimo.
Početak januara je rezervisan za „zgode i nezgode“ oko obilježavanja Dana Republike Srpske. Ove godine organizatori su napravili iskorak pa su, pored policijske potencije, narodu željnom zanimljivosti i zabave na svečanom defileu prikazali i potenciju izviđača, vatrogasaca, poštara i ostalih „stubova državnosti“. Inovativni su bili i u podmladku SNSD-a. Povodom Dana RS predstavili su pasoš Republike Srpske koji su dijelili građanima.
U februaru su nas „zabavljali“ medijski izvještaji o naoružavanju policije RS, slanju djece iz RS u Rusiju na vojnu obuku kao i izvještaji o obuci djece u kampovima u Federaciji BiH. Mediji su se utrkivali u zloupotrebi djece u dnevnopolitičke svrhe. U većini slučajeva mediji su zastupali stavove nominalno etničkih opcija kojima pripadaju, u izvjesnom smislu i političkih opcija. Nerijetko se se stavovi izneseni u medijima poklapali sa političkim stavovima nominalno srpskih odnosno bošnjačkih političkih elita.
Mart je obilježilo monstruozno ubistvo Davida Dragičevića. Podsjećamo, David je nestao u noći između 17. i 18. marta. Nestanak Davida Dragičevića je prijavljen policiji 18. marta 2018. godine. Nekoliko dana kasnije, 24. marta, tijelo Davida Dragičevića pronađeno je na ušću Crkvene u rijeku Vrbas kod tvrđave Kastel u Banjaluci. Nestanak i smrt Davida Dragičćevića od početka su izazivali velike kontroverze. Prvobitnom policijskom istragom je utvrđeno da je smrt nastala utapanjem, ali bez elemenata krivičnog djela, da bi tužilac nakon tri mjeseca donio naredbu o sprovođenju istrage protiv nepoznatih počinilaca zbog osnova sumnje za ubistvo. Vjerovatno se smrt Davida Dragičevića nikad ne bi kvalifikovala kao ubistvo da nije bilo upornosti njegovih roditelja, Davora Dragičevića i Suzane Radanović, kao i grupe „Pravda za Davida“, koji su počeli protest na Trgu Krajine nakon nespretne i sramne konferencije za medije policije RS. Policija je tada propustila šansu da adekvatnom komunikacijom i pravovremenom akcijom spriječi ozbiljniju krizu koja je nastala u danima potrage za Dragičevićem i po pronalasku njegovog tijela. Ta kriza traje do danas.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
U aprilu su nastavljeni protesti zbog ubistva Davida Dragičevića. Sa nastavkom protesta i istrajnom borbom roditelja i prijatelja pokojnog Davida u potrazi za istinom i pravdom, počeli su pritisci od strane vlasti protiv onih koji podržavaju grupu „Pravda za Davida“ i njihovu borbu. Od ostalih događaja, izdvajamo najavu Ministarstva prosvjete i kulture o uvođenju vjeronauke u srednje škole, što je izazvalo brojne komentare u društvu. Takođe, kompanija Ryanair je najavila uvođenje novih avio-linija sa banjalučkog aerodroma.
U maju je organizovana posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske posvećena tragičnoj smrti Davida Dragičevića. Zasjedao je i Anketni odbor NSRS, formiran odlukom Narodne skupštine RS u cilju sagledavanja svih relevantnih činjenica u vezi sa smrću Davida Dragičevića. Već tada su počela ozbiljna prozivanja i prijetnje novinarima, ali i ostalim građanima koji ne misle kao vlast u Republici Srpskoj, koji su kulminirali napadima na novinare nekoliko mjeseci kasnije. U maju su počele da se ispoljavaju i prve vidljivije i ozbiljnije posljedice migrantske krize koja je uzdrmala Bosnu i Hercegovinu.
Jun, ali i cijelu godinu, obilježile su borbe građana protiv izgradnji mini hidroelektrana. Takođe, građani su izražavali negodovanje i zbog drugih nameta i postupaka vlasti. U junu je poskupjelo gorivo što je izazvalo revolt vozača koji su blokiranjem saobraćajnica izražavali svoje nezadovoljstvo.
U julu je održan veliki protestni skup „Pravda za Davida“ koji je okupio više hiljada građana. Jul, kao i prethodne ali i naredne mjesece, obilježili su veliki građevinski radovi. U vazduhu se osjećao vonj izbora. U Banjaluci je konačno završen istočni tranzit, srušen je Zeleni most i počelo se sa izgradnjom novog mosta, uklonjene su naplatne kućice u Glamočanima koje su duži period pravile veliki problem vozačima, čak je bilo i nekoliko smrtnih slučajeva.
Avgust je obilježio pokušaj ubistva novinara televizije BN i portala Gerila.info Vladimira Kovačevića. Podsjećamo, u tom trenutku nepoznati napadači su sačekali Kovačevića ispred ulaza u njegovu zgradu u naselju Obilićevo, pretukli ga metalnim šipkama i zadali mu teške povrede glave, povrijeđena mu je i usna a uho mu je skroz razderano. Napad na Vladimira Kovačevića izazvao je brojne reakcije novinara ali i cijelog društva.
U svakoj izbornoj godini mjesec septembar je „najzanimljiviji“. Tako je bilo i ove godine. Predizborna kampanja je obilovala širenjem laži, straha i mržnje. Nisu se birala sredstva. Niko nije bio imun na, najblaže rečeno, nekorektan diskurs, ni opozicija, ni vlast. Za razliku od ubistva Davida Dragičevića, policija je u slučaju pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića bila efikasna. Nedugo nakon napada na Kovačevića policija je uhapsila jednog od napadača. Drugi je još uvijek u bjekstvu. Uhapšeni se brani ćutanjem pa se postavlja pitanje da li će i kada biti otkriveni nalogodavci napada na Vladimira Kovačevića. U naelektrisanoj situaciji desilo se još nekoliko prijetnji i verbalnih napada na novinare.
Konačno je došao i oktobar, dugo iščekivani mjesec u kome su se održali Opšti izbori. Ukoliko zanemarimo ozbiljne optužbe za izborne prevare, manipulisanje sa biračkim spiskovima, nebrisanje umrlih osoba sa biračkog spiska, lažne prijave glasanja u inostranstvu i krađu identiteta, optužbe da su naknadno dodavani listići birača koji nisu izašli na izbore kako bi se prikrilo uništavanje glasačkih listića političkih stranaka koje nisu bliske vladajućoj strukturi, kao i dodavanje glasova na glasačke listiće kako bi se proglasili nevažećim, izbori su prošli u savršenom redu i miru. Vlast u RS je pomela opoziciju. Od „udarca među rogove“ opozicija ne samo da se nije oporavila nego se i raspala.
Pojavili su se „mangupi“ koji će obilježiti postizborni period, kako u redovima vladajuće koalicije, tako i među opozicionim redovima. Počeo je politički obračun sa neistomišljenicima. Omiljena politička disciplina – „prelet u troskoku“, opet je dominirao među „osviještenim opozicionarima“. Stranke su pucale, osnivale su se nove stranke, nekad ubijeđeni opozicionari su mijenjali strane. Sve to zbog altruizma i borbe za interese svojih glasača. Naravno, kad bi se grdno našalili. Poslanička apanaža i vladajuća fotelja djeluju toliko primamljivo da ni „moralne gromade“ kakvi su naši političari, nisu mogli da odole „zovu budžeta“.
U oktobru je nastavljeno migrantsko putešestvije „bosanskom dolinom suza“. Nastavljena je i borba građana širom BiH protiv beskrupuloznih investitora i korumpirane vlasti oko izgradnje mini hidroelektrana. Početkom mjeseca u Brodu se desila eksplozija u Rafineriji nafte. Prvi avion irske niskobudžetne avio kompanije “Ryanair” sletio je krajem oktobra na banjalučki aerodrom.
U novembru su nastavljene smjene i nova postavljanja na funkcije. Borba za funkcije se nastavlja. Konstituisan je deseti saziv Narodne skupštine RS. „Vještim manevrom“ neki političari su preživjeli postizborne turbulencije i ostali na funkacijama ili dobili nova „rukopoloženja“. Mjesec su obilježile i „igrarije“ Milorada Dodika sa zastavom u Predsjedništvu BiH, kao i četvrti veliki skup „Pravda za Davida“.
Od ljepših informacija izdavajamo ulazak Banjaluke u uži izbor za Evropsku prestonicu kulture 2024. godine.
Na kraju godine smo svjedočili „zanimljivim“ ali i tragičnim događajima. Izdvajamo prodaju Nove banke Mladenu Milanoviću Kaji. Takođe, izabrana je nova Vlada RS. U decembru se desio i strašan zločin u Bihaću u kojem je Admir Sović iz ovog grada na spavanju pobio troje svoje maloljetne djece a potom izvršio samobistvo.
Veliki uspjeh postigli su građani Kruščice koji su izvojevali pobjedu protiv izgradnje mini hidroelektrane na rijeci Kruščici. Uvažene su sve četiri tužbe na Kantonalnom sudu u Novom Travniku, te su poništene građevinske i urbanističke dozvole za izgradnju hidrocentrala Kruščica 1 i Kruščica 2. Pravnu pobjedu mještana Kruščice na sudu u Novom Travniku predvodile su “hrabre žene Kruščice”, mala grupa žena iz sela Kruščica koje su se pobunile protiv izgradnje hidrocentrala na njihovoj rijeci i svojim tijelima branile pristup građevinskim mašinama preko mosta.
Davor Dragičević i grupa „Pravda za Davida“ su protestovali ispred NSRS što je bio „okidač“ za obračun policije sa građanima i grupom „Pravda za Davida“ nekoliko dana poslije. Pokrenuti su prekršajni postupci protiv nekoliko lica zbog protesta ispred NSRS. Uslijedilo je hapšenje Davora Dragičevića i sukob policije i građana na ulicama Banjaluke. Nakon puštanja Davora Dragičevića na slobodu sljedeći dan uslijedili su novi protesti građana Banjaluke.
Godinu je obilježio i masovan odlazak stanovništva iz Bosne i Hercegovine. Nezadovoljni ekonomskom i političkom situacijom ali i ukupnom društvenom klimom, odlučili su sreću potražiti izvan granica ove napaćene zemlje. Takođe, godina je bila ispunjena i borbom građana „za vazduh“ u sve zagađenijim gradovima.
Sve u svemu, „zanimljiva i uzbudljiva“, godina za nama nam je pružila pregršt „nezaboravnih“ trenutaka podsjećajući nas u kakvim vremenima i u kakvom prostoru živimo. Bila, ne ponovila se.
