Sada jedan od najmoćnijih ljudi u američkoj vladi, turbulentni mandat Pitera Maroka tokom prve Trampove administracije baca svjetlo na njegove trenutne napore da iznutra demontira američki sistem strane pomoći.
Prije nego što je Piter Maroko izabran da demontira čitav sektor američke strane pomoći u ime predsjednika Donalda Trampa, bio je zvaničnik Stejt departmenta na diplomatskoj misiji, navodi američki sajt ProPublica.
Tokom prvog Trampovog mandata, 2018. godine, Maroko je bio visoki politički zvaničnik zadužen za promociju stabilnosti u područjima zahvaćenim oružanim sukobima. Tog ljeta, otišao je na dvonedeljno putovanje po Balkanu, posjećujući nekoliko istočnoevropskih zemalja u okviru onoga što je predstavljeno kao napor da se „suprotstavi nasilnom ekstremizmu“ i „ojača međureligijski dijalog“.
U to vrijeme, SAD su pokušavale da održe krhki mirovni sporazum koji je postignut dvije decenije ranije. Kako se navodi, Balkan i dalje živi u sjenci rata u BiH koji je doveo do smrti oko 100.000 ljudi, uključujući hiljade muslimanskih civila koje su masakrirale srpske snage.
Kako bi se izbjeglo ugrožavanje tako delikatnih međunarodnih odnosa, američki diplomatski rad je pažljivo propisan, uključujući i to s kim se zvaničnici SAD sastaju — i koga bi trebalo da izbjegavaju, poput političara pod sankcijama Ministarstva finansija zbog korupcije ili ratnih zločina.
Tokom posjete Balkanu 2018. godine, Maroko se tajno sastao sa zvaničnicima za koje je američka vlada odredila da su zabranjeni za kontakte bez najvišeg nivoa odobrenja: etnonacionalističkim liderima Srba u BiH. Ti političari su, kako se navodi, godinama radili na osporavanju ustava BiH i podrivanju mirovnog sporazuma podržanog od strane SAD, u pokušaju da promovišu hrišćansku državu bosanskih Srba. ProPublica je rekonstruisala ovaj događaj na osnovu intervjua sa sedam sadašnjih i bivših američkih zvaničnika.
Među prisutnima je bio i Milorad Dodik, prema riječima jednog od zvaničnika. Dodik je u to vrijeme bio pod sankcijama SAD-a koje je uvela Trampova administracija zbog aktivnog opstruisanja američkih napora da spriječi novo krvoproliće. (Zvaničnici koji su dali izjave zatražili su anonimnost iz straha od odmazde administracije.)
Dodik se od tada pozicionirao kao „proruski, antizapadni i antiamerički“ političar, a tokom sastanka sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom obećao je da će radije raspustiti BiH nego dozvoliti Sjedinjenim Državama da je ujedine.
Morin Kormak, tadašnja američka ambasadorka u Bosni i Hercegovini, saznala je da je sastanak održan i suočila se s Marokom u ambasadi na kraju njegove posjete. Kako je rekao jedan zvaničnik, Maroko je isprva izbjegavao odgovor, da bi na kraju priznao da je do sastanka došlo. Kormak je bila bijesna i izdala oštru opomenu, naveo je zvaničnik.
Maroko je ubrzo nakon toga napustio zemlju. Godinu dana kasnije, više nije radio u Stejt departmentu.
Nije jasno o čemu je tačno razgovarao sa Dodikom. Međutim, sam sastanak je dao legitimitet desničarskim političarima koji se zalažu za hrišćansku državu i potkopao američku spoljnu politiku, rekli su stručnjaci i zvaničnici, prenosi ProPublica.
Nakon odlaska iz Stejt departmenta, Trampova administracija je Maroka poslala na visoku poziciju u Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID), gdje je pokušao da odloži ili obustavi desetine programa — uključujući one koji su koristili vlastima Bosne i Hercegovine — i da reorganizuje agenciju kako bi je uskladio sa svojom verzijom američke spoljne politike. Ta agenda, prema riječima njegovih bivših kolega za ProPublica, bila je otvoreno militaristička i hrišćansko-nacionalistička. Prigovori na Marokovo djelovanje toliko su uzbunili rukovodstvo agencije da su mu značajno ograničili ovlašćenja u posljednjim mjesecima administracije.
Maroko je sada direktor za stranu pomoć u Stejt departmentu i ima ovlašćenja zamjenika administratora USAID-a — pomažući u vođenju dvije agencije koje su ga prethodno odbacile. Za razliku od prošlog puta, Maroko sada nema stroga ograničenja i odgovara malom broju ljudi u izvršnoj vlasti, osim samom Trampu.
Odmah nakon inauguracije prošlog mjeseca, Maroko je sastavio naredbu o gašenju svih programa USAID-a i zamrzavanju strane pomoći. On je predvodio napore da gotovo cjelokupno osoblje agencije stavi na administrativno odsustvo, iako su sudovi privremeno ukinuli mnoge od tih mjera. Prema izjavama desetina zaposlenih u vladi i nevladinim organizacijama, veći dio rada USAID-a još uvijek nije nastavljen, uprkos tvrdnjama Stejt departmenta da izuzeća omogućavaju nastavak poslova koji uključuju „osnovne medicinske tretmane za spašavanje života, medicinske usluge, hranu, sklonište i pomoć u snabdijevanju osnovnim sredstvima“.
„To je repriza onoga što je ranije radio, samo u većem obimu“, rekao je bivši visoki zvaničnik USAID-a koji je radio zajedno s Marokom tokom njegovog prethodnog mandata u vladi. „Nije imao nikakav problem da zaustavi stranu pomoć. … Došao je i rekao: ‘Zaustavićemo sve programe, sve što se dešava na terenu’“.
U tekstu se navodi da Maroko i Stejt department nisu odgovorili na detaljan spisak pitanja o sastanku ili njegovim stavovima. Ni Dodik nije odgovorio.
Marokov sastanak nije bio jedini diplomatski propust u njegovoj burnoj karijeri, ističe se u tekstu.
Tokom putovanja u Srbiju, Maroko je, na sopstvenu inicijativu, pozvao predsjednika Aleksandra Vučića da posjeti Srebrenicu, gde je tokom genocida ubijeno više od 8.000 muslimana, prema riječima dvojice zvaničnika upoznatih sa incidentom. Smatralo se da je poziv krajnje neprimjeren — s obzirom na to da su srpske snage masakrirale ljude tamo — a nije ga odobrio američki ambasador.
Trampova administracija je 2020. imenovala Maroka na funkciju u USAID-u. Kao pomoćnik administratora zadužen za Biro za prevenciju konflikata i stabilizaciju, zbunjivao je osoblje pokušavajući da rad agencije u potpunosti usmjeri prema svojoj interpretaciji američkih nacionalnih bezbjednosnih interesa, prema intervjuima sa njegovim bivšim podređenima i nadređenima, kao i zvaničnoj žalbi, poznatoj kao „dissent cable“, podnijetoj protiv njega u roku od tri mjeseca nakon što je preuzeo funkciju. Neki su tvrdili da je često favorizovao programe koji su koristili hrišćanskim manjinama u inostranstvu.
Maroko je svojim podređenima rekao da se ne slaže s tradicionalnim pristupom USAID-a zasnovanim na „mekoj moći“ u diplomatiji i naložio široke, ali nejasne revizije programa agencije, insistirajući da lično odobrava sve troškove veće od 10.000 dolara, rekli su zvaničnici.
Zvaničnici koji su s njim radili u različitim dijelovima vlade bili su posebno uznemireni njegovim privatnim komentarima o američkoj spoljnoj politici. Ti zvaničnici su za ProPublica izjavili da je Maroko dovodio u pitanje da li USAID uopšte treba da finansira programe za borbu protiv rasističkog nacionalizma i govora mržnje u inostranstvu.
Dok je bio u agenciji, često je izražavao želju da ukine programe koji mu se nisu dopadali ili koje nije razumio, rekli su njegove bivše kolege. U unutrašnjoj žalbi podnijetoj rukovodstvu agencije, optužili su ga da je pokušao da zadrži kongresno odobrena sredstva namijenjena većini programa koji podržavaju demokratiju i fer izbore u Bosni i Hercegovini i da ta sredstva preusmjeri na borbu protiv islamskog ekstremizma.
U toj žalbi se upozorava da su „operativni kapacitet i strateška efikasnost brzo narušeni i da se taj trend nastavlja“ zbog Maroka, te da su programi u riziku od nepovratne štete „uz značajan finansijski trošak za američke poreske obveznike“.
Diplomate su navele da su njegovi napori potkopali strateške interese SAD u regionu i da su, favorizovanjem jedne religije nad drugom, vjerovatno prekršili klauzulu o vjerskim slobodama iz Ustava, prema sadržaju žalbe. Izrazili su zabrinutost da njegove akcije „rizikuju pogoršanje napetih sektaških odnosa u BiH, potvrđujući narativ jedne strane dok stigmatizuju drugu“, napisali su u žalbi.
Marokov kratki mandat u USAID-u bio je posljednji u nizu od četiri posla u četiri različite agencije, uključujući Pentagon i Ministarstvo trgovine.
Prema snimcima koje je prikupila i analizirala jedna onlajn grupa, Maroko je sledeći put viđen unutar zgrade američkog Kapitola tokom pobune 6. januara 2021. godine. Nije optužen za krivično djelo i nije odgovorio na više zahtjeva za komentar o svojoj ulozi tog dana, iako je optužbe nazvao „sitnim klevetničkim taktikama i očajničkim ličnim napadima političara bez rješenja“.
Stručnjaci unutar i izvan vlade sada smatraju da Maroko u velikoj mjeri sam orkestrira politiku strane pomoći nove Trampove administracije. Njegova zvanična pozicija je direktor za stranu pomoć u Stejt departmentu, a takođe su mu dodijeljena ovlašćenja zamjenika administratora USAID-a.
„Trenutno je on najvažnija osoba u Stejt departmentu“, primijetio je jedan zvaničnik. Marokov munjeviti napad na USAID posljednjih dana našao se pod pravnom lupom nakon što su desetine zaposlenih i organizacija podnijeli tužbe, tražeći poništavanje njegovih najvažnijih odluka. Sudije su barem privremeno ograničile široku upotrebu administrativnog odsustva za hiljade zaposlenih širom agencije i naložile vraćanje programa koji su bili finansirani i odobreni prije Trampove inauguracije.
Maroko je branio svoje radikalne promjene kao neophodnu mjeru za iskorijenjivanje rasipanja državnih resursa i podršku Trampovoj agendi za bezbjedniju i prosperitetniju Ameriku.
„Njegovo razmišljanje bilo je da ljudi u vladi ne slijede ispravnu teoriju,“ rekao je drugi zvaničnik za ProPublica. „Sada znamo dokle je spreman da ide.“
