U intervjuu za RT Balkan predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dotakao se, između ostalog, aktuelnih protesta u Srbiji, izražavajući jasnu podršku predsjedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj politici.
“Srbija kao odgovorna država će procesuirati one koji su imali imalo krivice za to. I ja sam potpuno uvjeren da će to uraditi. A onda se nađu neki plaćenici koji ovdje sad pokušavaju da posipaju crvenom bojom ruke i aludiraju na to da je vlast krvavih ruku”, izjavio je Dodik u intervjuu za RT Balkan.
Nazivajući proteste “opasnim pokušajem destabilizacije”, Dodik relativizuje značaj protesta, što otvara nekoliko ključnih pitanja: da li su Dodikove izjave iskrena podrška Vučiću ili odraz straha od prelivanja nezadovoljstva na Republiku Srpsku? Koliko su njegove poruke usmjerene ka kontroli unutrašnjeg nezadovoljstva kroz poznate narative o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima?
Dodik je u intervjuu naglasio da “u Republici Srpskoj nema prostora za proteste” te da “ljudi ne žele destabilizaciju”. Ovakve izjave na prvi pogled mogu djelovati kao izraz stabilnosti i povjerenja u vlast, ali u suštini, one su više odraz straha da bi talas nezadovoljstva iz Srbije mogao inspirisati slične pokrete u Republici Srpskoj.
Protesti u Srbiji su, barem formalno, usmjereni protiv vlasti Aleksandra Vučića, ali suštinski se radi o širem društvenom nezadovoljstvu koje uključuje korupciju, pad pravne države i monopolizaciju moći. Ovi problemi nisu strani ni Republici Srpskoj, gdje Dodikova vlast često koristi slične autoritarne metode da bi neutralisala opoziciju i kontrolisala javno mnjenje.
Dodik je u svojim izjavama često koristio narative o “stranim plaćenicima” i “domaćim izdajnicima” kako bi diskreditovao opoziciju i opravdao represivne poteze vlasti. Ovi narativi su se pojavili i u kontekstu protesta u Srbiji, gdje su demonstranti okarakterisani kao “instrumenti stranih sila”. Na isti način, Dodik koristi sličan jezik u Republici Srpskoj kako bi unaprijed neutralisao svaki pokušaj organizovanja građanskog nezadovoljstva.
Predsjednik Udruženja “ReStart Srpska” Stefan Blagić smatra da su Dodikove izjave o izdajnicima i plaćenicima modus operandi svake vlasti, i to ne samo ovdje na Balkanu nego i u Evropi, pa i šire.
“Tako vlasti prosto djeluju, njihovi narativi o izdajnicima i stranim plaćenicima su sredstvo za očuvanje vlasti, i ništa više od toga. To trebamo shvatiti kao tako a ne galamiti i pravdati se bilo ko, a pogotovo ta djeca u Srbiji”, ističe Blagić za Gerilu.
Ipak, takvi spinovi nisu samo sredstvo za očuvanje vlasti, već i način da se skrene pažnja s gorućih problema, kao što su korupcija, urušavanje institucija i ekonomska stagnacija. Umjesto da se bavi suštinskim pitanjima koja generišu nezadovoljstvo, Dodik pažljivo usmjerava diskurs ka spoljnim i unutrašnjim “neprijateljima”, čime zadržava kontrolu nad narativom.
Novinarka Ljiljana Smiljanić navodi da narativ o izdajnicima i stranim plaćenicima i dalje jako dobro prolazi.
“Ljudima ovdje je ostalo usađeno još od rata da je strano loše i neprijateljsko, pa je svima najveći strah da ih neko nazove stranim plaćenikom i izdajnikom. A ovdje ništa ne prolazi bez stranog uticaja. Vlade sarađuju sa stranim ambasadama, uzimaju novac od njih za projekte, ali to je svima u redu. Ljudi trebaju da gledaju na to ko više radi za njih, za njihov bolji život ovdje. Zbog toga je i predsjedniku Republike Srpske, a i drugim zvaničnicima uvijek zgodno da pomenu te strane plaćenike i izdajnike. Neka ih uvijek tu. Lakše je na njih svaliti odgovornost za probleme, nego te probleme rješavati”, ističe Smiljkanić.
Podrška Vučiću: Taktika ili princip?
Dodikova podrška Vučiću u ovom trenutku djeluje kao pragmatičan potez. Srbija je, kao glavni politički i ekonomski partner Republike Srpske, ključna za Dodikovu strategiju opstanka na vlasti. Vučićeva stabilnost na čelu Srbije direktno utiče na Dodikovu poziciju, pa je logično da će podržavati Vučića čak i kada se suočava s ozbiljnim izazovima.
Međutim, ova podrška nije bezuslovna. Dodik je vješt političar koji razumije značaj savezništva, ali i njegove granice. S jedne strane, njegova retorika o “opasnosti protesta” usmjerena je ka domaćoj publici, s ciljem da pokaže kako je stabilnost Republike Srpske rezultat njegove vladavine. U isto vrijeme, on koristi Vučića kao primjer vođe koji “prkosi destabilizaciji” kako bi ojačao sopstvenu poziciju.
Ljiljana Smiljanić smatra da na našoj političkoj sceni nema iskrene podrške, samo interesi, i to ne važi samo za BiH, već za cijeli region.
“Mislim da se vlasti u Republici Srpskoj ne plaše da će se protesti preliti ovdje, ne zato što ovdje građani nemaju razloga za proteste ili nezadovoljstvo, već zato što zvaničnici nisu svjesni stvarnog raspoloženja i stanja. Naši političari komuniciraju uglavnom sa ljudima sličnim sebi. Svaku kritiku vide kao napad, a ne kao priliku da nešto poprave. Čini mi se da je sve manje vremena za popravljanje, naročito nakon protesta zaposlenih u RiTE Ugljevik, štrajkova upozorenja u Šumama. Tu ima i ljudi koje su stranke zaposlile, koji su do sada uredno radili šta se od njih očekuje”, ističe Smiljanić za Gerilu.
Blagić smatra da u pitanju nije ni iskrena podrška Vučiću, ali ni odraz straha od prelivanja nezadovoljstva na Republiku Srpsku jer je Dodik u republici Srpskoj ugasio gotovo svaki bunt.
“Ovdje se ta biološka supstanca iscrpila jer su ljudi otišli. Mislim da on nema strah te vrste, ali on ima jedan drugi strah, a to su dugovi prema Vučiću koje ima. To možemo vidjeti i kroz masivni odliv uglja sa teritorije Republike Srpske u Srbiju, dok Republika Srpska praktično grca, ima hronični nedostatak uglja, termoelektrane se zatvaraju. Dodik u stvari plaća svoje dugove Vučiću na taj način. Nema tu nikakve političke ljubavi, to je isključivo korist kojom njih dvojica manipulišu i prelivaju s jedne strane na drugu”, naglašava Blagić i dodaje da smo sličnu situaciju mogli vidjeti i ranije kada je, kako kaže, Vučić plaćao neke dugove Dodiku, kao npr. 2018. godine, neposredno pred Opšte izbore, kada je Vučić slao podršku Dodiku.
Generalno gledano, kada se analiziraju Dodikovi stavovi, postaje jasno da je svrha njegovih izjava višeslojna. S jedne strane, on pruža podršku Vučiću kako bi očuvao savezničke odnose, ali i interese. S druge strane, koristi priliku da dodatno učvrsti kontrolu nad unutrašnjim procesima u Republici Srpskoj, koristeći narative o stranim neprijateljima i domaćim izdajnicima.
Gerila.info
