“Ja sam delegirana na mjesto izvršnog direktora u ‘Putevima RS’ ispred svoje političke opcije i naravno da je to prihvaćeno. S druge strane, imala sam i konkurs u APIF-u, isto je bila podrška partije i to se desilo, tako da sam ja na te dvije funkcije iz tog razloga”, riječi su poslanice Socijalističke partije u Narodnoj skupštini Republike Srpske Andree Dorić koje su izazvale buru u javnosti. Pitanje je da li će se bura stišati ili će prerasti u oluju.
Dovoljno iskrena ili dovoljna naivna, tek, Andrea Dorić je javno rekla ono što svi odavno znamo – političke stranke su naš “hljeb nasušni”, doduše nekome buđav ‘lebac a nekome izdašna pogača. U slučaju dotične, pogača je više nego izdašna. I što je najgore, nije jedina. Brojni su “paraziti” koji grickaju pogaču koju im je omogućio sistem, i to ne samo politički nego i društveni, odnosno sistem vrijednosti.
U svojevrsnom limbu između dva sistema vrijednosti – onog iz bivšeg, komunističkog sistema, koji se još nije u potpunosti urušio, i novog, uslovno rečeno demokratskog, koji još uvijek nije u potpunosti uspostavljen, prilika za “parazitiranje” ne manjka. “Paraziti” koriste negativne aspekte oba sistema – parazitski odnos prema institucijama iz bivšeg sistema, s jedne strane, i pokušaj demokratske legitimizacije parazitiranja, s druge. Naravno, sve preko leđa građana, koji, takođe, u svemu imaju svoju ulogu.
Pored političke apatije, koja izjeda društveno biće, kao i egzistencijalnog straha koji je sveprisutan, političke stranke opstaju zahvaljujući još jednom aspektu o kome se malo govori – oportunizmu istih tih građana. Rijetki su oni koji prave istinski i iskreni otklon od negativnih tendencija u društvu kritikujući ih bez obzira na izvor odakle dolaze. Većina se u suštini ne razlikuje od onih kojima licemjerno prigovaraju, implicitno priželjkujući da se nađu na njihovom mjestu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Ukoliko u obzir uzmemo broj zaposlenih u državnim firmama, odnosno firmama koje se finansiraju iz budžeta, zatim broj onih koji “sarađuju” sa državnim firmama izvlačeći novac iz budžeta, kao i broj članova političkih stranaka, ali i njihovih porodica, doći ćemo do spoznaje da je većina ovog ubogog društva na neki način umrežena ili nastoji da bude dio budžetskog sistema. U jednu ruku, to je legitimno, ljudi nastoje da sebi obezbijede egzistenciju. Ali upravo je u tome problem. Stvorena je atmosfera da bez države/budžeta nema ni života. Ukoliko “talasamo” možemo sebi uskratiti sredstva za egzistenciju. A kad se zanemari strah, tu na scenu stupa oprtunizam onih koji Dorićevoj i sličnima prigovaraju – zato što oni nisu na njenom mjestu.
Inicijative poput krivične prijave člana Predsjedništva PDP-a Milka Grmuše protiv svih odgovornih u vezi sa ovim slučajem javnog priznavanja kako se dolazi na pozicije u javnim preduzećima i javnim ustanovama u RS, svakako su dobro došle. U uređenom društvu, kome težimo, bar se nadamo, krivične prijave protiv sličnih slučajeva su uobičajene pojave, samo su kod nas, nažalost, vijest dana. Ipak, bez obzira na ishod prijave, postoji bojazan da će epilog biti samo forma, dok će suština ostati nepromijenjena.
Daleko od toga da ova prijava nema smisla i da ne treba pokretati slične inicijative, ali dok se ne promijeni sistem vrijednosti u kome će Andrea Dorić i njoj slične osobe biti proskribovane a ne nagrađene, u kome takvo ponašanje neće biti relativizovano nego nepojmljivo, u kome neće postojati atmosfera u društvu da bez političkih partija nema života, u kome politika neće biti cilj “parazitima” nego sredstvo za postizanje društvenog boljitka, u kome neće biti važno doći do papira (diplome) nego do znanja, u kome se neće egzistencijalnim ucjenama širiti strah i ućutkivati, sve do tada će, nažalost, ova i slične incijative biti samo forma, dok će suština, sva opšta mjesta našeg života, i dalje izjedati i urušavati ne samo našu svakodnevnicu, nego i budućnost. Dok se to ne promijeni, sve Andree Dorić našeg života će i dalje parazitirati a mi ćemo se čuditi i kritikovati dva-tri dana nakon čega ćemo opet “zabiti glavu u pijesak” i “zabaviti se o svom jadu” očekujući milostinju političkih partija.
Gerila.info
