Nije da nismo navikli na, u najmanju ruku, kontroverzna ponašanja Milorada Dodika, ali srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine se u slučaju “ikone iz Luganska”, koju je poklonio ruskom ministru inostranih poslova Sergeju Lavrovu, svojski “potrudio” da privuče pažnju, ne samo domaće, nego i svjetske javnosti.
Bila je ovo “uzbudljiva” sedmica. Podsjećamo, Dodik je Lavrovu nakon sastanka u sjedištu Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu, poklonio pozlaćenu ikonu staru 300 godina, čije je porijeklo iz Luganska iz Ukrajine. Pored poklona “sumnjivog” porijekla, Dodik je Lavrovljevu posjetu “začinio” opaskom da je “ministar Lavrov u posjeti Republici Srpskoj, a sutra je u BiH”, što je izazvalo brojna negodovanja širom Bosne i Hercegovine, prije svega u Federaciji BiH. Kao posljedicu toga, bar zvaničnu, uz neisticanje zastave BiH na sastanku, bošnjački i hrvatski članovi Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović i Željko Komšić, odbili su da se naredni dan sastanu sa ministrom inostranih poslova Rusije, što je samo po sebi dovoljan skandal za ovako malu zemlju.
Međutim, da se vratimo na pozlaćenu ikonu koja je u narednim danima izazvala pravu malu buru reakcija u BiH, Ukrajini i Rusiji, ali i u ostatku svijeta. Nakon početnog “oduševljenja” poklonom, počeli su da se nižu komentari i kritike.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Željko Komšić je, komentarišući slučaj ikone, izjavio da “ako je riječ o ikoni koja potiče iz Ukrajine i koja je donesena u Banju Luku u toku sukoba u Ukrajini, dakle ukradena, onda, ako hoćemo da smo imalo država, neko mora da ide u zatvor. Ili da sam Dodik kaže odakle mu to, ko mu je to donio i dao. I na kraju krajeva ko mu je to uvalio. Ovo jednostavno mora završiti tamo gdje i jeste prilika, a to je sud. Neko mora otići u zatvor ako je tačno. Dosta stvari ispadnu da nisu tačne, ako je tačno, onda je to odgovor”, dodavši da se cijeli slučaj ne može završiti na onome “pojeo vuk magarca” jer je riječ o krađi i skandalu međunarodnih razmjera, odnosno „o nečemu što se procesuira u svakoj normalnoj zemlji“.
U slučaj se uključila i Ambasada Ukrajine u BiH koja je zatražila informaciju o porijeklu ikone te zamolila za pružanje detaljne informacije o porijeklu ovog predmeta ukrajinske kulturne baštine. “Ambasada Ukrajine u BiH smatra kako nepružanje javnog, neodgodivog, nedvosmislenog opovrgavanja od strane najvišeg vođstva BIH informacije, a koja povezuje s navedenim darom, posjedovanjem ili prenosom na bilo koji način kulturnih, istorijskih ili vjerskih vrijednosnih predmeta porijeklom sa teritorije Ukrajine, koji se privremeno nalazi pod okupacijom Ruske Federacije, označavaće podršku agresivne politike i vojnih akcija Ruske Federacije protiv Ukrajine, što je već rezultiralo smrću mnogih hiljada ukrajinskih građana, najvišim rukovodstvom Bosne i Hercegovine”, saopštili su iz Ambasade Ukrajine.
Bisera Turković, ministarka inostranih poslova Bosne i Hercegovine, potvrdila je da je Ambasada Ukrajine u Sarajevu zatražila informacije o pozlaćenoj ikoni, dodavši da je dala nalog da se ova nota proslijedi Predsjedništvu BiH. “Neka se oni izjasne o tim navodima. Ako je riječ o ukradenoj baštini, pretpostavljam da će onda i pravosudni organi pokrenuti postupak, te slijediti trag kako se došlo do nečijeg kulturnog blaga takve vrijednosti, dakle, da se ona nađe u Bosni i Hercegovini. Po kom osnovu je tu, kakav je to način da se poklanja dalje? Sigurno da postoji krivica. Mislim da tu ima posla i za tužilaštvo i za sud”, istakla je Turkovićeva.
U međuvremenu, Tužilaštvo BiH saopštilo je da je formiralo predmet u vezi sa ikonom iz Luganska. Tužilaštvo je primilo informaciju od ministarke spoljnih poslova Bisere Turković o tome da je u Ministarstvo inostranih poslova BiH stigla nota Ambasade Ukrajine zbog pozlaćene ikone koju je Dodik poklonio Lavrovu. Diplomatska nota nije dostavljena Tužilaštvu BiH, navodi se u saopštenju.
Oglasila se i Ukrajinska pravoslavna crkva. “Ovo je politička gesta prema Ruskoj Federaciji jer je ova ikona upravo s teritorije koja je sada, nažalost, pod okupacijom. I to ne zavisi o nama kao crkvi. Zaista je dobro što je Ministarstvo inostranih poslova BiH reagovalo na ovaj događaj, jer se takve stvari uopšte ne bi smjele događati. Svaka nacija mora poštovati druge nacije i ne činiti takve stvari”, izjavio je mitropolit ukrajinski Epifanije.
Naposlijetku, Ministarstvo inostranih poslova Rusije je saopštilo da će ikona, koju je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu tokom nedavne posjete BiH, biti vraćena darodavcu kako bi se preko Interpola utvrdila njena istorija, dok je istovremeno opozicija u Republici Srpskoj zatražila ostavku od Dodika koji je u međuvremenu morao u kućnu izolaciju zbog kontakta za osobom pozitivnom na virus korona.
Kako je “afera sa ikonom” počela, u medijima, ali i na društvenim mrežama, počele su da kruže mnogobrojne verzije o porijeklu ikone, ali i o stvarnoj pozadini cijelog slučaja. Tako, npr. novinar Slobodan Vasković ističe da je “Lavrov znao da će od Dodika dobiti na poklon ukradenu ikonu iz Luganska, kao što nema dileme i da je u BiH došao da bi svjesno radikalizovao situaciju”. Dodaje da je “Dodiku neko od “ruskih veza” diskretno šapnuo šta bi bilo dobro da pokloni Lavrovu, što je ovaj i učinio, ni ne pomišljajući da je davanje poklona ujedno i “politički pucanj u glavu””, zaključivši da “Rusiji Dodik više ne treba i da su odlučili da ga uklone na vrlo elegantan način”.
Ono što “upada u oči” je muk sa Dodikove strane. Otkako je “afera sa ikonom” izbila, srpski član Predsjedništva BiH se nije oglašavao. Nije se oglašavalo ni “javno glasilo vlasti u Republici Srpskoj” – RTRS. Jedini “glas”, doduše u formi spina, pustila je Ana Trišić Babić, savjetnica Milorada Dodika za spoljnu politiku, koja je navela da je “sporna ikona postala savršen paravan iza kojeg bi trebalo sakriti diplomatski presedan zbog kojeg ćemo se načekati da u BiH vidimo nekog ozbiljnijeg gosta iz inostranstva”. Ističe da se priča koristi na osnovu nepotpunih podataka i “smiješno je da na osnovu fotografije u novinama ili na agencijima počnete nekog da optužujete. Za to vrijeme, valjda treba da zaboravimo da je Rusija, između ostalog, stalna članica Savjeta bezbjednosti UN, a Sergej Lavrov jedan od trojice najuticajnih šefova diplomatija u svijetu. To što mu je ovdje priređeno je strašno, jer se na sastanku nisu pojavili čak ni savjetnici članova Predsjedništva, a ne treba ni podsjećati da je protokol posjete bio poznat mnogo ranije”.
U cijeloj ovoj “situaciji sa ikonom” možemo primijetiti da su Dodikovi “stručnjaci” za odnose s javnošću podbacili. Doduše, nalaze se u zaista neprijatnoj situaciji u kojoj moraju da opravdaju šefa i da javnosti objasne kako se ikona uopšte našla u Dodikovim rukama. Očigledno je da se ni oni nisu mogli dovoljno dobro pripremiti za ovu kriznu situaciju. Ukoliko uopšte imaju neki plan za reagovanje, što je osnovno pravilo odnosa s javnošću u kriznim okolnostima.
Sve su prilike da nisu dobro analizirali moguće uzroke neprilika, što je prvi korak u izradi plana za reagovanje na moguću kriznu situaciju. Doduše, uzevši u obzir da se radi o Miloradu Dodiku, mogući uzroci neprilika su nebrojeni, što dodatno otežava posao. Izostanak reakcije sa Dodikove strane, ukoliko zanemarimo spin Ane Trišić Babić, upućuje da ne postoji detaljno razrađen plan koji pruža odgovore na potencijalne izazove.
Što se reaktivnog aspekta odnosa s javnošću tiče, što je u ovom slučaju jedino moguće, takođe se mogu vidjeti veliki propusti. Nisu ispoštovana opšta pravila u tretiranju krize. Prije svega, ne postoji adekvatno reagovanje na interesovanje medija. Dalje, informacije su neprecizne i oskudne. Takođe, otkako je “afera” izbila, nije sazvana nijedna konferencija za medije na kojoj bi se predstavili dokazi i pružila objašnjenja. Naposlijetku, zbog izbjegavanja komunikacije i neprihvatanja “politike iscrpnih informacija”, počinjena šteta se čini još većom.
Zanemareni su neki od osnovnih principa komuniciranja u kriznim situacijama. Poštenje, koje treba da bude na prvom mjestu, u uvom slučaju je izostalo. Izostali su i otvorenost, pristupačnost i iskrenost. Takođe, informacije, ne samo da nisu pružane na vrijeme, nego nisu pružane uopšte.
Očigledno Dodikovi “stručnjaci” za odnose s javnošću primjenjuju taktiku “lezi, pravi se mrtav i čekaj da prođe”, što cijeloj priči daje dodatnu dozu neprovjerenja. Međutim, javnost će i dalje očekivati odgovore koje će Dodik jednog dana morati pružiti. Ako ne javnosti, onda bar nadležnim organima, Interpolu prije svih.
Gerila.info
