RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (III dio)

Uprkos snažnoj medijskoj kampanji i svesrdnoj podršci politike, rudnik kompanije Adriatic Metals u Varešu obilježavaju kontroverze – od zaobilaženja zakona do devastacije okoliša. OBJAVI.BA donosi serijal tekstova o ovom rudniku i svega što ga prati. Nakon prvog dijela o političkoj podršci ovom projektu i prilagođavanju legalnog okvira investitoru, te drugog nastavka u kojem smo govorili o snižavanju koncesione naknade i zagađenju vode, danas objavljujemo treći u kojem možete čitati o ekološkoj opasnosti za šume i pritiscima na aktiviste.

PIŠE: Dejan Rakita

Aktivisticu Hajriju Čobo je kompanija Adriatic Metals krajem prošle godine tužila zbog “narušavanja ugleda”, a neporedno prije toga je stigla odluka Sekretarijata Bernske konvencije da se obustave radovi na eksploataciji u Varešu. Kao razlog je navedena upravo potreba da se ispitaju navodi aktivista.

“Radi se o klasičnoj SLAPP tužbi da se ućutka građane koji se bune za bilo šta, konkretno moji sugrađani i ja se bunimo protiv zagađenja vode. Za to zagađenje postoje brojni dokazi, ne samo snimci sa terena, gdje su bageri u koritu rijeke koja nama dolazi u vodozahvat, nego se radi i o zvaničnim laboratorijskim nalazima koji pokazuju povećanje kadmija u pitkoj vodi“, kaže kakanjska aktivistica.

Sekretarijat Bernske konvencije je izrazio žaljenje zbog izostanka zvaničnog odgovora vlasti Bosne i Hercegovine, države koja je potpisala ovu konvenciju kao ključni sporazum za zaštitu prirodnih vrsta i njihovih staništa. Posebno je naglašena zabrinutost zbog problema koje je tužitelj iznio o rudarskim aktivnostima Adriatic Metalsa koje mogu rezultirati gubitkom vrsta, degradacijom staništa i zagađenjem zraka, vode i tla, te štetnim posljedicama za ekosistem. Nadalje, naglašeno je i da je nedopustiv izostanak učešća lokalnog stanovništva u procesu donošenja odluka koje se tiču rudnika i zaštite životne sredine.

Aktivisti ne odustaju, opštinske vlasti zabrinute

Ipak, rudarska kompanija Adriatic Metals BH nedavno je povukla je tužbu protiv Hajrije Čobo, braniteljice prava na zdravu životnu sredinu iz Kaknja i predstavnicu NGG „Park prirode Trstionica i Boriva“, neformalne grupe lokalnih aktivista iz Kaknja koji se zalažu za zaštitu svojih šuma i rijeka.

Hajriju to nije pokolebalo da nastavi sa svojom borbom.

„Nisam pristala da na taj način se završi ovaj slučaj, te  sam odmah, idući dan 10.05.2024. godine obavijestila Sud da ne pristajem na povlačenje tužbe“, izjavila je za portal Antikorupcija.

U tužbi protiv nje tužitelj zahtijeva naknadu od 2,000 KM za nematerijalnu štetu. U odgovoru na ovu tužbu Hajrija Čobo je navela kako se sa svojom grupom aktivista zalaže za zaštitu šuma i riječnih korita od maja 2022. godine kada je saznala da je u mjestu Mehorić u blizini rudnika a izvan koncesionog polja nelegalno izgrađena betonara.

“Po pritužbi nadležnima, izvršen je inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da je objekt izgrađen bez potrebnih dozvola, a lokalna kooperantska firma Trgošped kažnjena je novčano. Zgrada je ubrzo nakon toga srušena i iako je uprava Adriatic Metalsa obećala da će to područje obnoviti, nije bilo poboljšanja u radovima na restauraciji. Naprotiv, ugovorna kompanija je nastavila da siječe drveće i odlaže otpad na obale rijeka Boriva i Trstionica, sužavajući tok vodotoka, kao i da ga zagađuje“, stoji u odgovoru na tužbu aktivistkinje.

Iako su iz Opštine Kakanj tražili pismenu garanciju od Adriatic Metalsa da neće dolaziti do zagađenja vode, to se nije desilo. Zauzvrat su ponudili alternativno rješenje za pijaću vodu.

“Zašto nam nude novo rješenje, ako rudnik ne zagađuje vodu. Naša zabrinutost je i za sam kvantitet, količinu vode, koju imamo u tim izvorima. Nama ne treba novi izvor vode, želimo samo da se postojeći zaštiti”, naglašava načelnik opštine Mirnes Bajtarević.

Pored mogućeg uticaja na vodu i zdravlje ljudi, stručnjaci upozoravaju da bi rudnik mogao uticati i na obližnju šumu Trstionica.

Šta će biti sa prašumom Trstionicom?

Redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu Dalibor Ballian ističe da se rudnik nalazi u neposrednoj blizini prašume Trstionice, a da je njegovo širenje planirano prema planini Tajan. Prema njegovim riječima, koncesije se daju na velike šumske površine koje se krče, a koncesiono polje graniči sa ovom prašumom koju aktivisti i stručnjaci pokušavaju sačuvati.

„Onog trenutka kada rudnik dođe s radovima do samog ruba prašume, nje više neće biti. Sve će se srušiti kao kula od karata, jer da bi ova prašuma funkcionisala, ona mora imati sloj šume od oko 800 metara“, zabrinut je profesor Ballian.

Na protestima protiv otvaranja rudnika u blizini opštine Jezero i rijeke Plive bila je i Čobo koja je pred prisutnim građanima i aktivistima održala inspirativan govor.

“Ne dajte. Ne da ni Ozren. Ne da ni Jezero. Ne da ni Srbija. Ne da ni Makedonija. Ni Crna Gora. Ne da bogami ni Britanija. U sebe ne kopaju. Što u sebe ne kopaju? Što ne kopaju po Australiji? Što nama? Mala je ova zemlja za tolike rudnike. Premala. Ako su nas ratom gonili odavde, pa nas gone nemaštinom, onda je jasno da nas sada gone mašinama. Zašto? Hoće baterije. Elektrane su u nas, pa će staviti hidroelektrane, pa će staviti rudnike, a sebi će napraviti električna vozila od naše sirovine. A nama ništa nema. I sebi će imati zelenu energiju. A kakva nama energija da bude? Od raka. Ko dobije rak nema energije“, poručila je okupljenima Hajrija Čobo.

Robert Oroz, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka, kaže kako je u Bosni i Hercegovini opljačkano sve što se moglo, te kako je kroz razne malverzacije prodata gotovo cijela društvena imovina. Sad je, ističe, došlo vrijeme za pustošenje naših prirodnih resursa, a sumnja i u profil ljudi koji traže koncesije i u ozbiljnost njihovih namjera.

“Veliko je pitanje koliko će BiH imati koristi od tog iskopavanja. Da li smo mi ovdje nekakav protektorat, jer vidim da u posljednje vrijeme dolazi do pobuna u Africi. Konkretno mislim u Niger gdje zabranjuju eksploataciju svojih prirodnih resursa, a znamo da sve nuklearke u Francuskoj rade na uranij koji se iskopava u Nigeru. Samo se bojim da Bosna i Hercegovina ne bude neki novi Niger”, kaže Oroz.

[kraj prvog nastavka]