Ne stišavaju se reakcije i komentari nakon sastanka Željke Cvijanović i ostalih članova Predsjedništva BiH sa direktorom CIA i američkim ambasadorom u BiH.
Iako se ovaj sastanak može smatrati jednim od najznačajnijih susreta u političkoj karijeri Željke Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH nije dala gotovo nikakve informacije o sadržaju razgovora, već je lakonski izjavila da “nije potrebno da sastanak promoviše kao bošnjački političari”.
Na prozivke potpredsjednika PDP Igora Crnadka da se ne oglašava o ovom sastanku, Cvijanović je odgovorila da se za ovakve sastanke obično traži da ne idu saopštenja, što su gosti u ovom slučaju i predložili.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Međutim, ukoliko zanemarimo politička prepucavanja, ovaj događaj otvara pitanje dvostrukih aršina i licemjerja u okviru političke scene Republike Srpske, posebno u kontekstu aktuelnih prijedloga zakonskih izmjena koje bi mogle ozbiljno ugroziti osnovna ljudska prava.
Naime, Aleksandar Vranješ, ambasador BiH u Srbiji, nedavno je predložio uvođenje novog krivičnog djela u Krivični zakonik Republike Srpske, kojim bi se sankcionisala svaka komunikacija sa predstavnicima ambasada, međunarodnih organizacija i stranih država. Ovaj prijedlog jasno ukazuje na namjeru vlasti da dodatno kontroliše i suzbija slobodu izražavanja i komunikacije svojih građana, pogotovo političkih neistomišljenika.
I dok vlasti Republike Srpske pokušavaju kriminalizovati kontakte predstavnika opozicije ali i svih neistomišljenika sa stranim predstavnicima, paradoksalno je da upravo oni održavaju sastanke sa najvišim američkim zvaničnicima, uključujući i samog direktora CIA, kao i američkog ambasadora u BiH, što je dodatni paradoks, uzevši u obzir šta su sve o njemu izjavljivali vladajući u Republici Srpskoj, uključujući i Željku Cvijanović.
Ovaj apsurd dodatno je naglašen činjenicom da su predstavnici vlasti u Republici Srpskoj u više navrata optuživali opozicione političare i nevladine organizacije za “izdaju” i “saradnju sa strancima”, dok se sami bez problema upuštaju u dijalog sa najvišim zvaničnicima inostranih država.
Pitanje dvostrukih aršina posebno je relevantno u trenutnom političkom kontekstu, kada vladajuća stranka SNSD ne preza od korištenja svih raspoloživih sredstava kako bi održala svoju dominaciju. Unutarstranačka neslaganja i problemi s koalicijskim partnerima, kao i sve veći pritisci međunarodne zajednice, doveli su do toga da se SNSD okreće represivnijim metodama kako bi osigurao svoju vlast. Sastanci poput onog između Cvijanović i Burnsa, iako mogu biti opravdani kao diplomatski, ostavljaju gorak ukus licemjerja u ustima građana Republike Srpske, koji sve češće prepoznaju dvostruke aršine svojih političkih lidera.
Na kraju, postavlja se pitanje: Kako vlasti Republike Srpske mogu opravdati ovakve poteze pred svojim građanima? Dok oni sami bez zadrške održavaju kontakte sa stranim zvaničnicima, prijete kriminalizacijom onih koji se usude učiniti isto. Ovakav pristup samo produbljuje jaz između vladajućih struktura i građana, stvarajući atmosferu nepovjerenja i nesigurnosti u kojoj se sve teže pronalaze odgovori na ključna pitanja o budućnosti Republike Srpske i njenih građana.
Gerila.info
