Da represija nad novinarima nije praksa samo u Republici Srpskoj, pokazuje primjer iz susjedne nam Hrvatske, koja je pri tome još i članica EU, što je svakako ne svrstava automatski u demokratski prosvećena društva. Naime, hrvatska policija je u ponedjeljak privela novinara portala Index.hr Gordana Duhačeka koji je pri ulasku u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine obaviješten o tome da ga traži policija. Portal Index prenosi da je Duhaček nakon toga sam otišao u policijsku stanicu kako bi se dogovorio oko detalja. Kada je krenuo na službeni put izvan Hrvatske policajci su ga dočekali na aerodromu u Zagrebu i priveli.
Boris Pavelić, istaknuti hrvatski novinar, za Gerila.info je ocijenio da je ovaj akt “zapravo otvoren i neskriven pritisak na uglednog kritičkog novinara”.
“U samo dva dana pokazalo se da je policija o tom slučaju naprosto govorila neistine. S jedne strane, ustaški pozdrav i rehabilitacija ustaštva u Hrvatskoj dobivaju pravo građanstva, a s druge, kritičke novinare hapsi i maltretira policija. Sve je to vrlo zabrinjavajuće. Proteklih mjeseci, pa i godina, svjedočimo kumulativnom ugrožavanju demokracije: demonizacija izbjeglica i nasilje prema njima na granicama; radikalizacija političkog govora, koja se u Hrvatskoj izrazito vidi u diskursu predsjedničke kampanje; sve otvorenije neprijateljstvo prema manjinama, čiji je ekstremni izraz zahtjev za zabranom SDSS-a; višestruko otežavanje slobode govora i novinarskog rada”, kategoričan je Pavelić.
“Besmisleno hapšenje i kažnjavanje kolege Duhačeka dio je tog konteksta, i primjer otvorene policijske represije. Stanje je, nažalost, takvo da je sve što nam preostaje – buniti se, i nadati se da će neće dogoditi još i nešto gore. Sve se to odnosi kako na Hrvatsku, tako i na BiH i Srbiju”, zaključuje Pavelić za naš portal.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Duhaček je priveden zbog dvije objave na svom Tviter nalogu. Jedna je objavljena u ljeto 2018. godine, a druga prije nekoliko sedmica.
Privođenje zbog objava na Tviteru
Index prenosi da je u prvoj spornoj objavi usput spomenuta skraćenica ACAB (All Cops Are Bastards – svi policajci su kopilad). Drugi sporan tvit je satirična obrada pjesme “Vilo Velebita”. Duhaček je, naime, na satiričan način prepravio poznatu pjesmu i nazvao je “Govna Velebita”. Prva objava, ona u kojoj je napisao ACAB, datira još od ljeta prošle godine.
Riječ je bila o policijskoj intervenciji u jednom zadarskom fast food restoranu, a o čemu se tih dana intenzivno pisalo.
Drugi sporan tvit je Duhačekova satirična obrada pjesme “Vilo Velebita”, koju je na svom Tviter nalogu preimenovao u “Govna Velebita”. Duhaček je pjesmicom aludirao na sve veći problem zagađenosti Jadrana fekalijama. Duhaček je pjesmicu na Tviteru objavio u avgustu, a odmah je tada prijavljen, prenosi Index.
Duhaček je nakon hapšenja izjavio da je to za njega neočekivana situacija i da ne može vjerovati.
Uhapsili su me jer sam nekad na vijest o tome da je policija istukla neke radnike u Zadru napisao ACAB. Ne znam šta da kažem, najgore je što je toliko vremena i policijskih resursa potrošeno danas na mene.
Policija tvrdi jedno, Duhaček drugo
Policija tvrdi da se Duhaček nije javio u policijsku stanicu.
U subotu, 14. rujna ove godine na graničnom prijelazu Županja, Policijske uprave vukovarsko-srijemske u namjeri ulaska u Republiku Hrvatsku pristupio je 39-godišnji novinar, za kojeg je provjerom utvrđeno da se potražuje zbog sumnje u počinjenje prekršaja iz članka 14. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz navedenog razloga tom mu je prilikom uručen Poziv u kojem je upućen da se 16. rujna javi u službene prostorije Policijske uprave zagrebačke u Heinzelovoj, a što isti nije učinio. Prije tog njegovog zaticanja na graničnom prijelazu, policijski su službenici Policijske uprave zagrebačke, tijekom poduzimanja izvida u sklopu kriminalističkog istraživanja koje je započelo u kolovozu ove godine, u više navrata utvrdili da na adresi prijavljenog prebivališta u Zagrebu navedena osoba stvarno ne živi. Današnjeg dana, policijski službenici su imenovanog 39-godišnjaka zatekli na graničnom prijelazu u Zračnoj luci “Franjo Tuđman” u namjeri da otputuje zrakoplovom iz Republike Hrvatske, te ga, budući da se nije po ranijem Pozivu odazvao, doveli u službene prostorije Policijske uprave zagrebačke. Nad njim je provedeno kriminalističko istraživanje te je potvrđeno da imenovani na području Republike Hrvatske na adresi prijavljenog prebivališta stvarno ne živi već dulje vrijeme, radi čega je, uz Optužne prijedloge zbog postojanja osnova sumnje da je počinio prekršaje iz čl. 14. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, doveden na nadležni Prekršajni sud u Zagrebu.
Međutim, Duhaček tvrdi da je bio u policijskoj stanici i da mu je policajac rekao da slobodno putuje i da se javi kad se vrati, prenosi Index.
Ja sam iz porodičnih razloga bio u BiH. U subotu su mi na granici skrenuli pažnju da postoje nalozi, dali su mi dva papira. Drugi je bio da se moram javiti u Heinzelovu u ponedjeljak. Ja sam juče bio u Heinzelovoj, nudio se da razgovaram, rekao sam da putujem. Tu piše da se može opravdati nedolazak. Meni je policajac u Heinzelovoj rekao da je sve u redu, da mogu putovati i da se javim policiji kad se vratim.
Policija je, međutim, poslala novo saopštenje oko hapšenja Indexovog novinara Gordana Duhačeka. Priznali su da se Duhaček u nedjelju sam javio u policiju, no tvrde da se javio izvan radnog vremena pa se to ne računa. Duhačeka je policija u saopštenju sasvim ozbiljno optužila za “nepoštivanje dogovora” iako nije postojao dogovor nego su Duhačeku na granici izdana dva papira s vremenom kada se treba javiti, što je on zbog službenog puta učinio ranije.
Umjesto poštivanja dogovora, nije pristupio u navedeno vrijeme i nije se javio točno navedenom policijskom službeniku, već je tijekom nedjelje, 15. rujna, ostvario informativni kontakt s policijskim službenikom na porti prometne policije. Unatoč navedenom, i na tom je mjestu i tom prilikom od službenika dobio informaciju i uputu na koji način, kada, i s kim, sukladno pozivu, mora stupiti u kontakt, a kako bi opravdao svoj izostanak. Navedeni razgovor tijekom kojeg je dobio informaciju i uputu o postupanju dogodio se izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena te se ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka.
Reakcija javnosti
Hrvatsko novinarsko društvo je najoštrije osudilo policijsko postupanje prema novinaru Indexa Gordanu Duhačeku, koji je, kako navode, kao okorjeli kriminalac priveden na zagrebačkom aerodromu zbog dvije satirične objave na svom Tviter profilu. Duhaček je priveden zbog jednog twita iz ljeta 2018. godine u kojem se osvrnuo na postupanje policije u Zadru uz spornu skraćenicu “ACAB” te zbog prepjeva pjesme “Vila Velebita”, koju je objavio prije nekoliko sedmica, a koja se ne može smatrati nikako drugačije nego kao satira. Hrvatsko novinarsko društvo upozorava kako je policijsko postupanje prema Duhačeku bez presedana i ne može se tumačiti nikako drukčije nego kao zastrašivanje.
Mnoge javne ličnosti Hrvatske su komentarisale hapšenje Duhačeka.
Između ostalih, potpredsjednik Vlade Hrvatske i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović komentarisao je hapšenje Gordana Duhačeka izjavivši da, s obzirom na medijske napise, želi reći da Duhaček nije priveden u policijsku stanicu zbog svojih objava na Tviteru, već zbog činjenice da se nije odazvao na poziv policije, prenosi N1.
Kao što znate, svaki građanin je dužan odazvati se na poziv policije bez obzira na to koju funkciju obavlja.
Božinović je naglasio kako je policija postupala u okviru svojih nadležnosti.
Gospodin je bio na Prekršajnom sudu, za jedno djelo je proglašen krivim, a za drugo će odluka biti donesena u idućih nekoliko dana. Izveden je pred Prekršajni sud zbog činjenice da nema prebivalište u Republici Hrvatskoj. Činjenica je da je za jedno djelo vezano uz omalovažavanje policijskih službenika osuđen. Policija ima pravo provoditi istraživanje i ima pravo sumnjati u počinjenje nekakvog djela. Nema nikakvog zastrašivanja bilo koga.
Na kraju je rekao kako policija često postupa kad su u pitanju prijetnje i uvrede novinarima. “Nema razlike kad je u pitanju postupanje policije prema bilo kome”, naglasio je Božinović.
Vesna Alaburić, advokat i stručnjak za medijsko pravo, za Index ističe da je cijeli slučaj Duhaček zapravo zbirka krajnje neuobičajenih poteza u nominalno demokratskoj državi.
Ne sjećam se da je ikada u proteklih tridesetak godina protiv nekog novinara ili bilo kojeg građanina pokrenut prekršajni postupak zbog onog što je negdje napisao, uključujući napise i priloge na društvenim mrežama. Smatram da Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ne sadrži ni jednu jedinu odredbu koja bi omogućila prekršajno kažnjavanje za sadržaje objavljene u medijima ili na društvenim mrežama. Utoliko ovaj postupak smatram presedanom za koji iskreno vjerujem da će biti posljednji takav primjer reagovanja na javno izgovorenu riječ i smatram da se radi o nedopustivom ataku na slobodu javnog izražavanja.
Dodaje da neko može biti zadovoljan ili nezadovoljan obradom bilo koje pjesme, ali zbog toga niko ne bi smio u jednoj demokratskoj zemlji biti kažnjen ni na koji način i podsjeća kako od svih mogućih pjesama propisi štite isključivo himne i ne postoji nijedan drugi propis koji zabranjuje parodiranje ili komentisanje ili varijacije na temu bilo koje druge pjesme.
Duhaček je pretrpio silne neugodnosti zbog objava na društvenim mrežama, a posebno zbog persiflaže “Vile Velebita”, pjesmice koja može biti himna jedino kafanskog hrvatstva, a dosad joj nisu dijagnostifikovana sakralna svojstva, navodi Index. Na pitanje može li se govoriti o povampirenju verbalnog delikta, Alaburićeva navodi da ne voli koristiti riječi poput povampirenja, ali ovo bi zaista bilo u kategoriji verbalnog delikta i kažnjavanja za izgovoreno mišljenje.
Smatram da je vrlo neobično. On se sam javio policiji i želio im reći sve što ih zanima, a to nije uspio napraviti. I sljedeći dan biva priveden iz vazdušne luke. To je više nego neuobičajeno i ukazuje na neke loše namjere prema novinaru. Smatram da se takvo postupanje policije ne može opravdati i ne sjećam se da je policija na sličan način ikada postupila kad se radilo o nekim drugim sadržajima koji su nailazili na negativne reakcije nekog dijela javnosti.
Presuda
Zbog vrijeđanja policije, odnosno zbog tvita u kojem je napisao skraćenicu ACAB, Duhaček je kažnjen novčanom kaznom od 200 njemačkih maraka, odnosno 754 kune. Za pjesmicu “Govna Velebita”, satiričnu preradu pjesme “Vilo Velebita”, presuda će biti izrečena za nekoliko dana. Duhaček je pušten, a ispred suda se obratio medijima.
Bilo je jako bizarno. Trebao sam letjeti za Njemačku, mene su na Plesu odveli sa strane i onda se ispostavilo da postoje ti neki optužni prijedlozi. Tamo sam čekao nekih sat, sat i po. Iz vazdušne luke su me odvukli na Trešnjevku u stanicu, tamo su me zatvorili u ćeliju. Tada sam shvatio da sam uhapšen a da mi to niko nije rekao. Terete me za jedan tvit na kojem piše ACAB. A druga stvar, tereti me se jer sam iz zezancije satirički objavio verziju “Vile Velebita” koja se odnosi na fekalije koje se izlijevaju u Jadran. Tu sam optužen zbog vrijeđanja moralnih osjećaja građana, uvrijedila ih je prerada stare pjesmice koju niko ne pjeva. Čudno je, Hrvatska je postala država da vikneš ACAB, premijeru ćaća ili HDZ lopovi i završiš iza rešetaka.
Odgovor Gordana Duhačeka
Novinar portala Index.hr je naposlijetku, revoltiran postupanjem policije, napisao tekst na matičnom portalu koji prenosimo u cjelosti.
JEDNA je stvar neprijeporna u vezi cijele priče o mom privođenju i uhićenju, koja je postala jedna od glavnih vijesti u RH: policija ne prestaje mijenjati svoju verziju događaja. Direktnije rečeno, policija laže, pa u tim lažima biva uhvaćena i raskrinkana, nakon čega u javni prostor lansira nove laži i izlike, koje također ne zvuče pretjerano uvjerljivo.
Božinović je sinoć govorio jedno, danas nešto sasvim drugo
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović doslovno jedno govori sinoć, a drugo danas, dok iz policije stižu priopćenja i dopune poslanih priopćenja u kojima se zapravo potvrđuje da je sve što sam medijima rekao u vezi onoga što sam učinio i doživio istinito i točno.
Primjerice, policija i ministar jučer su tvrdili da se nisam odazvao policijskom pozivu, a kada su suočeni s činjenicom da sam u nedjelju, 15. kolovoza, oko 14,30 bio u policijskoj postaji u Heinzelovoj ulici te da sam razgovarao s policijskim službenikom, tj. da sam se itekako i izvan svake sumnje odazvao pozivu, sada tvrde da se jesam odazvao, no da je to bilo “izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena te se ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka”.
Zamislimo da se nisam suprotstavio policijskim lažima
Zamislimo na trenutak da se u javnim istupima nisam suprotstavio lažima koje su sinoć lansirali Božinović i MUP: dio javnosti koji mi iz ovog ili onog razloga nije sklon mogao bi ostati u uvjerenju kako policija govori istinu i da je točno da sam sam kriv za sve što mi se dogodilo. Ali sada imamo u najnovijem priopćenju policije indirektno priznanje da su oni sinoć lagali i da sam ja govorio istinu, ali da se to ne računa jer sam to učinio u Heinzelovoj “izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena”.
Iz birokratskog jezika policijskih priopćenja i ministrovih očitovanja novinarima tako saznajemo da sam se trebao, milom ili silom, probiti dalje od šaltera u Heinzelovoj kako bih dospio u “administrativnu zonu službenih prostorija”, ali i da sam policijskog službenika s kojim sam razgovarao trebao i priupitati je li on tu na svom radnom mjestu u Heinzelovoj u okviru ili ipak “izvan radnog vremena”. MUP-ovo priopćenje implicira da je posve moguće da građanin RH uđe u najveću policijsku postaju u Hrvatskoj i razgovara s policijskim službenikom na šalteru, a da on tu bude iz hobija, a ne jer je na radnom mjestu u okviru svojeg radnog vremena.
Zanima vas istina? Evo je
Istina je sljedeća: došao sam u postaju u Heinzelovoj, predstavio se, pokazao policajcu dva papira koja sam dobio od policije u Županji (o tome detaljnije kasnije), izvadio papire koji dokazuju da imam u ponedjeljak, 16. rujna, u 8,10 let za Njemačku, kao i da sam izabran sudjelovati u seminaru za novinare koji organizira Saska zaklada za medije itd.
Nudio sam policijskom službeniku da kopira sve to, pitao sam ga da mi da broj mobitela ili e-mail inspektorice Dubravke Vesel koja me naručila na razgovor u ponedjeljak u 8,30 te sam dobio od njega garancije da neće biti problema s mojim letom za Njemačku. Policijski službenik u Heinzelovoj je zapisao moje podatke i obećao da će sve informacije koje sam mu dao proslijediti nadležnima, a meni je predložio da iz Njemačke nazovem Heinzelovu i objasnim svoje odsustvo s termina u 8,30 u ponedjeljak ujutro, što je inače po zakonu i praksi posve uobičajeno. Ja sam se sa svim time složio i baš tako sam i namjeravao učiniti čim se smjestim u hotel u Leipzigu te sam i dodao da se želim i namjeravam odazvati pozivu kad se vratim iz Njemačke, a ponudio sam i da odgovorim na sva pitanja odmah.
Policija sustavno mistificira i laže o tome kako do mene nije mogla doći. Činjenica je da sam godinama živio u Zagrebu i tu imao prebivalište, no da sam zbog obiteljskih razloga protekle otprilike dvije godine boravio u BiH. Istina je da nisam odjavio prebivalište u Zagrebu, ali to ne znači da nisam bio dostupan policiji. Baš obratno, bio sam dostupan i spreman surađivati.
Policija je mjesecima imala moj broj mobitela, nikad me nisu nazvali
Kada je postupala po prekršajnoj prijavi u vezi tvita u kojemu sam slučaj policijske brutalnosti iz Zadra komentirao s “ACAB”, policija je došla u redakciju Indexa i dobila moj broj mobitela od glavne urednice Andreje Hudike, koja im je rekla da sam u BiH. Nikad me nisu nazvali, a Hudika je onda još naknadno zvala postaju na Trešnjevci kako bi saznala o čemu je riječ i da im kaže da me nazovu. Dakle, policija već mjesecima ima moj broj mobitela.
Nadalje, kada sam očito prijavljen zbog prepjeva “Vile Velebita”, policija se obratila Hudiki te je ponovno dobila moj broj mobitela. Ovaj me put nazvao inspektor Cindrić iz Heinzelove, s kojim sam razgovarao telefonski 15-ak minuta. Tijekom tog razgovora sam mu rekao svoju adresu u BiH i rekao mu da ću, ako trebam doći u Zagreb na razgovor, doći, samo treba reći točan termin. Dobio sam odgovor da stvar nije hitna i da se javim u Heinzelovu sljedeći put kad budem u Hrvatskoj, što sam rekao da ću učiniti. Uostalom, na kraju sam došao u Heinzelovu ali “izvan administrativne zone službenih prostorija i izvan radnog vremena”, što se “ne smatra pristupanjem po pozivu niti se smatra opravdanjem izostanka”. Ukratko, policija je imala i moju adresu u BiH i moj broj mobitela i mene koji sam se odazvao na telefonski poziv, iskreno odgovarao na pitanja i surađivao.
Policija koja ne uspijeva doći do novinara najpoznatijeg news portala u državi
Po onome što policija tvrdi ispada da su oni zapravo izgubljeni u vremenu i prostoru te ne uspijevaju doći do novinara najpoznatijeg news portala u državi, iako su dobili i njegov broj telefona i s njime razgovarali. Tko u to vjeruje, taj vjerojatno vjeruje i da je policija došla novinarki Đurđici Klancir na radno mjesto jer doista nije uspjela utvrditi njenu adresu, kako bi joj HDZ-ov župan mogao isporučiti privatnu tužbu.
Pored toga, ministar Božinović je jučer tvrdio da nisam priveden zbog objava na Twitteru, “već zbog činjenice da se nisam odazvao pozivu policije”. Božinović pritom misli na poziv za razgovor koji mi je u subotu uručen u Županji i u kojem stoji da trebam doći u Heinzelovu u ponedjeljak u 8,30. Tu stvari postaju malo kompliciranije jer je moj let za Njemačku kretao u 8,10, a na aerodromu me policija privela na kontroli oko 7,30. U tom trenutku je bilo još sat vremena do termina u Heinzelovoj, što znači da je za mnom bila raspisana nekakva tjeralica posve neovisno o tome hoću li u 8,30 biti u Heinzelovoj ili ne.
Nadležni tvrde da nisam trebao uopće u Županji prihvatiti dokument na kojem je pisao poziv za razgovor u ponedjeljak u 8,30 ako sam znao da letim u 8,10 istog dana, ali ja nisam nikada dobio priliku da taj poziv prihvatim ili odbijem, a kamoli da se dogovorim oko drugog termina, s obzirom na to da su mi taj poziv uručili policijski službenici u Županji kao gotovu stvar. I njima sam spomenuo problem s letom za Njemačku i preklapanjem termina, no oni su mi odgovorili da to nije njihovo područje i da to trebam riješiti s policijom u Heinzelovoj.
Kako to? Kako to? Kako to?
No, ako je doista istina da sam priveden isključivo zbog propuštanja dolaska na razgovor u Heinzelovu u 8,30, iako sam priveden sat prije kraja roka za taj termin, te da sve to nema nikakve veze s mojim objavama na Twitteru ili novinarskim radom, kako sam onda završio na kraju dana s prekršajnim optužnicama i na suđenjima baš zbog objava na Twitteru?
To su samo neki primjeri policijskih laži i muljaža o mom slučaju, a nisu jedini.
Znakovito je i koje stvari policija odlučuje javno adresirati, a što prešućuje u vezi svega što sam ispričao u javnosti. Očitovanjima koja su uvredljiva u svojoj neuvjerljivosti i koja se svakih par sati mijenjaju MUP i ministar Božinović ujedno i pokušavaju zakamuflirati razne druge problematične aspekte cijele situacije.
Pozvan sam na razgovor u Odjel terorizma
Primjerice, bilo bi zanimljivo saznati što MUP ima reći o činjenici da sam zbog prekršajnih sumnji pozvan na razgovor u Odjel terorizma, zbog čega su po mene na aerodrom poslani policajci iz Odjela za organizirani kriminal. Podsjećam, teretilo me se za kršenje Prekršajnog zakona; kakve to veze ima s terorizmom i organiziranim kriminalom?
Nadalje, što MUP ima reći o činjenici da sam u postaji na Trešnjevci uhićen u 11,30 – kako stoji u optužnom prijedlogu koji je bio temelj kasnijeg suđenja – ali da meni u tom trenutku pa ni par sati kasnije nitko od policajaca s kojima sam komunicirao nije jasno rekao da sam uhićen? Što pak s time da sam u postaji na Trešnjevci dvaput tražio odvjetnika i dobio odgovor “to možete tražiti kad dođete na sud”?
Što ministar Božinović ima reći o činjenici da je “istraga” protiv mene na Trešnjevci izgledala tako da mi je policajac, koji se nikad nije predstavio, kroz rešetke ćelije u koju sam bio zatvoren postavio par pitanja, ponajviše o adresi u BiH (koju sam odavno rekao policiji i koja bi ju trebala imati!) te sastavio optužni prijedlog i tek onda mene pitao za obranu? (Naravno, odbio sam išta reći jer ako je odluka o optužnici već donesena, koja je svrha toga da pokušam policiji objasniti zašto me ne bi trebali optužiti?)
Pitanja u vezi postupanja policije ima još, no ako odgovori budu kao ovo što se javnosti nudi jučer i danas, onda to znači da možemo očekivati samo još laži, izvrtanja, muljaža i logičkih akrobacija.
Mogao sam učiniti više, ali to ne znači da sam ikako pogriješio
Naravno, kao što se pitam mnogo toga u vezi postupanja policije koje je završilo mojim hapšenjem i ekspresnim suđenjem, zapitao sam se i u vezi vlastitog ponašanja. Jesam li mogao učiniti više i bolje? Jesam li negdje pogriješio? Odgovor na prvo pitanje glasi “da”, a na drugo “ne”.
Naravno da sam mogao učiniti više, primjerice nakon nedavnog razgovora s inspektorom u vezi istrage o prepjevu “Vile Velebita” već sljedeći dan mogao sam sjesti u autobus i doći u Zagreb usprkos tome što mi je rečeno da se mogu javiti i nekad kasnije, kada budem dolazio u Hrvatsku. Mogao sam biti ažurniji oko sređivanja prebivališta. Mogao sam učiniti mnogo više, ali to ne znači da nisam učinio dovoljno ni da sam ikako pogriješio.
Bio sam dostupan policiji, komunicirao sam s policijom, iskreno sam odgovarao na sva njihova pitanja, surađivao sam, ponašao sam se u dobroj vjeri, bio sam cijelo vrijeme smiren i racionalan, govorio sam istinu, došao sam u Heinzelovu itd. Sada počinjem shvaćati da sve to možda i jest bila moja neosviještena greška jer sam pogrešno pretpostavio da će i represivni aparat biti otvoren, iskren, fer, racionalan i logičan, kakvo je bilo i moje ponašanje u cijeloj situaciji. Božinovićeva policija za takvo ponašanje nije imala interesa, nego je trenirala strogoću i birokratski idiotizam, oboje dovevši do vrhunca u mom slučaju.
Zapetljali su se u vlastitim lažima
Zbog proizašlog skandala sada imamo priliku pratiti kako se MUP i ministar Božinović zapetljavaju u vlastitim lažima, kako mijenjaju priču, kako nude nove verzije i objašnjenja, kako birokratska struja nesvijesti koja teče službenim priopćenjima mutira od danas do sutra, no nikako da krene u pravcu istine.
Nasuprot tome, meni je lakše – sve što sam govorio policiji je bila istina, sve što sam izjavio medijima je bila istina. Ako mi se negdje potkrala pogreška, to je isključivo zbog umora koji sam osjećao nakon cjelodnevnog cijeđenja u rukama hrvatskog represivnog aparata. Na isti način ću nastaviti i kako se ova afera bude raspetljavala jer istina je moja obrana. Laži su policijske.
GERILA.info
