Smrt trudnice I.M. šokirala je javnost ali i ogolila tranutno stanje stvari na Univerzitetsko-kliničkom centru RS. Umjesto dežurnih doktora koji su brinuli o I.M. (1981), smrt je policiji prijavio njen suprug.
“Bitno je naglasiti da je Poslovodstvo UKC RS, 18. aprila 2020. godine pokrenulo internu proceduru utvrđivanja okolnosti smrti I.M. (1981). Međutim, porodica je istog dana 18. aprila odlučila da proceduru utvrđivanja razloga smrti sprovedu istražni organi. Samim tim, u postojećim okolnostima, sve što može dalje biti učinjeno od strane naše ustanove jeste da internom procedurom radimo na utvrđivanju činjenica i okolnosti smrti I.M. što se i čini kroz rad Stručnog tima”, odgovoreno je novinaru i blogeru Slobodanu Vaskoviću iz UKC RS 23. aprila na pitanja zbog čega iz vrha UKC nisu prijavili slučaj policiji, već je to učinio njen muž.
Logično, postavlja se pitanje zašto npr. u famoznom slučaju doktora Darka Golića, koji je optužen za zlostavljanje pacijenta prvo nije pokrenuta “interna procedura”, nego se tražila hitna reakcija policije, a sa druge strane je to izbjegnuto u slučaju gdje je mlada žena, uz to i trudnica, izgubila svoj život. Ovdje, pri tome, redakcija portala Gerila ne ulazi u prejudiciranje krivice ili nevinosti doktora Golića.
U istom tom odgovoru sa UKC stoji već i uhodana mantra vladajućih struktura u RS, a to je pokušaj uticaja na rad medija.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Postavlja se logično pitanje, kako uključivanje medija u slučaj smrti trudnice I.M. može da nanese nemjerljivu štetu, a najviše porodici preminule, kada su oni već izgubili ono najbitnije – člana svoje porodice. Opet nas iz institucija i javnih ustanova “uče” kako se radi novinarski posao, i na koji način novinari mogu “nanijeti nemjerljivu štetu”. A pritom se na prvu zvaničnu informaciju sa UKC čekalo ČETIRI puna dana. Nemjerljiva šteta je već načinjena tišinom PR tima UKC-a kojem bi vaskršnji praznici bili sramotan izgovor za nereagovanje u kriznim situacijama, što smrt trudnice za bilo koju bolnicu na svijetu svakako jeste.
Podsjećamo, Gerila je prva postavila pitanja prema UKC, upravo sa ciljem objektivnog i pravovremenog informisanja javnosti povodom ovog tragičnog slučaja. Informaciju o smrti trudnice na UKC RS imali smo istog dana ali je nismo objavljivali upravo čekajući zvaničan odgovor UKC na upućena pitanja. Odgovori su izostali a uslijedilo je saopštenje upućeno svim medijima.
Tek u utorak, podsjećamo, četiri dana od smrti I.M. dobili smo saopštenje od UKC sljedećeg sadržaja:
Obavještavamo vas da je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981). Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova. Obdukcija tijela je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske.
Nakon našeg drugog upita, opet smo iz UKC dobili saopštenje, ali ne i odgovore na postavljena pitanja:
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (član 32) jasno propisuje proceduru u ovakvim slučajevima:
U skladu sa tim, rukovodstvo nije trebalo pokrenuti formiranje Stručnog tima za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981), nego je prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti RS trebalo uputiti zahtjev nadzornoj komori koja je potom trebala da imenuje komisiju od pet članova za eventualno utvrđivanje stručne greške.
Ipak, sa UKC zaboravljaju da su po službenoj dužnosti morali da prijave sumnjivu smrt, i da takvo nečinjenje može da se protumači i kao pokušaj zataškavanja cijelog slučaja, jer porodica, odnosno suprug preminule I.M. njenu smrt je prijavio u svoje, a ne i u ime UKC RS.
Komora doktora medicine RS je potvrdila da nije dobila nikakv zahtjev od strane UKC RS za navedeni slučaj.
Postavlja se pitanje na koji način je moguće Zakon interpretirati tako da u slučaju smrti trudnice, do tada apsolutno zdrave, nije potrebno u istragu navedenog slučaja uvesti nezavisnu stručnu komisiju, a ne da odgovornost ljekara sa UKC ispituju njihove kolege?!
Brine i tišina Alena Šeranića, ministra zdravlja koji je tek 23. aprila, na konferenciji inače posvećenoj prvenstveno situaciji sa pandemijom virusa korona, izrazio žaljenje zbog smrti trudnice koja je preminula na Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske. Naglasio je da resorno ministarstvo stoji na usluzi i porodici i svima kojima je potrebna pomoć da bi se utvrdile okolnosti u vezi sa smrću trudnice.
“Spremni smo da se uključimo, ako bude bilo potrebe, po pozivu ili porodice ili Tužilaštva i UKC RS. Tu smo da pružimo pomoć koju Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske u skladu sa zakonom može da preduzme i uradi, te da se slučaj isprati do kraja”, rekao je Šeranić tada na konferenciji za novinare.
On je istakao da je obaviješten o aktivnostima koje sprovodi UKC RS, te da se čekaju analize koje su uradili Komisija za interhospitalne infekcije i Stručni tim koji se bavi ovim slučajem, i dodao da je slučaj predat Okružnom tužilaštvu, koje će provesti istragu.
Ipak, postavlja se pitanje, zašto u ovom slučaju nije ispoštovan Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS, te zašto Šeranić, kao resorni ministar, nije insistirao na sprovođenju istog, te na prijedlog Komore imenovao pet članova nezavisnog Stručnog tima koji bi izvršio vanredni stručni nadzor.
Vasković u svom tekstu na blogu navodi da je Šeranić odbio da odgovori zbog čega zdravstveni i sanitarni inspektor nisu sproveli istragu o tome da li su instrumenti kojima je izvršena amniocinteza bili sterilni ili ne, što bi u značajnoj mjeri rasvijetlilo smrt ploda, odnosno da li je do sepse došlo zbog nesterilnih instrumenata, greške ljekara ili zbog oba razloga!
Da ovo nije prvi sumnjiv slučaj na odjelu ginekologije na UKC RS uvjerava nas i naša sagovornica M.R. koja je imala manji operativni zahvat, nakon čega je mjesecima imala zdravstvene probleme i krvarenja. Iako je išla na kontrole i analize niko od ljekara nije primijetio ništa sumnjivo. Ipak, nakon jakog odljeva krvi i hitnog odlaska na UKC dežurni ginekolog je iz pacijentice izvadio gazu (!?) koja je ostala u rani nakon operacije. Trovanje krvi je spriječilo samo to što je pacijentica M.R. svo vrijeme pila jake entibiotike. Iako je, po riječima naše sagovornice, dežurni ginekolog bio vidno izrevoltiran načinom na koji je njegova koleginica radila navedenu operaciju, ništa nije učinio da prijavi taj slučaj nadležnima UKC RS, ili je prijavio slučaj a rukovodstvo ništa nije učinilo po tom pitanju. Pacijentica M.R. nije željela da sama prijavi slučaj, jer je računala na savjest ljekara, kao i da će zbog toga automatski biti pokrenuta procedura i utvrđivanje odgovornosti. Ipak, to je izostalo.
Da li bi se to dogodilo i u slučaju smrti trudnice I.M. da njen suprug cijeli slučaj nije prijavio policiji, možemo samo da nagađamo.
U danima koji dolaze nadamo se odgovorima i punoj informaciji. Javnost mora saznati istinu. Utoliko više jer ovo nije priča o uslovima na nekom od mnogih odjela bolnice gdje dolaze bolesni, već na odjelu na kojem dolazi život.
