Okružni sud u Banjaluci presudom od 11. februara odbio je tužbu grada Banjaluka na rješenje RUGIP-a a kojim je Geodetska uprava Republike Srpske odbila pravo upisa vlasništva nad parcelama na kojima se nalaze pomenuti objekti.
Na taj način kao vlasnik objekata i zemljišta od 3500 kvadrata u centru Banjaluke postaje država Bosna i Hercegovina kao nasljednik imovine nekadašnjeg Sekretarijata narodne odbrane bivše SFRJ. Ova presuda je istorijska jer može biti smjernica za sve buduće sporove lokalnih zajednica, entiteta i države.
Grad Banjaluka tražio je da bude upisan kao vlasnik pomenute imovine ali je to Područna jedinica RUGIP-a u Banjaluci odbila. Na to se grad žalio ali je i ta žalba odbijena nakon čega je grad podigao tužbu na Okružnom sudu koja je prije nešto više od mjesec dana završila presudom kojom je sud potvrdio ranija rješenja RUGIP-a.
U čitavom procesu pred sudom pojavila se, kao zainteresovana strana, država Bosna i Hercegovina koja je sudu dostavila akt Visokog predstavnika za koji je tvrdila da je Zakon a radi se o Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom. Sudija Milan Blagojević taj akt nije razmatrao kao pravno valjan jer, obrazloženo je u presudi, smatra da akti koje je nametnuo Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini nemaju zakonsku snagu jer uloga Visokog predstavnika u BiH nije zakonodvna.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Postupajući sudija ovaj akt Visokog predstavnika smatra neustavnim i
suprotnim Dejtonskom mirovnom sporazumu uzimajući u obzir sljedeće
raloge: Ovlašćenja Visokog predstavnika pravno su određena Aneksom 10
Dejtonskog mirovnog sporazuma, a njime ni jednom odredbom Visokom
predstavniku nije dato pravo da preuzme zakonodavnu vlast u BiH. Takvo
pravo Visokom predstavniku nije dato ni od strane Savjeta bezbjednosti
Ujedinjenih nacija“, piše u presudi Okružnog suda u Banjaluci koju je potpisao sudija Milan Blagojević.
Iako je sud ovakav argument države BiH odbio kao pravno neosnovan u presudi je konstatovano da je pravni nasljednik imovine nekadašnjeg Sekretarijata narodne odbrane SFRJ jer su to prije dvadeset godina potvrdili i potpisali predstavnici Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine.
2001. godine u Beču je potpisan sporazum o pitanjima sukcesije a njime je definisano da će nepokretna državna imovina bivše SFRJ koja se nalazila na teritoriji bivše SFRJ pripasti državama nasljednicama na čijoj teritoriji se ta imovina nalazi. Taj sporazum ratifikovalo je Predsjedništvo BiH a saglasnost na ratifikaciju dala je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine bez protivljenja tadašnjih predstavnika Republike Srpske.
“Na takav sporazum Republika Srpska je dala svoju saglasnost putem svojih
predstavnika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i
Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u postupku donošenja navedene odluke
Predsjedništva Bosne i Hercegovine o ratifikaciji tog sporazuma. Postupku donošenja te odluke prethodila je saglasnost Parlamentarne
skupštine BiH na sam sporazum. U postupku donošenja te saglasnosti učestvovali su odgovarajući predstavnici Republike Srpske (poslanici i
delegati) u Parlamentu BiH“, piše u pojašnjenju presude Okružnog suda u Banjaluci.
Gerila info je o ovom problemu pisalau februaru 2020. godine kada je bila aktuelna priča o vlasništvu nad poljoprivrednim zemljištem u Bosni i Hercegovini. https://www.gerila.info/novosti/politika/profesor-ustavnog-prava-milan-blagojevic-srpski-politikanti-i-sultani-u-togama/.
Predstavnici Republike Srpske koji su u Parlamentu BiH dali saglasnost na ratifikaciju bečkog sporazuma bili su članovi SNSD-a, PDP-a SDS-a, SPRS i SNS-a Biljane Plavšić.
Nakon toga svoju saglasnbost na sporazum o sukcesiji dao je član Predsjedništva Živko Radišić. U presudi se navodi da je Parlament BiH saglasnost na ratifikaciju sporazma dao na prijedlog Savjeta ministara BiH u kom su ministri iz Srpske bili Dragan Mikerević i Svetozar Mihajlović.
Parcela a kasnije i objekti na toj parceli postali su vlasništvo Sekretarijata narodne odbrane SFRJ nakon ugovora koji je ovaj sekretarijat potisao sa Stambenim preduzećem Banjaluka, Fondom za obnovu Banjaluke i opštinom Banjaluka 21.5.1970. godine. Članom 2 tog ugovora Stambeno preduzeće Banjaluka se obavezalo da će Državnom sekretarijatu za narodnu odbranu SFRJ pribaviti i prenijeti na korišćenje individualno određene parcele neizgrađenog građevinskog zemljišta iz društvene svojine koje će se pripremiti za građenje novog doma i upravne zgrade JNA. Sekretarijat se obavezao da će Stambenom preduzeću Banjaluka na ime cijene i troškova za pripremanje zemljišta izdvojiti iz vojne imovine i prenijeti pravo korištenja na nepokretnostima. Grad je tražio da se na osnovu tog ugovora u njegovu korist utvrdi pravo svojine na predmetnoj parceli. Sud je, međutim, smatrao da pozivanje na taj ugovor nije pravno osnovano.
GERILA info
