Demokratija je sada definitivno sahranjena, ali umrla je mnogo, mnogo ranije. Čak bih se usudio reći da nikada nije ni zaživjela kako treba. Naš sistem je bio veoma čudan, hibridan. Ovo što zovemo demokratijom, što smo zvali demokratijom, to uopšte nije bila prava, istinska demokratija. Mi ne znamo kako uopšte izgleda život u demokratskom sistemu. Zato ljudi često imaju negativno mišljenje o demokratiji. Ali, kada odu negdje na zapad i kada vide kako se tamo živi i koliko se zarađuje, promjene mišljenje.
Ovo u razgovoru za GERILU kaže predsjednik „ReStarta Srpske“ Stefan Blagić koji je danas „zaradio“ novu prekršajnu prijavu zbog organizovanja sahrane demokratije. Razlog sahrane je Prijedlog zakona o Posebnom registru neprofitnih organizacija u Republici Srpskoj koji je na dnevnom redu današnje sjednice Narodne Skupštine RS.
A gdje ste Vi vidjeli demokratiju kada možete da je upoređujete sa sistemom u kojem živimo?
Ne morate ići dalje od Slovenije. Vidjećete da je situacija deset puta bolja. Ogroman broj naših ljudi odlazi u Sloveniju. Mnogo je onih iz Banje Luke, Teslića, Kneževa, Kotor Varoša, Novog Grada, Dubice kojima je Slovenija blizu. Svi mahom idu tamo sa porodicama i to je težak poraz ovog društva. Prostor ne trpi prazninu. Mi možemo otići odavde, ali neko drugi će naseliti ove prostore.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Zašto smatrate da je ovaj zakon problem s obzirom na to da smo vidjeli kako određeni zakoni mogu da se usvoje i da nakon toga nikada ne počnu da se primjenjuju?
Sve je počelo sa kriminalizacijom klevete, potom je došao ovaj zakon, a završiće se sa Zakonom o medijima. Na silu se pokušava ozakoniti nesloboda govora. Ograničeni smo, čak smo i spriječeni da pričamo i da imamo sopstveno mišljenje. Ovaj zakon pravi jedan objektivan problem u društvu i to ne samo organizacijama civilnog društva. On pravi probleme vjerskim zajednicama koje takođe dobijaju donacije iz inostranstva.
Da li će sveštenici crkve koja se sutra izgradi u Republici Srpskoj parama iz Srbije biti strani agenti? Da li će naše djeca koja treniraju u omladinskim pogonima fudbalskih klubova koji dobijaju sredstva od UEFA biti strani agenti? Da li će strani agenti biti i humanitarne fondacije? Da li će čovjek koji vodi „Mozaik prijateljstva“ biti strani agent s obzirom na to da i „Mozaik“ dobija određena sredstva iz inostranstva? Postoji niz objektivnih problema, a vlast nije rekla nijednu jedinu riječ o tome kako će te probleme riješiti.
Koja će vlast sebi dozvoliti da napadne crkvu, odnosno da sveštenike proglasi stranim agentima?
Zakon je tako postavljan da se veoma lako može odnositi i na crkvu. Niko nije zaštićen. Zakon je isti za sve. Na taj zakon se može pozvati ko god hoće. Sveštenike kao strane agente može prijaviti bilo ko. Ali nije samo crkva na udaru. Na udaru su i humanitarne organizacije. Ljude koji se hrane u javnoj kuhinji treba pozvati da dođu u restoran Vlade Republike Srpske. Neka se tamo hrane da ih ne bi neko zvao stranim agentima.
Koliko je nazivanje određenih ljudi ili grupacija stranim agentima u javnom prostoru opasno?
To je klasično etiketiranje. Klasično stavljanje mete na čela. Niko ovdje nije strani agent. Ako se i može pričati o nekoj stranoj agenturi, onda se ona nalazi u vlasti Republike Srpske, a nikako van nje. Ako sutra neko izbode čovjeka koji pripada nekom udruženju građana i ako ga izbode neko ko je uvjeren da je ono što se emituje na RTRS-u tačno, ko će biti odgovoran za to? Ovo nije proces koji traje jedan ili dva dana. Ili godinu ili dvije. Ovo je proces koji traje decenijama. Svi smo etiketirani.
Policajci koji su nam danas pisali prekršajne naloge takođe su siti svega. Njima se ovo ne radi. Možete im vidjeti po licima da im se sve gadi. Oni rade za 1.200 ili 1.300 maraka i moraju raditi po dva-tri posla da bi prehranili porodice. Vidim da im je zlo što moraju da rade to što rade, ali im je naređeno da tako postupaju. Kad dođu kući i skinu uniformu, oni misle isto što i mi. Ali ne smiju da kažu to zbog posla koji obavljaju.
Da li ste očekivali ovakav razvoj situacije sa Izbornim zakonom Republike Srpske?
Govorio sam o tome prije nego što je vladajuća koalicija donijela odluku da izađe na izbore po Izbornom zakonu BiH. Da su krenuli na izbore po Izbornom zakonu Republike Srpske, to bi bilo jednako raspadu države, jer naš sistem ne poznaje dva paralelna izborna sistema koja će se istovremeno odvijati. Najveću nadležnost za provođenja izbora ima CIK BiH i sve ostalo bi se smatralo prelaskom crvene linije i rušenjem Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH.
Zna se kako se to radi. To se rade preko parlamenta. Ako imate dvotrećinsku većinu u oba doma i sva tri naroda, onda možete pričati o uvođenju novog izbornog sistema i novih izbornih pravila. Ako to nemate sve ostalo, ostaje nasilje. A nasilje rađa nasilje.
Kolika je zapravo uloga i krivica stranaca, od Šmita do mnogobrojnih ambasada, za ovu političku krizu?
Naravno da je ogromna odgovornost. Počnite od pravosuđa. Oni su postavili ovakvo pravosuđe. I oni trebaju i moraju da snose odgovornost za to. Političari i stranici sve ovo zakuvavaju. Zašto? Zato što njima odgovara ta kriza.
Dodik je najavio da uprkos svemu SNSD izlazi na izbore i da će vladajuća koalicija napraviti izvanredan rezultat. Ima li mjesta tom optimizmu?
Oni neće imati tako izvanredan rezultat na lokalnim izborima. Prvo pitanje je šta će se desiti u Banjoj Luci. U gradu na Vrbasu imaju najveću šansu zato što imaju dva kandidata, Draška Stanivukovića i Nikolu Šobota. U Bijeljini će izgubiti sasvim sigurno. Biće zanimljivo vidjeti kako će se situacija razvijati u Trebinju. Dakle, jedino što možemo sada sa sigurnošću da kažemo jeste da će Doboj pripasti SNSD-u, a Bijeljina SDS-u. To i nije neki rezultat. Dodik nije imao izvanredan rezultat ni na prošlim opštim izborima. Mnogo više glasova od njega odnijela je Željka Cvijanović. To iz ove perspektive djeluje zaista deprimirajuće po Dodika.
Pitanje svih pitanja posljednjih sedmica je Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Šta će se desiti nakon njenog eventualnog usvajanja?
Ništa. U formalno-pravnom smislu ova rezolucija nema gotovo pa nikakav uticaj. Ona može mijenjati imidž Srbije i Republike Srpske, ali o nekom ukidanju Srpske nema ni govora. Taj proces je identičan kao i proglašavanje samostalnosti Republike Srpske. To se može desiti tek kada se u parlamentu dogovore sva tri naroda. Srbi moraju glasati za nestanak Republike Srpske. Ako već pričamo o njenom nestajanju. Postoji i druga solucija, naravno, ali nju nerado spominjem, jer je to rat. Svi se nadamo da do toga neće doći.
Čemu onda tolika galama?
Dva su razloga za to. Dodik i Vučić će priču o Rezoluciji predstaviti kao nešto što ugrožava sve Srbe i tako će pokušati da homogenizuju svoje biračko tijelo. Vučić ima lokalne izbore 2. juna, a Dodik početkom oktobra. Jednu perspektivu te rezolucije već možemo da vidimo. Druga perspektiva koja može proizaći i koja je opasna jeste da se desi neki incident. Najvažnije je da se spriječe bilo kakvi incidenti. Oni su trebali da učestvuju u tome ranije tako što će smirivati tenzije, a ne ih pospješivati Međutim, njima trebaju zaoštrene strasti.
Gerila.info
