Marija Mažar bila je majka tri narodna heroja, koji su ispisali značajne stranice istorije. Heroj se postaje nakon velike borbe, a najveće su borbe koje čovjek vodi za svoju djecu. Jednu od takvih borbi vode roditelji djece iz vrtića „Marija Mažar“ u Banjaluci, sa Centrom za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, koji, iz samo njima znanih razloga, vrlo često mijenja vaspitače u vaspitnim grupama ne mareći za potrebe i interese djece.
U konkretnoj situaciji jedna vaspitačica je premještena u drugi vrtić, dok je druga u drugom stanju i uskoro odlazi na porodiljsko, a u tom slučaju će svaka dva mjeseca da se mijenjaju vaspitačice, jer je to praksa Centra. Roditelji su se usprotivili ovakvoj odluci, uputivši peticiju Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, smatrajući da se moralo voditi računa o djeci i u situaciju kada će jedna vaspitačica opravdano odsustvovati ne narušavati mir djeci i ne premještati drugog vaspitača.
Peticija je, osim Centru, upućena i gradonačelniku Banjaluke, načelniku Odjeljenja za obrazovanje, zdravstvo, omladinu i sport, predsjedniku Skupštine grada i kako je izostala reakcija nadležnih, roditelji su pozvali rukovodstvo Centra koje je ponudilo sastanak,a potom odbilo da razgovara sa grupom roditelja. Još nevjerovatnije zvuči da rukovodstvo Centra ne želi da odgovara ni na pitanja novinara, iako su se brojni mediji zainteresovali za slučaj.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Nakon urgencije koju su roditelji poslali i pitanja da li se stručnjaci konsultuju prilikom donošenja ovakvih odluka i u kojoj mjeri se vodi računa o pravima djeteta, iz Centra je stigao odgovor da je raspored radnika u isključivoj nadležnosti direktora i stvar stručne i organizacione prirode , te da je vaspitač tražio premještaj u drugi vrtić. Tvrde da djeca ni u kom slučaju nisu oštećena i da im je prioritet kvalitetan vaspitno – obrazovni rad, bezbjednost i socijalizacija djece.
Sve češći sukobi zbog roditeljskih peticija
Javnost u Banjaluci bila je zgrožena i prošle godine kada je, takođe, došlo do protesta roditelja zbog čestih premještanja vaspitačica. Peticija i protesti o kojoj su pisali i neki mediji, zbog premještanje vaspitačice Svjetlane Mišić kulminirali su velikim sukobom na roditeljskom sastanku koji je sredinom oktobra 2017. takođe, održan u vrtiću Marija Mažar.
„Kako i dalje tvrdimo da ne može biti, niti će biti negativnog uticaja na vašu djecu zbog premještaja jednog vaspitača, vašem zahtjevu ne možese udovoljiti“ – navodi se u odgovoru na peticiju roditelja.
„Apsolutno je netačno da je vaspitač tražio premještaj, ali i da jeste pitamo je li prioritet Centra da ispunjava želje vaspitača ili da vodi računa o pravilnom psihološkom razvoju i socijalizaciji djece? Samo neko ko nikada nije radio s djecom ili ga nije briga, može da tvrdi da promjene vaspitača svaka dva mjeseca ni na koji način neće uticati na djecu. Pa uticale bi i na nas odrasle. Nama kao roditeljima nije svejedno kome ostavljamo djecu u vrtiću, ne ostavljamo im vreću brašna da čuvaju nego živa bića, smisao našeg postojanja i življenja“- kaže jedan od ogorčenih roditelja.
Stručnjaci ipak u potpunosti demantuju tvrdnje Centra za predškolsko i kažu da je u predškolskom uzrastu, za adekvatan razvoj djeteta, posebno kada krenu u vrtić, neophodna određena konstanta.
Bojan Arula, socijalni radnik iz Banjaluke s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom, kaže da je ovo period kada djeca imaju potrebu da je sve na svom mjestu, neophodan im je osjećaj sigurnosti i rutine.
„Većina roditelja zna koliko je djetetu teško razdvojiti se i ostati sa nepoznatim ljudima u vrtiću i da je period adaptacije ponekad i dugotrajan i težak. Identična stvar se dešava sa čestim promjenama vaspitača. Djeca gube rutinu, nisu u mogućnosti da se naviknu na različite vaspitne pristupe i metode vaspitača, što ih čini nesigurnima. Često iz te nesigurnosti proizilazi i povećana agresivnost, pa djeca dolaze u međusobne sukobe, grizu se, tuku… U ovom procesu, obzirom da su različita djeca različitih karaktera, kapaciteta, dolaze iz različitih porodica, neka djeca mogu da imaju i ozbiljne psihološke traume, da se povlače u sebe, da odbijaju da idu u vrtić i slično. Čestim mijenjanjem vaspitača, prisiljavate djecu da u kratkom vremenskom periodu moraju stalno i iznova prolaziti kroz proces adaptacije uljed čega se oni osjećaju zbunjeno i nesigurno. Djeci je potrebna sigurnost i povjerenje u vaspitača, a ne životna lekcija da se sve mijenja. Stalnim mijenjanjem vaspitača pokazuje se elementarno nepoštovanje potreba djece“- tvrdi Arula.
To potvrđuje i vanredni profesor na Odsjeku za psihologiju na Univerzitetu u Banjaluci, Ivana Zečević, koja tvrdi da se čestim promjenama vaspitača djeci utiče na osjećaj sigurnosti i pripadanja, koje su izuzetno važne potrebe kod svake ljudske jedinke, posebno kod djece. Ona smatra da se ovakvim odlukama ugrožavaju prava djeteta.
„ Djeca, po Konvenciji o pravima djeteta, imaju pravo na adekvatno obrazovanje i sigurnu okolinu i mogu reći da u konkretnom slučaju to za njih nije sigurna sredina i adekvatno obrazovanje. Gospoda iz Centra za predškolsko, koja se najmanje bave djecom, vjerovatno o tome ne razmišljaju “ – kaže Zečevićeva.
Ona tvrdi, sa stručnog aspekta, da je djeci na ovaj način ugrožena bazična potreba za sigurnošću, koja je, kako naglašava,jednako važna kao i potreba za hranom,vazduhom i vodom.
Centar za predškolsko vaspitanje pun skandala, Policija protiv direktorice podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu
Centar za predškolsko vaspitanje u Banjaluci već godinama potresaju brojni skandali. Za vrijeme direktorskog mandata Nataše Radulović Centar je vršio nabavke ogromnih količina alkohola. Tako je samo u 2014.godine Centar u javnim nabavkama imao i 234 flaše vina, 72 flaše štoka i 15 kartona piva.
Tokom prošle godine, Centar je ponovo bio u centru skandala kada je jedno dijete bilo izgriženo u vrtiću Tijana. Tokom istrage su utvrđeni brojni propusti u radu, a protiv direktorice centra MUP Republike Srpske je podnio izvještaj o o počinjenom krivičnom djelu. Kako je tada navedeno u medijima, Okružnom javnom tužiilaštvu Banja Luka dostavljenje izvještaj protiv J.Š. (1960.) iz Banjaluke zbog sumnje da je izvršila krivično djelo nepružanje pomoći, te protiv J.K. (1980.) zbog sumnje da je izvršila krivično djelo nesavjestan rad u službi.
Tada su i inspekcijski organi uočili da Centar za predškolsko vaspitanje, te brojni objekti nemaju upotrebnu dozvolu i ostalu prateću dokumentaciju, što praktično znači da ne rade legalno.
Objašnjava da jednom vaspitaču, ma kako stručan bio, treba najmanje šest mjeseci da upotpunosti upozna djecu u svim aspektima njihovog ponašanja kako bi mogao na pravi način da radi s njima i reaguje u određenim specifičnim situacijama.
Zečevićeva tvrdi da djeca moraju da reaguju na ove promjene i da su reakcije različite.
„Mogu da reaguju anksiozno ali i da stvore problem vezivanja. Vrlo je važno da se dijete veže za vaspitače i razvije odnos povjerenja, a ova praksa može da dovede do toga da djeca ne razvijaju povjerenje prema odraslima jer se odrasli u njihovoj okolini često mijenjaju“ – objašnjava Zečevićeva.
Ona kaže da postoje djeca koja ne reaguju na promjenu vaspitača, ali i da u tom slučaju treba voditi računa jer je moguće da je problem i do djece, jer dijete koje emocionalno ne odreaguje na promjenu tete može postati osoba koja će imati problem u emotivnim odnosima, bilo da se radi o prijateljskim ili intimnim odnosima.
Na osnovu svega navedenog vrlo je jasno da Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, na čelu sa direktoricom Jelenom Kurtinović, ne vodi računa o potrebama djece niti o njihovom pravilnom socio- emotivnom i psihološkom razvoju.
Jasno je i da posljedice ovakvih odluka, dugoročno gledano, mogu biti velike i vrlo loše. Nadležni u svojim javnim nastupima neprekidno govore kako su djeca naša budućnost, kako su njihovi interesi na prvom mjestu i kako svi rade sve u najboljem interesu djeteta, ali praksa pokazuje da to nije tačno. Je li to poruka roditeljima da vode svoju djecu van granica ove zemlje da rastu u normalnom svijetu, razvijaju emocije i budu ljudi?
Ili bi nadležni konačno mogli početi istinski da se bave djecom i da za početak, na odgovorne funkcije ustanova koje se bave djecom imenuju stručne kadrove koji će raditi iskreno i istinski u najboljem interesu djeteta, a ne partije ili u najboljem ličnom interesu.
DJECA PARTIJSKIH DRUGOVA U POVLAŠTENOM POLOŽAJU
Stručnjaci i roditelji već godinama upozoravaju na pogrešnu praksu Centra, međutim, rukovodstvo Centra uopšte ne želi da odgovori na peticije i zahtjeve.
Tako je i u ovoj „školskoj godini“ došlo do nekoliko promjena, ali su neke odluke rukovodstva Centra stavljene i van snage. Pokušaj promjene vaspitača bio je i u vrtiću „Neven“, kada je grupa roditelja na čelu sa Želimirom Radinkovićem, došla u Centar i razgovarala sa rukovodstvom koje je u potpunosti ispoštovalo zahtjeve roditelja i zadržalo vaspitača u tom vrtiću. Želimir Radinković je predsjednik Savjeta roditelja, Predsjednik Upravog odbora Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje i što je najvažnije izgleda, član Socijalističke partije kojoj pripada i direktorica, Jelena Kurtinović.
Centar kao poligon za obuku kadrova Socijalističke partije
Centrom za predškolsko vaspitanje upravlja Jelena Kurtinović, kadar Socijalističke partije, koja je i kandidat na predstojećim izborima. Dugogodišnja zamjenica direktora Mira Galić, koja je prije nekoliko mjeseci penzionisana, takođe se nalazi na kandidatskoj listi pomenute partije. Predsjednik Upravnog odbora Centra Želimir Radinković, takođe je clan ove stranke.
Interesantna je činjenica da je i Dejan Kurtinović suprug Jelene Kurtinović, visokopozicionirani član Socijalističke partije i predsjednik Skupštine Opštine Čelinac.
“Na žalost, živimo u društvu u kojem se politički elitizam stavlja ispred potreba bilo kojeg građanina ili građanke ove zemlje, pa čak i ispred potreba djece. Oblast socijalne zaštite u Srpskoj je zanemarena što je paradoksalna situacija obzirom na sve složeniju ekonomsku situaciju koja se reflektuje na socijalni položaj građana naše zemlje. Ignorantski odnos i odsustvo volje i ideje da se preduzmu odlučni koraci da se osnaži sistem socijalne zaštite u praksi rezultuje da građani pogođeni socijalnim slučajem ne mogu računati na značajnu podršku ovog sistema. Ako smijem da primjetim, identična je situacija i u oblasti obrazovanja. Političke elite se brinu kako će zadovoljiti svoje ili potrebe bliskih osoba, dok se „obični“ radnici i korisnici I obrazovnog i sistema socijalne zaštite stavljaju u drugi ili treći plan. To do izražaja dolazi naročito u situacijama kada „sitne ribe“ stanu na žulj pojedincima iz političkih elita. Tada dolazi do prijetnji, a ukoliko one ne upale, prelazi se sa riječi na djela”- tvrdi socijalni radnik Bojan Arula.
Njegove riječi potvrđuju i roditelji koji upozoravaju nadležne da se nad njihovom djecom vrši SOCIOLOŠKI EKSPERIMENT. Kako kažu, najviše ih je razočaralo nečinjenje gradskih otaca- gradonačelnika Igora Radojičića i rnadležnog odjeljenja, iako je ovaj problem delegiran i na posljednjoj sjednici gradske Skupštine.
