“Znači ne osećaš se dobro? E ne osećam se ni ja dobro sa ovom vašom muzikom. U početku svi misle mladi ljudi, slobodni ljudi izražavaju svoje misli, svoje ideje. Proći će ih to. Pa vi u međuvremenu trujete ljude. Pa ja evo jedan sat samo slušam ovu muziku, glava mi je ovolika. A vi godinu, dve, ma tri godine trujete ljude bre. To su opasne ideje. To je opasna muzika. To su opasne frekvencije. I šta se sad dešava? Ta psihološka bomba odjedanput pukne. Onda meni izađe milion ljudi na ulice. Šta onda ja da radim? Šta da radim bre?”
Viđenje slobode medija u izvođenju Petra Božovića u filmu Crni bombarder ukratko bi moglo da opiše pogled vlasti na pravo na slobodu izražavanja. Kako prije 30 godina, tako i danas. Doduše, danas su sloboda izražavanja i sloboda medija bar formalno u boljem položaju. Što, naravno, vlast ne sprečava da vrijeđa i ponižava novinare, da ih zaključava u konferencijske sale, da relativizuje napade na njih, da ih etiketira, da ih proglašava slugama stranih plaćenika i domaćih izdajnika, da im implicitno (nerijetko i eksplicitno) stavlja metu na čelo.
I šta se onda desi? Pojede ih “demokratski mrak”, kako kaže Petar Božović u Crnom Bombarderu. Onda se dešavaju prozivanja i vrijeđanja novinara, privođenja i maltretiranja novinara, napadi na novinare, pokušaji ubistva, za koje nema nikakve odgovornosti onih koji su sve to inicirali. Nema odgovornosti za one koji svojim izjavama stavljaju metu na čelo novinarima. Nema odgovornosti za one koji stvaraju atmosferu linča. Nema odgovornosti za one koji naručuju ubistva novinara. Ipak, to su opasne ideje koje stvaraju psihološku bombu punjenu istinom koja može da pukne.
Inače, prema posljednjem Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica, objavljenom 20. aprila, Bosna i Hercegovina se nalazi na 58. mjestu sa indeksom 28,34. Polarizovana politička klima, obilježena stalnim verbalnim napadima i nacionalističkom retorikom, stvorila je neprijateljsko okruženje za slobodu medija u Bosni i Hercegovini, ističe se u Indeksu.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Uredničke politike, koje odražavaju etničke podjele i govor mržnje, sve su očiglednije. Novinari su napadnuti zbog svog etničkog porijekla, kao i zbog onoga što pišu, posebno o migracijama. Tužbe za klevetu političarima često služe da zastraše novinare i odvrate ih od bavljenja svojim poslom. Nastavlja se manipulacija medijima u političke svrhe, posebno u javnim medijima, ali i u privatnim medijima (posebno na portalima). I dalje je prisutna autocenzura. Bez obzira na to, istraživačko novinarstvo igra glavnu ulogu u društvu, a nekoliko portala otkrilo je značajne slučajeve korupcije.
Ipak, nijedan zakon nije poboljšao cjelokupno okruženje za novinare, nije objavljen zakon o internetskim medijima i nije postignut napredak u transparentnosti vlasništva nad medijima. Pandemija virusa korona potkopala je i ugrozila slobodu medija prošle godine. Vlast je održavala konferencije za novinare bez fizičkog prisustva novinara, a službenici su izbjegavali odgovoriti na kritična pitanja o važnosti vladinih mjera. Neke vlasti i državne institucije direktno su ometale rad novinara, a u nekim slučajevima su čak optuživale novinare za “netačno i zlonamjerno izvještavanje”, navodi se u Indeksu.
Gerila.info
