U tekstu na sajtu američkog časopisa The New York Review of Books navodi se da kontroverzna ličnost američke desnice Stiv Benon nastoji da se pozicionira i pročuje i u Evropi. Nada se da će njegov novi projekat pod nazivom “The Movement”, odnosno “Pokret”, podstaći desničarski populistički nacionalizam širom Evrope. U tekstu se ističe da su desničarske vlade već preuzele vlast u zemljama poput Mađarske, Austrije i Italije, a Benon se nada da će sledeće godine pomoći u postavljanju desničarskih političara u Evropski parlament. Međutim, od nedavno, jedna od glavnih Benonovih meta je Bosna i Hercegovina.
Iako Stiv Benon nastupa nezvanično, njegovo uplitanje u politički život BiH, kao Amerikanca, predstavljaju dramatičan raskid sa prošlošću američke politike u BiH. Sjedinjene Države imaju jedinstveno učešće u očuvanju stabilnosti BiH. Moderna BiH je, u suštini, stvorena u Ohaju, gdje se u novembru 1995. pregovaralo o mirovnom sporazumu kojim se konačno okončao rat u BiH. Aneks 4 Dejtonskog sporazuma i dalje je ustav države. Srpski političari koji nastoje da se odvoje od BiH, a koje Benon podržava, protive se Evropskoj uniji i blisko se povezuju sa Rusijom, kako se navodi u tekstu.
Krajem jula, Benon se sastao sa premijerkom Vlade RS Željkom Cvijanović, o čemu je Gerila već pisala. Takođe, sa Željkom Cvijanović se sastalo i nekoliko drugih bivših i sadašnjih saradnika Donalda Trampa, kao što su Kori Levandovski i Kelijen Konvej. Nekadašnji asistenti u predsjedničkoj kampanji Donalda Trampa, Džejson Ozborn i Majk Rubino, takođe su registrovani za lobiranje za SNSD – uprkos činjenici da je lider stranke i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pod sankcijama SAD zbog širenja etničkog razdora.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Danas je američki interes u BiH nejasan. S jedne strane, SAD su za vrijeme administracije Baraka Obame izgubile primat na Balkanu, a s druge strane čini se da Donald Tramp prećutno odobrava Benonove “evropske ludorije”, uprkos činjenici da zvanično više ne sarađuju. Uostalom, Tramp je takođe neprijateljski nastrojen prema EU i sklon je nacionalističkim liderima u Evropi. Uticaj Trampove politike kao i Rusije na oktobarske izbore može udaljiti nestabilnu BiH od liberalnog međunarodnog poretka na koji se uslovno obavezala nakon rata.
Umjesto totalnog neuspjeha, vjerovatnije će situacija u kojoj se očekuje haos dovesti do nekog beskrupuloznog manevrisanja, kako se ističe. “Ja sam više zabrinuta zbog uticaja i zakulisnih dogovora koji će se odvijati pod izgovorom izborne krize”, navodi Mirna Buljugić, novinarka koja vodi BIRN. “Kao da našim političarima treba još jedan izgovor za korupciju.”
“Bosna je američki poraz za koji niko ne zna. SAD su došle ovdje sa jedinstvenom misijom, bez materijalnog interesa, da se okonča rat. Bar jednom su pokazali da Amerika ima srce. A onda su otišli. Svi smo bili uzbuđeni kada je Obama pobijedio. A onda osam godina, nije nijednom spomenuo Bosnu”, rekao je Haris Pašović, koji vodi nevladinu organizaciju East West Center u Sarajevu.
Početkom 2017. godine, tokom posljednjih dana Obamine administracije, SAD su prekinule tišinu i nametnule sankcije Dodiku jer je održao referendum o proslavi “Dana Republike Srpske”. Iako je ljetos bilo nagovještaja da će SAD ukinuti sankcije, američka ambasada u Sarajevu je te tvrdnje odbacila. Dodik je, inače, kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH. “Sastankom sa bivšim zvaničnicima kao što je Benon, Dodik želi da poruči glasačima da njegovi odnosi sa Amerikom nisu u potpunosti loši”, rekao je Dragan Močević, osnivač portala frontal.ba. Međutim, crni žig američkih sankcija je i dalje velika prepreka za Milorada Dodika.
Pored antipatije prema BiH, Dodik je pokazao i animozitet prema EU, za koju kaže da gubi na značaju. Ako pobijedi, Dodik ne bi bio jedina prepreka u procesu kandidature BiH za ulazak u EU. Mirni i uspješni izbori će pomoći BiH u tom procesu. Međutim, vjerovatniji haotični izbori, koji bi bili praćeni izbornom krizom, doveli bi do suprotnog efekta.
Ne postoji način na koji BiH može napredovati u procesu kandidature za ulazak u EU bez donošenja potpuno novog ustava. “Međutim, nema političke volje da se donese novi ustav zato što zemljom vlada partokratija, a velike partije imaju koristi od sistema nacionalnih kvota”, objasnio je Mietek Boduzinski, profesor na koledžu Pomona. Kako stvari stoje, BiH i dalje nema status kandidata za članstvo u EU – zaostaje za ostalim balkanskim zemljama, osim za Kosovom.
“Naravno, cilj bi trebao biti manje Dejtona, više Brisela… ali ide sporo”, rekao je visoki predstavnik za BiH Valentin Incko. “Ovdje nema vladavine prava”, rekao je otvoreno. Političari imaju malo motivacije da stvore sistem koji bi mogao kazniti njihovu korupciju, kako kaže, dodajući: “Ovdje, ako EU kaže da će nešto sprovesti za šest mjeseci, čak i nakon devet godina to neće biti učinjeno”.
U vezi sa Dodikovim poricanjem genocida u Srebrenici, Incko je rekao da međunarodna zajednica treba da napravi crvenu liniju o poricanju genocida, ali najviše što je on kao visoki predstavnik učinio je davanje izjava. Malo je vjerovatno da će OHR intervenisati ako dođe do izborne kriza ove jeseni. Izvršna ovlaštenja visokog predstavnika su na snazi samo kao posljednje rješenje ukoliko pregovori između stranaka zakažu.
U tekstu se dalje ističe da je povlačenje i ravnodušnost Amerike, međunarodne zajednice koju predstavlja OHR i tehnokratske EU ostavilo vakuum u regionu koji je oduvijek bio neodoljiv cilj stranog uticaja. Naime, Rusija je iskoristila priliku. Moskva podržava paravojne snage u Republici Srpskoj, šalje svoje obavještajce i obećava obuku policijskih snaga entiteta. “Osnovni interes Rusije u regionu je destabilizacija”, rekao je profesor Boduzinski. Rusija promoviše separatizam Republike Srpske jer će smanjiti vojnu moć jedinstvene BiH, koja bi mogla ići u NATO. Iako bi Republika Srpska naizgled imala koristi od toga da bude dio jače BiH, ona ima drugačije poglede u vezi sa odbranom, kao i duboko nepovjerenje NATO, koji je bombardovao Srbe 1995. i 1999. godine.
Turska i zalivske zemlje, poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, takođe pokazuju interes za region. Njihove investicije u centre, odmarališta, stambene zgrade, dobrodošle su u slaboj poslijeratnoj ekonomiji. Međutim, nijedna od ovih zemalja nema veliki interes za očuvanje demokratije u BiH.
Što se predstojećih izbora tiče, Dario Jovanić, direktor projekta Koalicije za slobodne i poštene izbore „Pod lupom“, ističe: “Naš glavni problem je što su izbori politizovani: na dan izbora više od 140.000 ljudi biće angažovano na biračkim mjestima od strane političkih partija”. Uzevši u obzir novine koje su uvedene za ove izbore (manje glasačke kabine, prozirne glasačke kutije i slično), Jovanić se nada da će izbori 2018. biti bolji nego izbori 2014. godine. “Sve se više priča da mi, građani, možemo otkriti izborne probleme, skrenuti pažnju javnosti na njih i poboljšati ih.”
Naposlijetku, u tekstu se navode podaci o iseljavanju stanovništva iz BiH, o nezaposlenosti mladih, kao i stavovi običnih ljudi koji su razočarani u sve – u državu, u sistem, u život uopšte. Jedan od sagovornika navodi da ne želi da živi u BiH više. Nadajući se da će se nešto promijeniti, potrošio je najbolje godine svog života, kako kaže, dodajući da javni sektor jede privatni sektor, jer ima toliko administracije i nema dovoljno kvalifikovanih poslova. Kao i mnogi drugi, planira da ide u Njemačku da radi kao medicinski tehničar.
Mišljenje ovog mladog čovjeka je uobičajeno među poslijeratnim generacijama, kako se ističe u tekstu. Problemi u Bosni i Hercegovini su jednostavno preveliki da bi bilo vrijedno truda da pojedini građani ostanu i pokušavaju da riješe te probleme. To znači da, ne samo da SAD i međunarodna zajednica postepeno napuštaju BiH, već i njeni stanovnici. Dok su tokom rata mislili da je rat pakao, tada su ipak imali nadu koja je bila široko rasprostranjena: da bi se rat jednog dana mogao završiti. Međutim, sada je gore, kako se ističe, ne znaju čemu da se nadaju.
