U srcu Banjaluke, na Trgu Krajine, odigrala se potresna scena povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Deset praznih stolica s natpisima bilo je postavljeno kako bi simbolizovale izgubljene živote žena zbog rodno zasnovanog nasilja. „Mjesto za majku čije dijete više nema kome da kaže ‘volim te’“, pisalo je na jednoj. „Mjesto za hrabru ženu kojoj sistem nije pružio zaštitu“, stajalo je na drugoj. Ove riječi odjekuju bolnom istinom: nasilje nad ženama nije samo privatna tragedija, već i sistemski promašaj.
Ovaj upečatljiv prizor organizovale su narodne poslanice Tanja Vukomanović i Mirna Savić Banjac. Stolice su služile kao oštar podsjetnik na deset žena ubijenih u Bosni i Hercegovini prošle godine koje su žrtve društva koje se još uvijek nije suočilo sa ukorijenjenim uzrocima ovog nasilja.
„Svaki mjesec, jedan muškarac u Bosni i Hercegovini ubije ženu s kojom je u vezi. To su zastrašujući podaci koje sistem nastavlja da ignoriše“, upozorila je Vukomanovićeva tokom događaja. Poslanice su naglasile da se problem ne završava na zakonima. Ključno je promijeniti društvene norme i riješiti sistemsku inertnost.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Nedavni slučajevi, poput ubistva žene u Gradačcu, naglašavaju težinu situacije. Uprkos policijskoj intervenciji, sud nije izrekao zabranu prilaska na vrijeme, pozivajući se na proceduralne prepreke. „Neke od ovih žena sistem je bukvalno ubio“, izjavila je Vukomanovićeva, što je uznemirujuća optužba na račun birokratske nebrige.
Pandemija femicida
Kriza u Bosni i Hercegovini odražava globalnu epidemiju. Prema izvještaju Kancelarije UN za drogu i kriminal (UNODC) i UN Women, najmanje 85.000 žena i djevojaka ubijeno je širom svijeta u 2023. godini, od čega je 60% ubio partner ili član porodice. To je 140 žena svakog dana – jedna svakih 10 minuta.
„Dom i dalje ostaje najopasnije mjesto za žene“, navodi se u izvještaju, koji ističe univerzalnost ovog problema. Dok su u Evropi i na američkom kontinentu za femicide uglavnom odgovorni partneri, u Africi i Aziji to često čine članovi porodice. Mnoge žrtve prijavile su prethodno fizičko, seksualno ili psihičko nasilje, što otvara bolnu mogućnost da su se mnoga ubistva mogla spriječiti pravovremenom intervencijom.
„Ovo nije neizbježno“, izjavila je direktorka UN Women, Sima Bahous. „Države moraju pooštriti zakone i obezbijediti njihovu primjenu kako bi se izborile s ovim duboko ukorijenjenim nasiljem.“
Uprkos pokazateljima, napredak je frustrirajuće spor. U Republici Srpskoj postoje samo tri sigurne kuće za žene, što je neadekvatno za populaciju koja se suočava sa eskalacijom nasilja. Pokušaji izmjene zakona takođe su naišli na prepreke. Šestomjesečni zastoj između nacrta i predloga Zakona o zaštiti od nasilja – kašnjenje koje proizlazi iz nemara vlasti – oslikava sistemsku nezainteresovanost.
Savić Banjac insistira da su hitne reforme neophodne. „Zahtijevamo da se femicid u Krivičnom zakonu tretira kaznom koja nije manja od one za teško ubistvo. Nemamo vremena za proceduralna kašnjenja kada su životi u pitanju“, poručila je.
Promjena narativa
Osim pravnih mjera, poslanice naglašavaju potrebu za kulturnim i društvenim promjenama. „Nasilje nad ženama nije privatna stvar; to je društvena kriza. Ne borimo se samo za ravnopravnost žena, već za njihove živote“, istakla je Vukomanovićeva. Njene riječi odražavaju globalne pozive na sveobuhvatne preventivne strategije, od edukativnih kampanja do brze reakcije policije i proširenja mreže podrške.
Prazne stolice u Banjaluci podsjećaju nas da je iza svake statistike jedan ugašeni život – majka, sestra, kćerka – čiji je potencijal uništen nasiljem koje se moglo spriječiti. One su i poziv na akciju i oštra osuda sistema koji je omogućio ove tragedije.
Dok svijet obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, jasno je da borba nije završena. Od ulica Banjaluke do globalne scene, poruka je ista: ova kriza zahtijeva našu pažnju, naš bijes i, iznad svega, naše djelovanje. Za ove žene i bezbroj drugih, tišina nije opcija.
Gerila.info
