Parlament Srbije je nedavno izglasao takozvani “Tijanin zakon”, kojim se za najteža ubojstva, silovanje i pedofiliju ukida maksimalna kazna zatvora od 30 do 40 godina i uvodi se doživotna kazna zatvora. Izmjene krivičnog zakona koje je usvojio srpski parlament u skladu su sa prijedlogom fondacije Tijane Jurić, a koju je podržalo 160.000 građana Srbije.
Kao što je vjerovatno svima poznato, Tijana Jurić je 15-godišnja djevojčica koja je na najsvirepiji način zlostavljana a potom i ubijena 25. jula 2014. od strane Dragana Đurića, 34-godišnji mesara iz beogradskog naselja Surčin.
Političari Srpske su odmah odlučili da reaguju i podrže Tijanin zakon na način da se nešto slično usvoji i u RS, odnosno BiH.
Predsjednik Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Žunić izjavio je za Srnu da će SNSD insistirati da u Krivični zakonik Srpske uđe kazna doživotnog zatvora bez mogućnosti pomilovanja za svirepe ubice i silovatelje djece, kao i ubice trudnica i nemoćnih osoba.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, po struci pravnik, smatra da je reakcija zvaničnika SNSD-a najvjerovatnije čisti populistički potez i postavlja pitanje zašto se sa tom inicijativom čekalo tek sada, kada je Srbija usvojila navedeni zakon.
“U svemu ovome se krije i moguća zamka, odnosno da se kazna doživotnog zatvora u izmjenama zakona loše i uopšteno definiše, kao što se to pokušalo skoro uraditi sa drugim zakonskim izmjenama, te da se njena primjena proširi i na još neka djela, a ne samo da se odnosi na silovatelje i ubice djece. Tako postoji opasnost da se ova kazna uvede i i za druga krivična djela, koja npr. smetaju određenim interesnim grupama, što bi bilo veoma loše po samu pravičnost i funkciju krivičnih sankcija”, smatra Lučka.
Vlado Adamović, advokat i bivši sudija Suda Bosne i Hercegovine je rekao za Buka portal da je “preovladavajuće mišljenje struke u svijetu je da je doživotna kazna zatvora zapravo gora od smrtne kazne, jer onemogućavanje rehabilitacije, u osnovi, negira samu kaznu, a to je onda odmazda”.
Sa druge strane, imamo priliku i da se uvjerimo koliko nam je uistinu stalo do zaštite nemoćnih osoba, i to na primjeru od prije nekoliko dana kada je Okružni sud Banjaluka pustio trojicu muškaraca iz Gradiške, osumnjičenih za OBLJUBU NAD NEMOĆNOM OSOBOM, da se brane sa slobode.
Kako je saznao portal Mondo, Okružni sud Banjaluka nije prihvatio prijedlog Okružnog javnog tužilaštva u ovom gradu da se prema Miroslavu Popoviću (33) i Luki Šinik (26), Stevi Guskić (26) odredi jednomjesečni pritvor.
Policajci iz Gradiške su u petak uhapsili L. Š. i M. P., nakon što su se u pojedinim medijima i na društvenim mrežama pojavile šokantne forografije kako se slikaju u automobilu sa nagom djevojkom, čiji identitet je naknadno utvrđen.
Na naš upit na komentar o puštanju osumnjičenih u ovom slučaju na slobodu prema Okružnom sudu Banjaluka dobili smo odgovor da je “sudija za prethodni postupak Okružnog suda u Banjaluci, rješenjem broj 11 0 K 024734 19 Kpp od 19.05.2019. godine, odbila prijedlog Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka za određivanje pritvora osumnjičenima S.G, M.P. i L.Š.”
“Prilikom donošenja navedene odluke, navedeni sudija je, između ostalog, ispitivao postojanje opšteg i posebnih uslova za određivanje pritvora, koji uslovi su propisani odredbama člana 197. stav 1. tačke b) i g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, ocijenivši da u konkretnom slučaju ti uslovi nisu bili ispunjeni. Protiv istog rješenja, Okružno javno tužlaštvo uložilo je žalbu, koju je vijeće ovog suda odbilo kao neosnovanu, rješenjem broj 11 0 K 024734 19 Kv od 21.05.2019. godine, čime je citirano rješenje sudije za prethodni postupak istog dana postalo pravosnažno”, stoji u saopštenju pristiglom na redakciju Gerile.
“Kako se radi o pravosnažnom rješenju, niko nema ovlašćenje da isto rješenje dodatno analizira, niti da daje razloge kojima se sudija za prethodni postupak rukovodila prilikom donošenja odluke, jer je ista postupala u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima”, naglažavaju iz Okružnog suda Banjaluka.
Ukratko, uveli bismo Tijanin zakon u upotrebu, a onda sudije ne moraju objašnjavati svoje postupke, a mogu puštati osumnjičene za poprilično gnusan čin nad nemoćnom osobom da se brane sa slobode.
Možda još drastičniji primjer nasilja bio je napad, odnosno brutalno premlaćivanje, sadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača na 19-godišnjeg Dejana Spasojevića u avgustu 2013. godine na igralištu u banjalučkom naselju Petrićevac. Lukač, kao nekadašnji vojnik i profesionalni dugogodišnji policajac se branio tvrdnjom da je samo branio djecu na igralištu na koju je mladić navodno nasrnuo.
Novinar i bloger Slobodan Vasković je čak tvrdio da je Narodna skupština RS promijenila Zakon da bi Lukač mogao biti oslobođen u slučaju Spasojević. Tako je, po Vaskoviću, omogućeno da Osnovni sud u Banjaluci odbaci optužnice protiv Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS i Dejana Spasojevića zbog apsolutne zastare. Prema tom zakonu, apsolutna zastara nastupa četiri godine nakon izvršenog djela, što se u ovom slučaju upravo desilo. Slučajno ili ne, procijenite sami.
Nesporno je da Krivični zakon treba biti posebno rigorozan prema ološu (da, upotrebićemo riječ ološ) koji pokuša da napadne, siluje, ubije dijete, trudnicu ili nemoćnu osobu. Međutim, ako se Zakon mijenja zarad političkih poena, i to na ovakvim primjerima, a pogotovo ako unaprijed znamo da sudije i tužioci za svoje katastrofalne postupke neće (ili bar do sada nisu) odgovarati (slučaj Dragičević i slučaj “potkivanje), kao i da neće da objasne svoje odluke koje unazad godinama zgražavaju javnost Srpske i BiH, postavljamo pitanje – ČEMU?
GERILA.info
