Obruč oko lidera DEMOS-a Nedeljka Čubrilovića, koji je ujedno i ministar saobraćaja i veza u Vladi Srpske, nastavlja da se steže.
Nakon što su pomenutu partiju prije mjesec dana napustila dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Suzana Gašić i Milan Dakić, čime je ova stranka izgubila poslanički klub, preostalo troje predstavnika u republičkom parlamentu te jedan u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, zatražili su Čubrilovićev odlazak sa čela DEMOS-a.
“Uzimajući u obzir posljednja dešavanja i istupanja dva poslanika iz naše stranke, kao i loše odnose koji su nastupili u našoj organizaciji nakon lokalnih izbora 2024. godine, tražimo od vas da podnesete neopozivu ostavku na mjesto predsjednika stranke, a u cilju konsolidacije organizacije i njenog daljeg razvoja”, navodi se u dopisu narodnih poslanika Siniše Mijatovića, Spomenke Stevanović i Ace Stanišića, te poslanika u PDPS BiH Čedomira Stojanovića, koji zatim konstatuju i “kako je došlo vrijeme za promjene u stranci”.
Pomenuti poslanici potom odbacuju navode da “neko izvan DEMOS-a” kreira njihove postupke.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
“Odbacujemo sve neistine koje pokušava da kreira Nedeljko Čubrilović. Niko sa strane ne radi na urušavanju stranke. Isključivo smo mi nezadovoljni dosadašnjim radom i vođenjem DEMOS- a”, poručili su potpisnici navedenog dopisa.
Sa druge strane, ni oni koji podržavaju Čubrilovića nisu sjedili “skrštenih ruku”, a u dopisu koji je potpisalo 46 ljudi, koji su se predstavili kao “osnivači DEMOS-a u Hercegovini”, traže isključenje pomenuta četiri poslanika, a po prvi put navode i konkretno ime osobe koja, prema njihovom mišljenju, urušava stranku čiji su članovi.
“Mišljenja smo da gore pobrojani, po instrukcijama Igora Dodika, urušavaju ugled stranke i da pozicije koje su na konto DEMOS dobili koriste samo za lične interese i kako bi zaštitili svoj većim dijelom nelegalno stečeni kapital. Članovi i osnivači Demokratskog saveza u Hercegovini više ne žele da trpe političku trgovinu pomenutih koji mandate koje im je stranka dala koriste za uvećanje svog bogatstva koje im nije dovoljno pa bi nastavili da ga na grbači stranke uvećavaju”, navodi se, između ostalog, u pomenutom pismu.
Oni zatim iznose i niz optužbi za svakog poslanika ponaosob, a pismo završavaju ponovnim spominjanjem sina lidera SNSD-a Milorada Dodika.
“Nijedan pošteni član stranke ne može da stoji iza tih ljudi koji su samo marionete u rukama prestolonasljednika Igora Dodika i koji zapravo mjesecima rade po njegovom nalogu na razbijanju naše stranke”, kaže se u pismu članova DEMOS-a Nedeljku Čubriloviću.
A sam Čubrilović nije se mnogo oglašavao. Dok su se prije izbora odbori Pala, Zvornika i Banjaluke sukobljavali sa lokalnim funkcionerima SNSD-a, nije komentarisao “nesporazume” ali je ponavljao kako to neće uticati na republičku koaliciju. Nakon izbora, u kojima je njegov kadar, Dejan Kojić, osvojio načelničku funkciju u Palama, krenuli su potresi u partiji koju vodi od njenog osnivanja 2018. godine, a koja je nastala cijepenjem DNS-a na čijem je čelu tada bio Marko Pavić. Informacije da će poslanici, koji su nakon istupanja Dakića i Gašićeve ostali u partiji, tražiti njegovu ostavku, nazvao je medijskim izmišljotinama. Nakon sjednice Predsjedništva održane 18. novembra, a koja je protekla, kako je saopšteno iz stranke, u mirnom tonu, djelovalo je da daljih nesporazuma neće biti. Međutim, sve je očigledno bilo, samo “zatišje pred buru”.
Situacija u kojoj bi mogao ili otići sa čela stranke ili ostati lider partije koja više neće imati nijednog poslanika, i prelazak cenzusa na izborima 2026. godine dodatno otežati, situacija je u kakvoj se Čubrilović, dugo nije našao.
Politikolog Velizar Antić ističe za Gerilu kako ne treba zaboraviti da je Čubrilović osnivač DEMOS-a i da sigurno neće “tek tako” prepustiti vođenje partije nekom drugom.
“Prije svega, skoro sve političke partije u Srpskoj su liderske. Lider partije je najčešće i osnivač i slobodno možemo reći doživotni predsjednik. Unutastranački izbori su više forma i prikaz demokratičnosti u partiji nego što su zaista izraz slobode i mogućnosti dolaska na čelo nekoga ko nije osnivač. Jedini izuzetak od ove matrice je SDS koji je i pored promjena na čelu stranke ostao jaka politička partija. Takođe i PDP je promijenio predsjednika, a uskoro ih očekuju novi izbori na kojima će dobiti novog lidera. Ostale partije nisu mijenjale svoje predsednike ili nikako ili decenijama. Što se tiče konkretne situacije u DEMOS-u, vidimo da poslije lokalnih izbora u toj partiji ključa nezadovoljstvo”, kaže naš sagovornik.
Pojedini poslanici i odbornici, dodaje Antić, napuštaju brod koji tone i traže sigurnu luku dok oni koji ostaju u partiji traže promjene na čelu stranke.
“Međutim, ne treba zaboraviti da je Čubrilović osnovao ovu stranku i sasvim je sigurno da neće prepustiti rukovođenje partijom bez borbe. Verujem da se sada odvijaju razgovori sa odborima širom Srpske i da se traži podrška za ovaj rasplet situacije. Za DEMOS bi bilo najbolje da se dogovore na predstojećim sastancima i da ona strana koja ne bude zadovoljna konačnom odlukom ne krene putem rascjepa i formiranja nove partije. Ovo je kod nas veoma često bio slučaj, da kada ne mogu da se dogovore dolazi do razlaza i formiranja novih partija. DEMOS je ionako partija koja je na ivici cenzusa i svako cijepanje stranke ne vjerujem da može donijeti koristi bilo jednoj ili drugoj strani”, zaključio je Antić.
Pored unutarstranačkih problema, Čubriloviću dodatnu nervozu prave i sve češće spekulacije da bi stranka koju vodi mogla biti izbačena iz vladajuće koalicije. A to bi tek potreslo ovu stranku jer je ona, kako je ranije u razgovoru za Gerilu konstatovao novinar Saša Bižić, “vjerovatno najviše od svih u vladajućem bloku, nepripremljena, pa i nezainteresovana za bitisanje van vlasti”.
„Iako su, jasno, skoro sve relevantne partije u RS gotovo ispražnjene od bilo kakve ideologije, ipak kod većine postoji kakav-takav trud da se ta činjenica ‘zakukulji i zamumulji’. Međutim, za DEMOS se može reći da je prva otvoreno postideološka i ogoljeno interesna stranka u Srpskoj. Nikad niste mogli čuti ni Čubrilovića, ni druge iole prepoznatljive njihove funkcionere, da pričaju o bilo čemu što nisu brojevi osvojenih mandata na raznim nivoima, a u kasnijim raspletima i zaposjednute funkcije u javnim preduzećima i institucijama. Ako je i bilo izuzetaka od tog pravila, bila su u pitanju opšta mjesta, koja bi im omogućila da ostanu ‘ispod radara’ u bilo kakavoj konstelaciji političkih snaga u RS“, rekao je Bižić.
Zbog toga ima osnova da se vjeruje, kaže Bižić, da će DEMOS stoički istrpjeti sva predstojeća iskušenja koja ih čekaju sa SNSD-om.
„To će činiti u skladu sa varijacijom na onu staru, dobro poznatu pošalicu: ‘Ne možete vi mene toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi’. U ovom slučaju, formulacija će glasiti: ‘Ne možete vi nas toliko ponižavati, koliko mi možemo podnijeti, zbog šake pozicija za šefa stranke i njegovo najbliže okruženje’. Sa takvim rezonima, jedino što DEMOS-u ne ide u prilog jesu izvjesni ‘novi vjetrovi’ unutar SNSD-a, posebno vidljivi nakon imenovanja aktuelnog organizacionog sekretara. Jasno je da je sin na toj funkciji daleko skloniji zamisli da SNSD ‘poklopi’ kompletno glasačko tijelo sklono vlasti u RS, te da nema mnogo razumijevanja za očev stil koji je podrazumijevao razne igre sa manjim partnerima, prema principu ‘toplo-hladno”, naglašava naš sagovornik.
Mada je jasno ko ima „prednost domaćeg terena“ u potencijalnoj eskalaciji – do koje, ponavlja Bižić, može doći samo voljom SNSD-a, a ne i DEMOS-a – Čubrilovića sigurno ne bi trebalo tretirati kao rivala za potcjenjivanje.
„Sa makijavelističkog stanovišta, vjerovatno je neprikosnoven unutar vladajućeg bloka. Jer, on je vjerovatno jedina persona u RS koja, ukupno, ima duži staž u vlasti i od Milorada Dodika. Za nekog ko je, poput Čubrilovića, prelomnu 1997. dočekao na vrlo rizičnoj funkciji SDS-ovog predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Banjaluka – dakle, prema današnjim parametrima, faktički bio gradonačelnik Banjaluke – a onda bezbolno preplivao na drugu stranu, sigurno se može reći da ima ‘devet političkih života’, sigurno nije posljednji“, zaključio je Bižić.
Ognjen Tešić
