Udaljenost kladionica od škola – što bliže očima to bliže srcu

Od kuće do škole, od škole do kuće uvek se ponešto šapuće, šapuće.

Kada je pisao pjesmu „Šaputanje“, Dragan Lukić nije ni sanjao da bi jednog dana od kuće do škole i nazad, umjesto šaputanja o pismima i tajnama, djeca šaputala o tiketima i kvotama u kladionicama. A nije da nemaju povoda za to. Pored konstantnog „medijskog bombardovanja“ ponudama kladionica, kladionice, tombole i ostale igračnice se nalaze i u njihovoj neposrednoj blizini. Gotovo svakodnevno prolaze kraj njih kada idu u školu.

Prema zvaničnoj evidenciji Republičke uprave za igre na sreću, u Republici Srpskoj postoji 977 lokacija na kojima se nalaze kladionice, 1037 lokacija na kojima se priređuju elektronske lutrijske igre, 404 lokacije u kojima se nalaze automati za igre na sreću i 19 lokacija na kojima se organizuje tombola. Ukupno, skoro 2.500 lokacija na kojima se može „okušati sreća“ koje su raspoređene na oko 1,2 miliona stanovnika koliko Republika Srpska ima, što u prosjeku dođe jedna lokacija na kojoj se priređuju igre na sreću na nešto manje od 500 stanovnika. Ukoliko u obzir uzmemo samo djecu školskog uzrasta, situacija je još dramatičnija. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku RS, u školskoj 2016/2017. godini bilo je upisano 92.312 osnovaca i 41.136 srednjoškolaca, odnosno, ukupno nešto više od 133.000 učenika osnovnih i srednjih škola zajedno, što u našem slučaju, u prosjeku predstavlja jednu lokaciju na kojoj se priređuju igre na sreću na 53 učenika.

Uzevši u obzir da u Republici Srpskoj ima 679 osnovnih škola i 94 srednje škole, odnosno ukupno 773 škole, jednu školu u prosjeku pohađa oko 170 učenika. Naravno, neke škole su brojnije dok su neka područna odjeljenja osnovnih škola pred gašenjem zbog malog broja učenika. Međutim, prostom statistikom možemo zaključiti da ako škole u RS u prosjeku pohađa oko 170 učenika a jedna lokacija na kojoj se priređuju igre na sreću dolazi na 53 učenika, odnosno ako se u RS ukupno nalazi oko 2.500 tih lokacija, na jednu školu dolaze u prosjeku tri lokacije na kojima se nalaze kladionice, tombole ili slične igračnice. Pitanje je samo koliko su kladionice i tombole blizu škola?

Na naš upit Republičkoj upravi za igre na sreću u kojem nas je zanimalo:

1. Kolika je obavezna udaljenost kladionica i drugih priređivača igara na sreću (kazino, tombola…) od škola?
2. Koji zakon ili podzakonski akt reguliše obaveznu udaljenost kladionica i dr. priređivača igara na sreću od škola?
3. Da li se prilikom otvaranja kladionica i dr. priređivača igara na sreću vrši provjera njihove udaljenosti od škola?
4. Ko je zadužen za provjeru udaljenosti kladionica i dr. priređivača igara na sreću od škola?
5. Koji je postupak ako se utvrdi da je već postojeća kladionica ili dr. priređivač igara na sreću na manjoj udaljenosti od škole od dozvoljene?

dobili smo „lakonski odgovor“ da Zakon o igrama na sreću ne propisuje obaveznu udaljenost kladionica i drugih priređivača igara na sreću od škola. To nam, naravno, nije bilo dovoljno, pa smo sami provjerili podzakonske akte u vezi sa regulisanjem igara na sreću i ustanovili da nijedan pravilnik ne propisuje obaveznu udaljenost kladionica i drugih priređivača igara na sreću od škola.

Za razliku od Republike Srpske, Zakon o igrama na sreću u Federaciji BiH u članu 89. koji se tiče odobrenja za priređivanje kladioničarskih igara, kaže da se uplatno mjesto ne smije nalaziti na udaljenosti manjoj od 100 metara od vjerskih objekata, te osnovnih i srednjih škola.

Što se ovog zakona u Republici Srpskoj tiče, u članu 11. Zakona o igrama na sreću stoji da je licu mlađem od 18 godina zabranjeno učestvovanje u igrama na sreću, zatim da je licu mlađem od 18 godina zabranjen ulaz u kazina, igračnice, prostore u kojima se priređuje klasična tombola, kladionice i automat klubove, kao i da provjeru činjenica iz st. 1. i 2. ovog člana, u slučaju sumnje, vrši priređivač uvidom u lične isprave. Međutim, znajući da su kod nas zakoni nerijetko samo mrtvo slovo na papiru, postavlja se pitanje da li djecu, pogotovo starije maloljetnike, jedan zakon može spriječiti da se klade i kockaju? Posebno ako su im kladionice i kockarnice nadohvat ruke, na putu do škole.

Prema rezultatima istraživanja „Kockanje mladih u BiH“ iz decembra 2016. godine, 70% srednjoškolaca je bar jednom u životu igralo igre na sreću. Istraživanje je takođe pokazalo da se mladi najčešće klade u sportskim kladionicama, zatim kockaju na internetu za novac i igraju brza izvlačenja pod nazivom virtuelna izvlačenja. Muški adolescenti češće igraju one igre koje su rizičnije za kasnije probleme povezane s kockanjem (npr. sportska kladionica, automati, rulet, kartanje za novac, klađenje na virtualne utrke i sl.). Takođe, više kockaju stariji učenici, što je posebno opasno zbog blizine kladionica u odnosu na srednje škole.

Vođeni pričom, odlučili smo da istražimo kolika je udaljenost između pojedinih škola u Banjaluci i kladionica, tombola i sličnih igračnica. Došli smo do zapanjujućih podataka. U pojedinim slučajevima razdaljina između kladionica i ulaza u školsko dvorište nije veća od 100 metara! A kada se izmjeri razdaljina u odnosu na granice školskog dvorišta ta razdaljina je nekad još i manja.

Razdaljina između OŠ „Branko Radičević“ i kladionica u neposrednoj blizini iznosi 65 metara sa jedne i 120 metara sa druge strane, što predstavlja jednu od najkraćih razdaljina između škola i kladionica koje smo mjerili.

Razdaljina između OŠ „Petar Petrović Njegoš“ i kladionica, tombole i automat kluba iznosi od 180 do 350 metara. U neposrednoj blizini ove osnovne škole nalazi se srednjoškolski dom čija razdaljina od automat kluba iznosi samo 75 metara.

Srednja Ugostiteljsko-trgovinsko-turistička škola, koja se nalazi u blizini OŠ Petar Petrović Njegoš i srednjoškolskog doma, udaljena je od automat kluba 150 metara a od kladionice 290 metara.

Razdaljina između ulaza u školsko dvorište OŠ „Vuk Stefanović Karadžić“ i kladionica u neposrednoj blizini iznosi oko 160 metara od jedne i 120 metara od druge kladionice. Udaljenost između granica školskog dvorišta i jedne kladionice iznosi manje od 60 metara.

U blizini Gimnazije nalaze se tri kladionice. Udaljenost od dvije najbliže kladionice je samo 100 metara. Sledeća je udaljena 130 metara.

U centru grada na maloj udaljenosti se nalaze četiri srednje škole, Ekonomska škola, Škola učenika u privredi, Elektrotehnička škola „Nikola Tesla“ i Tehnička škola. U njihovoj blizini, na veoma maloj razdaljini, nalazi se nekoliko kladionica i automat klubova. Razdaljina između Elektrotehničke škole „Nikola Tesla“ i jednog automat kluba iznosi 80 metara s jedne strane i 170 metara s druge strane od drugog automat kluba. Razdaljina između Škole učenika u privredi i automat kluba iznosi 80 metara. Ekonomska škola je „malo udaljenija“, 130 metara. Međutim, najkraća udaljenost je zabilježena između jednog od ulaza u Tehničku školu i automat kluba koja iznosi samo 30 metara. Do kladionica je udaljenost „znatno“ veća, do jedne iznosi 160 metara a do druge „čitavih“ 190 metara.

Udaljenost između ulaza u školsko dvorište OŠ „Jova Jovanović Zmaj“ i automat kluba u neposrednoj blizini iznosi oko 80 metara.

Razdaljina između jednog od ulaza u školsko dvorište OŠ „Branko Ćopić“ i kladionice iznosi 110 metara.

U blizini OŠ „Aleksa Šantić“ nalaze se dvije kladionice na udaljenosti od 150, odnosno 170 metara od ulaza u školsko dvorište. Razdaljina između kladionice i granice školskog dvorišta je još manja, oko 80 metara.

Razdaljina između kladionice i jednog od ulaza u školsko dvorište OŠ „Georgi Stojkov Rakovski“ iznosi 90 metara, a razdaljina između kladionice i granice školskog dvorišta je još manja, oko 40 metara.

Ovo su bili samo neki od primjera. Nismo analizirali udaljenost kladionica od svih škola, naravno. Međutim, postavlja se pitanje kolika je udaljenost između škola i kladionica u manjim gradovima Republike Srpske ako su u Banjaluci, koja je najveći grad RS, kladionice i škole u neposrednoj blizini?

Ako uzmemo u obzir da je za 100 metara u prosjeku potrebno oko jedan minut da se prepješači, možemo zaključiti koliko su kladionice i druge igračnice u kojima se priređuju igre na sreću nadohvat ruke djeci. Posebnu opasnost predstavljaju kladionice i automat klubovi u blizini srednjih škola zato što je nerijetko teško razlikovati starijeg maloljetnika od mlađeg punoljetnika, a radnici u kladionicama nisu previše revnosni što se provjere ličnih dokumenata tiče. Ostaje nada da će se školarci pridržavati zakona.