Osumnjičeni za dvostruko ubistvo u Kalesiji, Emir Selimović, uhapšen je nakon višednevne potrage u šumi kod Prnjavora, u selu Gornja Mravica kod Prnjavora, gdje je u četvrtak pronađeno njegovo vozilo.
Pripadnici Policijske stanice Prnjavor su jutros oko 10.45 pronašli i uhapsili E.S. iz Kalesije, za kojim je 13. februara raspisana potraga, zbog sumnje da je dan ranije na području opštine Kalesija počinio krivično djelo teško ubistvo, a nakon hapšenja je sproveden u policijsku stanicu u ovom gradu.
“Nakon četiri dana intezivne potrage u kojoj su učestvovali policijski službenici Uprave kriminalističke policije, Uprave za organizovani i teški kriminalitet, Specijalne antiterorističke jedinice, Uprave za policijsku podršku i pripadnici Helikopterskog servisa Republike Srpske, E.S. je pronađeno u mjestu Gornja Mravica”, navode iz PU Banjaluka.
Selimović je osumnjičen za ubistvo svoje supruge Inele Selimović i njihovog trinaestogodišnjeg sina, koji su pronađeni mrtvi u porodičnom stanu u Kalesiji. Prema rezultatima obdukcije, oboje su usmrćeni davljenjem, što ukazuje na brutalnost zločina koji je potresao javnost. Policija je pokrenula hitnu istragu, a nakon intenzivne operacije sprovedene u koordinaciji sa agencijama za provođenje zakona, osumnjičeni je lociran i uhapšen dok je pokušavao pobjeći.
Uslijedile su snažne reakcije javnosti, a nevladine organizacije za zaštitu prava žena upozorile su da je ovaj slučaj još jedan dokaz ozbiljnosti problema rodno zasnovanog nasilja u Bosni i Hercegovini.
Građani Kalesije organizovali su proteste tražeći hitne zakonske reforme i strože kazne za počinioce nasilja nad ženama. Udruženja poput “Glas žene” i “Snaga nezavisne žene” pozvala su vlasti da konačno kriminalizuju femicid kao posebno krivično djelo, čime bi se unaprijedila pravna zaštita žena i djece u BiH.
Istorijski gledano, femicid u BiH, na žalost, nije nov fenomen, ali tek u posljednjih nekoliko godina dobija pažnju institucija i javnosti. Brojni slučajevi ubistava žena od strane partnera ili bivših partnera, poput tragične sudbine Nizame Hećimović iz Gradačca, ukazuju na neadekvatnost postojećeg sistema zaštite. Prema podacima nevladinih organizacija, u BiH se godišnje prijavi na hiljade slučajeva porodičnog nasilja, ali veliki broj žena nikada ne dobije adekvatnu zaštitu. Statistika pokazuje da 84% žena koje trpe nasilje ne prijavljuju počinioce zbog straha od odmazde ili nepovjerenja u institucije.
Iako je Bosna i Hercegovina ratifikovala Istanbulsku konvenciju 2014. godine, primjena njenih principa u praksi je i dalje nedovoljna. Pravne reforme napreduju sporo, a femicid se i dalje ne tretira kao posebno krivično djelo u zakonskom okviru zemlje. Tokom 2023. godine u BiH je ubijeno 12 žena, a u Tuzlanskom kantonu, gdje se dogodio i ovaj zločin, pet žena je izgubilo život u slučajevima nasilja u porodici. Iako su neki zakoni unaprijeđeni, broj sigurnih kuća i resursa za žrtve nasilja i dalje je ograničen.
Trenutno u BiH postoji samo osam sigurnih kuća sa kapacitetom od 200 mjesta, što je daleko od dovoljnog.
Primjera radi, prema evropskim standardima, na svakih 10.000 stanovnika trebalo bi postojati jedno porodično mjesto u sigurnoj kući, što bi za BiH značilo najmanje 320 porodičnih mjesta u sigurnim kućama.
Finansiranje sigurnih kuća nije stabilno i često zavisi od donacija i povremenih grantova. U septembru 2023. godine, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH osiguralo je 100.000 KM za osam sigurnih kuća, što znači da je svaka dobila tek po 12.500 KM za pokrivanje operativnih troškova do februara 2024. godine.
Pored nedovoljnog broja sigurnih kuća, Bosna i Hercegovina nema jedinstveni registar podataka niti jedinstvenu evidenciju nasilja u porodici, što dodatno otežava praćenje i rješavanje ovog problema.
Prevencija femicida zahtijeva sveobuhvatan pristup, uključujući edukaciju, bržu reakciju institucija i dugoročnu podršku žrtvama. Stručnjaci naglašavaju da je ključno povećati kapacitete policijskih službi i centara za socijalni rad, osigurati efikasnije sudske postupke i obučiti profesionalce koji rade sa žrtvama nasilja.
Takođe, mediji igraju važnu ulogu u osvještavanju javnosti o ozbiljnosti ovog problema i potrebi hitne institucionalne reakcije. Na žalost, mnogi mediji u BiH zločine, a posebno femicid, na tretiraju na odgovarajući način i “utrukuju se” u tome ko će iznijeti “sočnije” detalje kriminalnog djela, često iznoseći i neistine i poluinformacije.
Hapšenje Emira Selimovića ne znači kraj borbe protiv femicida u BiH. Ovaj tragičan slučaj ponovo je otvorio pitanja o neefikasnosti sistema zaštite i neophodnosti hitnih reformi. Građani Kalesije i aktivisti širom BiH šalju jasnu poruku vlastima – femicid se ne smije posmatrati kao izolovan incident, već kao ozbiljan društveni problem koji zahtijeva hitnu i odlučnu akciju.
Gerila
