piše: birn bih
Dva dana nakon vijesti da je protiv ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Lukača potvrđena optužnica zbog fizičkog napada na narodnog poslanika, premijer i Vlada Republike Srpske nisu se očitovali o mogućoj odgovornosti ili traženju ostavke, reakcije uobičajne u naprednim demokratijama kada se protiv visokog funkcionera vodi sudski postupak.
Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu koju je protiv ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Lukača podiglo banjalučko Okružno tužilaštvo, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog suda.
Kako je ranije saopšteno, Tužilaštvo Lukača tereti zbog fizičkog nasrtaja na narodnog poslanika Draška Stanivukovića u Narodnoj skupštini Republike Srpske 23. decembra 2019. godine. Nakon samog događaja a potom i prilikom podizanja a sada i potvrđivanja optužnice, vlasti u Republici Srpskoj izbjegavale su jasno reakciju i odgovornost za ministra u Vladi.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Iz ureda premijera Radovana Viškovića nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH za reakciju i komentar potvrđivanja optužnice protiv ministra unutrašnjih poslova.
Izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH Ivana Korajlić smatra da je izostanak kulture odgovornosti najviših zvaničnika toliki da ni eventualna osuđujuća presuda protiv Lukača neće uticati na njegovo obavljanje posla ministra u Vladi jer je, kako smatra, i optužnica koncipirana tako da se ne očekuje visoka kazna, naročito ne kazna zatvora.
“Za očekivati je uslovnu kaznu ili novčanu kaznu, što svakako neće biti dovoljan razlog da sprečavanje Dragana Lukača u daljem obavljanju posla na funkciji ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske”, kaže Korajlić.
Lukač se optužnicom podignutom 26. marta ove godine tereti za krivično djelo “ugrožavanje bezbjednosti” u sticaju sa krivičnim djelom “tjelesna povreda”.
Nakon što je u entitetskom parlamentu udario, tada poslanika, Draška Stanivukovića, novinarima je rekao da se samo branio jer se osjećao ugroženim od strane Stanivukovića koji je prišao njegovoj govornici, kao i da je Stanivukovića samo odgurnuo.
On do sada u javnosti nije komentarisao optužnicu. Tokom današnje konferencije za medije Lukač nije direktno govorio o podnošenju ostavke zbog potvrđene optužnice.
On je rekao da mu je drago što se odlukom o potvrđivanju optužnice pokazalo suprotno od navoda opozicije kako su “tužilaštvo i sudovi pod uticajem vlasti”.
“Ovo je primjer da to nije istina, da tužilaštva i sudovi rade i da nije zaštićen bilo koji ministar u Vladi, bez obzira što se radi o meni i što ja smatram da nisam ni kriv ni odgovoran za ono što mi se stavlja na teret da sam Drašku Stanivukoviću nanio povrede jer on nema nikakve povrede”, rekao je Lukač i dodao kako neće “kao neki opozicioni poslanici hodati po gradu, tražiti sudije i tužioce po kafanama, galamiti na njih, prijetiti im, proganjati ih zbog toga što su podigli i potvrdili optužnicu protiv mene”.
“Idem na sud zajedno sa svojim advokatom da dokažemo šta je istina i to je to”, kazao je Lukač.
Advokat Dario Sandić smatra poražavajućim to da niko iz vlasti Republike Srpske uopšte nije reagovao ni kada je podignuta optužnica a ni sada kada je potvrđena i kada je jasno da će ministar Dragan Lukač na suđenje.
“Takođe, zakonski propisi su u potpunosti potčinjeni i prilagođeni neetičkom, nemoralnom, nekulturnom i nevaspitanom ponašanju vladajuće garniture, te nema jasnih uslova ili obrazaca zabranjenog ponašanja koja bi automatski dovodila do određenih posledica, kao, na primjer, da bude propisano da će ministar biti razriješen dužnosti odmah nakon što protiv njega bude potvrđena optužnica ili da neko ko je pravosnažno osuđen u krivičnom postupku ne može da bude ministar”, kaže Sandić i dodaje kako ne vjeruje da će premijer Višković reagovati na potvrđivanje optužnice.
Bez zvaničnih mehanizama za pozivanje na odgovornost
Zakon o Vladi Republike Srpske ni u jednom dijelu eksplicitno ne spominje mogućnost da član Vlade bude na optuženičkoj klupi zbog izvršenja krivičnog djela, ali jasno ostavlja mogućnost predsjedniku Vlade da smijeni bilo kog člana Vlade ukoliko smatra da on nije zadovoljio.
Za narodnog poslanika Nebojšu Vukanovića reakcija na potvrđivanje optužnice protiv ministra unutrašnjih poslova je i stvar moralnog odnosa prema poslu.
“U svakoj normalnoj državi bi ministar podnio ostavku odmah nakon izvršenja krivičnog djela i prije nego što je podignuta ili potvrđena optužnica. Po zakonu oni će reći da Lukač nije osuđen i tek kada bude osuđen onda možemo govoriti o njegovoj odgovornosti”, kaže Vukanović.
U zemljama koje insistiraju na odgovornosti političara ministar vanjskih poslova ne bi tokom svog mandata trebao odlaziti na suđenje zbog moguće krivične odgovornosti, objašnjava Sandić.
“Protiv njega je vođen krivični postupak koji je obustavljen usljed zastare, a nakon što je vladajuća većina u Narodnoj skupštini Republike Srpske izglasala izmjene Krivičnog zakona kako bi za ovo djelo nastupila zastara. I tada je, kao i sada, ministar ugrozio tjelesni integritet građanina”, kaže Sandić.
Protiv Lukača je ranije, dok je bio načelnik Odjeljenja komunalne policije u Banjaluci, vođen krivični postupak zbog nanošenja lakih tjelesnih povreda 2013. godine u Banjaluci osobi koja ga je napala na dječijem igralištu. Optužnica je u konačnici odbačena zbog zastare.
Novinaru Goranu Dakiću potvrđivanje optužnice bez poštenog sudskog procesa ne znači mnogo.
“Simuliranje pravne države potvrđivanjem optužnice dio je dobro uvježbane strategije ali sve to pada u vodu jer ne postoji pravičan epilog”, kaže on.
BIRN BiH je ranije pisao kako različit odnos prema napuštanju funkcije zbog istrage ili optužnice slabi kulturu preuzimanja odgovornosti.
Federalni premijer Fadil Novalić i federalna ministrica finansija Jelka Milićević, protiv kojih je u predmetu “Respiratori” podignuta optužnica, nisu podnijeli ostavku ni u jednoj fazi istrage niti podizanja optužnice, niti su zbog toga suspendovani sa svojih pozicija. Analiza BIRN-a BiH pokazala je da postoji različita praksa suspendovanja prema nižim službenicima u odnosu na nosioce važnih funkcija u vlasti, dok se odugovlačenjem i odbijanjem odlaska s pozicije slabi kultura preuzimanja odgovornosti.
