Glavnoj i odgovornoj urednici portala eTrafika Vanji Stokić prošle sedmice su upućene prijetnje smrću zbog objave na društvenim mrežama. Prijetnje je putem društvene mreže fejsbuk uputio izvjesni Goran Živanović iz Bratunca koji je zbog toga priveden.
U intervjuu za Gerilu Vanja Stokić je navela da je povod za prijetnje bila fotografija koju je objavila na fejsbuku.
“Ja sam u petak išla na teren. Posjetila sam kamp Lipa i tamo sam se slikala sa dvojicom migranata i objavila sam to na fejsbuku sa komentarom da nekad na terenu tražiš priču a nađeš prijatelja, jer ja njih zapravo pratim nekih šest mjeseci i postali su mi jako dragi, zbližili smo se. Tu se javio neki muškarac koji je postavio jedan užasan komentar pun mržnje prema ljudima u pokretu, vrijeđao me je i rekao da bi odsjekao glavu meni, migrantima i dušebrižnicima, čime je on direktno targetirao cijele dvije grupe, čitavu tu grupu ljudi u pokretu, ali i ljude koji imaju bilo kakvu empatiju prema njima.”
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
To se desilo prošle sedmice, u petak naveče, ističe Vanja, dodajući da je već bilo kasno da izlazi iz stana i da ide u policiju da prijavi prijetnje.
“Ja sam to dokumentovala u smislu da sam napravila printskrin. Javila sam se jednoj pravnici koja me je savjetovala da to odmah prijavim policiji jer je to krivično djelo. Odmah sam obavijestila liniju za pomoć novinarima da se taj napad evidentira i malo sam pregledala njegov profil kako bi vidjela da li ga poznajem, gdje se kreće i slično. Mene je sam njegov komentar uznemirio. Međutim, dodatno me uznemirilo to što sam vidjela da se on mnogo kreće po Banjaluci. Njemu na profilu piše da živi u Bratuncu, međutim sve njegove objave su iz Banjaluke i čak izlazi na ista mjesta kao i ja.”
Ove prijetnje smrću Stokićeva je odlučila prijaviti policiji, međutim u policijskoj stanici nije naišla na razumijevanje.
“Sutradan sam otišla u policijsku stanicu, prvo sam otišla u stanicu Centar i tu je bila jedna jako ljubazna policajka puna razumijevanja koja mi je rekla da ja pripadam Policijskoj stanici Obilićevo i koja se ponudila da njih nazove i da kaže da ja dolazim kako bi bili adekvatno spremni da odmah procesuiraju taj slučaj. U Policijskoj stanici Obilićevo me primila druga policajka koja je bila krajnje nezainteresovana za sve ovo. Ja sam ponijela odštampan taj komentar i printscreen njegovog profila. Ona to nije ni pogledala i kada sam ja njoj doslovno u dvije rečenice objasniula o čemu se tu radi, jer je ona mene zapravo primila preko šaltera u hodniku, ona me je upitala „Samo to?“. Znači ona je direktno mene degradirala kao osobu koja je primila jako ozbiljne prijetnje i čitav ovaj slučaj je dosta umanjila. Ona je izgleda očekivala da ću ja doći sa nožem zabijenim u vrat da bi me shvatila ozbiljno. Rekla mi je da sačekam, telefonom je pozvala inspektora i onda mi je rekla da se vratim za dva dana, da će me tada primiti inspektor koji se time ne bavi ali da će vidjeti da me proslijedi nekome ko se time inače bavi. Ja sam ponovila da osnovano sumnjam da se taj muškarac kreće po Banjaluci. Međutim to njoj ništa nije značilo, ona je samo rekla da se vidimo u ponedjeljak.”
Udruženje BH novinari je najoštrije je osudilo neprofesionalno ponašanje policijskih službenika u ovom slučaju i zatražilo sankcionisanje osoba koje su odložile davanje izjave i sprovođenje istrage o ovom zločinu.
“Ovdje je teško ne primijetiti dvostruke standarde – kada se putem društvenih mreža prijeti javnim službenicima, vlasti automatski reagiraju. Slučajevi se brzo istražuju, a počinitelji pronalaze i sankcioniraju. U slučaju Vanje Stokić, banjalučka uprava policije postupila je neprofesionalno i nije shvatila prijetnje ozbiljno, što je omogućilo da Stokićeva opet bude zastrašena od strane iste osobe”, navodi se u saopštenju BH novinara.
Stokićeva u nastavku intervjua za Gerilu ističe da je tada shvatila da je jedini način da se zaštiti da to javno objavi, iako je postojala realna opasnost da će osobu koja joj je prijetila ta objava naljutiti jer su planirali da mu objave ime i prezime i fotografiju, što bi mu moglo biti podstrek da uradi i nešto malo konkretnije od same prijetnje, da tu prijetnju izvrši.
“Ja sam morala da preuzmem taj rizik, objavili smo vijest i stvarno dosta kolega je prenijelo i dosta su dobro reagovali ljudi u smislu da su me zvali i da su pružali podršku. Javljali su mi se ljudi da kažu kako njihovi prijatelji, stričevi, kumovi rade u policiji i da mogu da potegnu vezu kako bih prijavila ovaj slučaj. Međutim, ako je potrebno potezati veze da se prijave prijetnje smrću ja ne vidim uopšte smisao postojanja policije. Ja sam obavijestila o svemu ovome BH novinare i Klub novinara da ih izvjestim o načinu na koji sam primljena u policiji. Ja sam cijeli dan provela u strahu, nisam smjela da se krećem ulicama iako sam imala nekog posla koji nisam mogla da odložim, kretala sam se isključivo taksijem.”
Nakon toga, muškarac koji je prijetio Vanji Stokić ponovo se oglasio. Ponovo je napisao javni komentar na Vanjin post da je išla da ga prijavi.
“Svašta je on tu naveo, kako ja izmišljam, kako lažem, nazivao me raznim imenima, govorio je kako ja dočekujem migrante raširenih nogu i ponovio svoju prijetnju. Rekao je nešto u smislu da život nije za mene. Zatim mi se javio privatno na mesindžer, poslao svoj broj telefona i rekao da ga slobodno proslijedim policiji kako bi i njima rekao iste stvari koje je rekao meni. Ja sam tada stekla dojam da je njega to nereagovanje policije ohrabrilo i da je on dobio potvrdu da može uraditi šta god želi a da za to neće biti kažnjen. Nisam željela da odgovaram, da ulazim u bilo kakve prepiske. Međutim, naredna dva sata on je uznemiravao moje prijatelje po fejsbuku, pisao im je svakakve komentare, vrijeđao ih i govorio da niko nije dovoljno veliki muškarac kao što je on.”
Nakon što je Goran Živanović uhapšen, Vanju su pozvali u policiju da da izjavu. Tamo je sve opisala šta se dešavalo, uključujući i ponašanje policajke koja je bila dežurna.
“Tražila sam krivično gonjenje ove osobe. Rečeno mi je da će sad dalja procedura ići tužiocu koji će odlučivati da li da se sprovodi istraga ili ne i rečeno mi je da je on priveden u Bratuncu, što znači da trenutno nije u Banjaluci, ali mislim da je pušten na slobodu zato što je sledeći dan brisao sve te komentare sa fejsbuka koje je ostavljao, ili neko ko ima pristup njegovom profilu. Ja mislim da policija uopšte ne bi reagovala da mi nismo objavili tekst i da kolege nisu podržale prenošenje i da ljudi nisu napravili toliku buku.”
Vanja navodi da je kontaktirala i OSCE i delegaciju EU, takođe neki ljudi su obavijestili strane ambasade u BiH.
“Da nije bilo toga ja se mogu kladiti da policija od mene ne bi čak ni uzela izjavu, što je stvarno poražavajuće jer šta sa ljudima koji nemaju pristup medijima. Ja sam u nešto boljoj poziciji jer ja ipak vodim jedan medij i imam pristup javnosti ali šta sa nekim ko nema to, ko nema čitavu mrežu ljudi uz sebe. Ti ljudi su ostavljeni potpuni na margini da se sami nose sa svojim problemima i ja se mogu kladiti da se policija prema njima još gore ponaša.”
Stokićeva naglašava da je ovo prva prijetnja smrću koja joj je upućena.
“Prije se to nije dešavalo. Bilo je vrijeđanja, bilo je dobacivanja na ulici da sam banda soroševska zato što nas razni političari i javni servisi targetiraju kao strane plaćenike čim izvještavao o stvarima koje njima ne idu na ruku i bilo je nekih prijetnji tužbom zbog objave nekih informacija koje se nisu svidjele nekim ljudima, međutim nikada te tužbe nisu stigle. Bilo je tih nekih sporadičnih prijetnji i vrijeđanja ali ovo je prva ozbiljna prijetnja.”
Prijetnje novinarima su prisutne u značajnoj mjeri zbog retorike vodećih političara u BiH i RS, smatra Stokićeva. Nedavno Sanja Vulić, a ranije i Milorad Dodik, sa dosta nipodaštavanja se obraćaju novinarima. Njihov stav i retorika zapravo utiče na javno mnijenje, utiču na to kako “običan” čovjek percipira novinare.
“Čak kad uđete na društvene mreže vidite da svi ljudi ismijavaju ljude koji tako govore, međutim društvene mreže su samo privid. Oni zapravo nameću nekakva razmišljanja i stavove ljudima koji ih prate, a prati ih jako mnogo građana, i kada vidite da se najmoćniji čovjek u zemlji, realno Milorad Dodik to jeste, da se on bahato ponaša i da vrijeđa novinare i da im stavlja metu na čelo, zašto to ne bi uradio neki Goran iz Bratunca kao što je to sad bio slučaj. Time se njima šalje poruka da je takvo ponašanje u redu, da je u redu malo disciplinovati novinara kad se on ne ponaša onako kako bismo mi željeli i naravno da će to proći bez bilo kakve kazne. Isto tako, prijetnje tim ljudima, kad neko spomene Milorada Dodika u lošem kontekstu na fejsbuku njemu policija odmah zakuca na vrata, a kada neko prijeti odsijecanjem glave Vanji Stokić onda je potrebno da se mnogo ljudi podigne da bi policija uopšte uzela izjavu od mene, tako da nismo svi jednaki. Mi bismo trebali biti svi jednaki, zakon bi trebao važiti za sve ali praksa je drugačija”, zaključuje Stokićeva na kraju intervjua za Gerilu.
