Piše: Vladimir Kovačević
Nikoga ne možete natjerati da rađa i da osnuje porodicu. To je valjda pravo izbora svakog pojedinca. Pogotovo država ni vlast ne treba da sistemski usmjerava djecu na rađanje kao vid populacione politike. Pravo države jeste da vodi računa o populacionoj politici ali država treba da omogući mladim ljudima da ukoliko to žele mogu da imaju djecu. I to onoliko koliko ti mladi ljudi žele.
Jasno je da problem sa izrazito negativnim prirodnim priraštajem postoji, da ljudi odlaze i da se teško odlučuju za brojne porodice. Jasno je da pojedinci na taj problem ukazuju godinama kao i na to da država ne čini ništa kako bi krvnu sliku nacije popravila. Riješenje nije u osnivanju internata u kojima će “Mladost nacije” služiti za rasplod i jačanje nacije. Znamo kako je jedan takav pokušaj u jednoj drugoj državi davno završio. I kako je bio nazvan. To je ona država u koju danas masovno bježe ili žele da bježe mladi ljudi Republike.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Učiti djecu vrijednostima porodice, ljepoti imanja i odgajanja djece nije pogrešno. Pogrešno je što se između redova može pročitati da je narod kriv što ne želi da se “razmnožava” i da će ti koji ne žele da imaju bar troje djece biti proglašeni za izdajnike, možda i strane plaćenike koji se plode po Sarajevu dok sjeme života uskraćuju svojoj otadžbini. Zato djeci, valjda, treba od malih nogu usaditi u glavu da je rađanje obaveza prema naciji i državi a ne plod ljubavi, želje i u krajnjem slučaju odluke svakog pojedinca. Država je dakle spremna da edukuje djecu i da im da do znanja da od njih zavisi sudbina nacije.
Sa druge strane država nije spremna da stvori uslove mladim ljudima da osnuju porodicu i imaju djecu. Ništa osim višedecenijske demagogije i borbe sa zmajevima od dima.
Šta mlade žene koje se odluče za brak i djecu mogu da očekuju od Republike?
Po stupanju u bračnu zajednicu mladi bračni par prvu glavobolju ima sa stambenim prostorom. Život sa roditeljima ili kredit koji se otplaćuje do groba. Da bi ovo shvatili oni koji misle da su pametni a imamo nesreću da su bitni u Republici Srpskoj treba da siđu sa oblaka među običan narod. Koji ne živi od nekoliko hiljada maraka plate, koji ne trguje koncesijama na prirodna bogatstva Srpske, koji nema tapiju na sve poslove i koji ne koristi resurse Republike kao svoje privatne…Narod koji, do đavola, platu mora da zaradi i koji ne može od plate da djetetu kupi auto od 100 000 maraka.
Mlada žena koju toliko želite da “edukujete” o značaju rađanja kada rodi prvo dijete u Republici ostane bez pola plate jer joj poslodavac ne kršeći zakon jednostavno ukine nelegalni dio plate u kešu. Jer ste vi edukatori tako omogućili. Tako mladi roditelji umjesto podsticaja i čestitke rođenjem djeteta dobiju veće troškove a drastično umanjenje prihoda. Žena, majka, porodilja nakon poroda žuri da se vrati na posao, već nakon pola godine, što zbog pritiska poslodavca i straha od gubitka posla, što zbog potrebe da joj bude vraćen nelegalni dio plate. Koji onda nakon vraćanja dobrim djelom ptroši na vrtić.
Ukoliko mlada žena, majka zatrudni, po željama vas edukatora, po drugi put slijedi stres i bojazan od reakcije poslodavca. Rad do devetog mjeseca trudnoće, onda porođaj i ponovo skidanje pola plate. Sada je mladi bračni par sa dvoje djece, sa još većim troškovima i ponovo sa drastično umanjenim prihodima. Ponovo povratak na posao pola godine nakon porođaja jer sve drugo povlači rizik od gubitka posla. Onda slijedi vrtić i za drugo dijete a obećani prosjek plate od 1000 maraka (koje kao treba da predstavljaju dobru cifru) nikako da bude ispunjen.
Naravno da vi edukatori ne možete da shvatite sve ovo napisano i naravno da ćete svakoga ko ovako na glas razmišlja proglasiti izdajnikom jer vi bi najviše voljeli da se drugi i jebu umjesto vas. Da rađaju umjesto vas, da rade umjesto vas samo da ih ima i da ne idu nigdje. Jer kako vi to da shvatite kada ste od shvatanja normalnog života u Republici udaljeni svjetlosnim godinama. Jer vama je normalno da vaša djeca voze auta vrijedna stotinu hiljada maraka, vama je normalno da se kao ministri i predsjednici siromašne Republike vozite službenim autima sa svim mogućim dodacima. Jer vama je normalno da vaši tajkuni uz vašu pomoć obrću stotine miliona i da od sjaja tog novca ne vidite dalje od nosa. Vama je onda normalno i da se drugi jebu za spas Republike. Drugari, za promjenu, jebite se malo vi.
