“Ako ste napolju i fotografišete, stvari vam se dešavaju. Ako niste tamo, vi ćete samo čuti o tome”– rekao je o fotografiji čuveni američki fotograf Jay Maisel. To je nešto što izdvaja odlične od prosječnih fotografa. Fotografija je lijep hobi, ali i predivna strast. U vremenu u kojem živimo mladi ljudi nalaze raznorazne načine da prežive. Neki od njih su došli na ideju da fotografijom zarađuju za život i to prvenstveno fotografisanjem svadbi, krštenja, rođendana, slavlja, matura… Rijetkima od njih fotografija nije ni hobi, ni posao, već strast. Jedan od njih je Vladimir Tadić. Portal Gerila.info vam predstavlja čovjeka koji objektivom svog aparata dočarava neke od najljepših destinacija koje može da vam ponudi Bosna i Hercegovina. U svijetu fotografije za njega se uveliko zna, ne samo u BiH, već i u svjetskom okvirima. Najfascinantnije je da Vladimir ovo radi isključivo iz ljubavi, a finansijski aspekt je totalno u drugom planu. Danas kada je većina nas zauzeta isključivo sopstvenim problemima i golom egzistencijom, Vladimir nam pokazuje da duhovno u nama ne smije da klone. Gerila.info vam donosi razgovor sa jednim od najboljih BH landscape fotografa i neke od njegovih najboljih fotografija.
Sjećaš li se kako je započela tvoja strast za fotografijom?
Krajem 2015-te, sam igrom slučaja nabavio telefon sa čijom kamerom sam bio oduševljen. Shvatio sam da mogu da uradim pristojnu fotografiju uz malo mašte i promišljanja. Tako sam započeo fotografski eksperiment koji nema kraja.
Koji je bio tvoj prvi aparat i kojim aparatom i objektivima se sada služiš?
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Prvo sam fotografisao sa telefonom i prošlo je nešto više od godinu dana dok nisam nabavio svoj prvi fotoaparat ili D-SLR. To je Nikon D7100 koji trenutno koristim. Koristim objektive (Nikkor 50mm f1,8) i (Nikkor 18-200 f3,5-5,6), kao i GoPro Hero 5 i dron DJI Macic pro.
Tvoja inspiracija je priroda, u fotografiji žanr poznat kao “landscape”. Zašto baš priroda, kada bar kod nas taj žanr fotografije nije ni blizu plaćen kao portreti i generalno fotografisanje ljudi?
Nadahnuće i profesija nisu baš direktno povezane stvari, jer nije svaka profesija inspirativna i nije svaka inspiracija direktno isplativa.
Boravak u prirodi je za mene bio način života i prije bavljenja fotografijom. Foto aparat u takvom okruženju je sasvim prirodan slijed. To što sam mašinski inženjer mi pruža mogućnost da fotografišem ne samo stvari koje se direktno isplate. Radim i portrete ali me više ispunjava priroda. Fotografija je dala novu dimenziju mojoj ljubavi prema prirodi.
Koliko nagrada si do sad osvojio i na koliko mijesta izlagao? Koje ti je priznanje do sada najviše značilo?
Priznanja koja mi najviše znače su ona koja dolaze od ljudi koji prate moj rad i koji podstaknuti njime čine napore ka svojoj izgradnji i izgradnji svoje okoline. Veoma mi je značajan prvi odabir moje fotografije od strane urednika na platformi Nacionalne Geografije, a koja je fotografisana telefonom. Dobijao sam više nagrada i priznanja od npr. Vikimedijine zajednice Republike Srpske za nepokretna i prirodna kulturna dobra RS, od Outdor Foto&Film festivala u Kreševu, Portala ‘’Odmor u prirodi’’ za prirodne ljepote Balkana, od Univerzitetskog Foto-Kino kluba BL, Nikon-a, platforme GoruShots itd. Učestvovao sam na više izložbi kako u zemlji tako i u inostranstvu.
Obično se oprema navodi kao nešto važno i presudno u fotografiji, ali ti si dokaz da “boj ne bije svjetlo oružje, već srce u junaka”, odnosno da su neke od tvojih najljepših fotografija zabilježene mobilnim telefonom i Go Pro kamerom. Koliko je do opreme, a koliko do mašte i talenta?
Ako ćeš sjediti kod kuće, sva oprema svijeta ti ne znači ništa. Neko mi skoro reče da je najbolji foto-aparat onaj koji imaš uz sebe. To je istina i nekad poželim da imam neki bolji uređaj uz sebe u datom trenutku ali nekada to nije moguće i neke prilike ili neprilike te ograničavaju u tom smislu, tako da jedini uređaj koji tad možeš da koristiš je možda akciona kamera ili slično. Tada dolazi do izražaja tvoje stvaralaštvo a siguran sam da ograničenja u tom smislu mogu da vode ka izuzetnim djelima.
Šta bi poručio mladim fotografima koji su na svojim počecima, koji put odabrati da bi postali uspješni?
Prvo treba da sebi postave pitanje šta je za njih uspjeh i šta bi voljeli da izraze fotografijom. Da li je to npr. izraz usmjeren podsticanju poboljšanja statusa u društvu nekih kategorija stanivništva ili npr. izraz usmjeren ka podsticanju očuvanja i uređenja prirodnih ljepota i životne sredine kako bi svi mogli živjeti u zdravoj sredini, jačajući tjelo i duh… Uspjeh pored unaprijeđenja društva i životne sredine za nekog podrazumjeva i sticanje slave, statusa u društvu, zaradu ili društvo poznatih i priznatih ljudi… Smjernice treba birati u odnosu na to šta za nas predstavlja uspjeh.
Koja lokacija je na tebe ostavila najjači utisak po pitanju inspiracije za fotografisanje?
Najveći broj mojih fotografija sa kojima sam najviše oduševljen uradio sam na planini Vlašić. Devećanske stjene na Vlašiću su zaista upečatljive i svaki moj pohod na tu planinu bio je praćen fantastičnim svjetlosnim uslovima koji su bili pogodni za fotografiju.
David J. Lee, jedan od urednika fotografije u National Geographic, je prije par dana tvoju fotografiju podijelio na društvenim mrežama kao omiljenu fotografiju dana. Koliko ti to znači kao podstrek u karijeri?
Ta fotografija je deveta po redu odabrana od strane više urednika i fotografa Nacionalne Geografije. To ti daje jaku želju da nastaviš dalje sa fotografijom, jer tvoj rad je odabran od strane nekog ko odabira radove od oko 700 000 fotografa iz cjelog svijeta.
Da li si imao kontakte sa NG i generalno travel magazinima o preuzimanju tvojih fotografija ili eventualnog angažmana?
Sa NG-a dobijam obavjesti putem e-maila o izboru urednika i statusu fotografskih zadataka u kojima učestvujem. Što se tiče turističkih ili travel časopisa i portala oni mi se često javljaju da traže odobrenje za objavljivanje mojih fotografija. Konkretnog angažmana od turističkih ili sličnih agencija nije bilo ali sam dobijao nagrade na konkusima koje su raspisivali. Takođe sam radio i štampanje fotografija na platnu i papiru na većim formatima.
I tvoj brat Nikola se bavi fotografijom. Da li I on ima slične teme poput tvojih ili je okrenut drugim motivima?
Jeste, Nikola je više okrenut portretima, profesionalno se usmjerio na fotografiju vjenčanja. Moglo bi se reći da su nam fotografije putovanja dodirna tačka.
Zašto naziv “Svjetlopis”?
Obično, iza radova fotografa, stoje njihova imena i dodatak ’’photography’’ što mi je bilo potpuno vještački za naše govorno područje. Naziv ’’Svjetlopis’’ je bukvalno prevod od riječi ’’protography’’ i iskoristio sam ga za nazive mojih stranica na društvenim mrežama.
Svjetlopis je neobičan naziv, odnosi se na fotografiju ali i ideju koja može da nadahne samim razmišljnjem o korjenu riječi. Svjetlopis može da pod svojim imenom okupi više autora, koji bi bili usmjereni ka predstavljanju određenih vrijednosti.
Ovom prilikom pozivam sve ljubitelje fotografije da učestvuju otvaranju izložbe ’’Svjetlopis Čelinca’’ koja će se održati 2.9.2018. u 18h u Omladinskom Centru Čelinac (iza Opštine). Izložbu radim u saradnji sa Omladinskim Centrom u Čelincu i predstavlja moju prvu samostalnu izložbu fotografija. ’’Svjetlopis Čelinca’’ ima za cilj razmatranje turističkih potencijala Čelinca, podsticanje organizovanja i pružanja usluga iz oblasti turizma i zaštite životne sredine.
Šta od tebe možemo očekivati u budućnosti. Da li je tvoj cilj da jednog dana budeš urednik NG možda u Njujorku ili Londonu ili će tvoja inspiracija i dalje biti prirodne ljepote Republike Srpske i Bosne I Hercegovine?
Šta bih bio ako ne bih ujedinio sve te stvari. Recimo da dospijem na štampana izdanja svjetskih časopisa sa motivima prirodnih ljepota naše zemlje. Zar to ne bi bilo sjajno?
Dejan Rakita
