U Bosni i Hercegovini, Međunarodni dan ljudskih prava, 10. decembar, služi kao sumoran podsjetnik na izazove s kojima se zemlja suočava u zaštiti osnovnih sloboda.
Iako su ljudska prava garantovana ustavima i međunarodnim konvencijama, kršenja tih prava su i dalje duboko ukorijenjena, ukazujući na sistemske probleme koji sprečavaju napredak.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH obilježilo je ovaj dan ističući potrebu da ljudska prava budu prioritet na svim nivoima vlasti. Ipak, njihov sopstveni izvještaj, Univerzalni periodični pregled stanja ljudskih prava, još uvijek nije odobren od strane Savjeta ministara. Ovo kašnjenje simbolizuje širi problem inertnosti u suočavanju sa temeljnim izazovima ljudskih prava.
Zastoj u sprovođenju preporuka o ljudskim pravima
Ministarstvo je izrazilo nezadovoljstvo zbog sporosti u implementaciji ključnih preporuka UN-a, naročito u vezi sa strategijama za borbu protiv diskriminacije i kriminalizaciju govora mržnje. Ove praznine ukazuju na nesposobnost zemlje da usvoji sveobuhvatne politike koje štite marginalizovane zajednice. Sloboda okupljanja, izražavanja i sigurnost novinara takođe su ozbiljno ugroženi, ostavljajući civilno društvo pod stalnom prijetnjom.
- tekst se nastavlja ispod oglasa-
Bez jedinstvenog i strateškog pristupa, BiH rizikuje dalju eroziju osnovnih sloboda, upozoravaju iz Ministarstva, pozivajući na pravosudni i izvršni okvir koji bi bio u skladu sa evropskim standardima ljudskih prava.
Zastrašujući efekat kriminalizacije klevete
Posebnu pažnju privlači prošlogodišnje kontroverzno ponovno uvođenje kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj. Kritičari tvrde da ovaj potez predstavlja direktnu pretnju novinarima i aktivistima. “Kriminalizacija klevete stavlja omču oko vrata slobodnomislećim ljudima”, kaže banjalučka advokatica Jovana Kisin Zagajac. Njena upozorenja su ozbiljna: novinari bi mogli završiti u zatvoru samo zbog iznošenja istine u atmosferi koja već favorizuje političku elitu.
Kisin Zagajac ukazuje na neujednačen pravosudni sistem koji često štiti političare od odgovornosti. Neizgovoreno pravilo je da javni funkcioneri uživaju neproporcionalnu zaštitu, ističe Kisin Zagajac. Za aktiviste i nezavisne medije, mogućnost visokih novčanih i zatvorskih kazni dodatno guši prostor za javnu raspravu.
Zločini iz mržnje i diskriminacija: Neriješena kriza
Situacija za manjinske zajednice ostaje teška. Izvještaj organizacije Human Rights Watch navodi široko rasprostranjenu diskriminaciju Roma, Jevreja i LGBTQ+ osoba. Zločini iz mržnje često ostaju nekažnjeni. “Nedostatak pravne odgovornosti ohrabruje počinioce i šalje jasnu poruku da su neki životi manje vrijedni”, ističe advokat Aleksandar Jokić.
Jedan incident u martu 2023. godine posebno je osvijetlio krhkost prava manjina. Grupa LGBTQ+ aktivista napadnuta je u Banjaluci nakon što je policija zabranila njihovo okupljanje, navodeći “bezbjednosne rizike”. Kada su aktivisti kasnije napadnuti od strane grupe huligana, policija je, prema izvještajima, samo posmatrala. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik branio je zabranu događaja, izjavivši da “Banjaluka nije grad za takve aktivnosti”. Sličan stav je imao i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Ovakva retorika normalizuje diskriminaciju i podstiče neprijateljsko okruženje za marginalizovane grupe.
Sistemski propusti u pravosuđu i odgovornosti
Pravda za ratne zločine, ključna za pomirenje u postkonfliktnoj Bosni i Hercegovini, i dalje je spora. Pred domaćim sudovima stoji više neriješenih predmeta ratnih zločina. Napredak je spor, a neki osuđeni za ratne zločine čak su izbjegli zatvorske kazne plaćanjem novčanih kazni, što podriva kredibilitet pravosuđa.
Prava žena i djece takođe zahtijevaju hitnu pažnju. Rodno zasnovano nasilje, uključujući porodično nasilje, i dalje je rasprostranjeno, dok su institucionalni odgovori nedovoljni. Tragični slučajevi, poput ubistva žene od strane bivšeg muža nakon što je više puta prijavila nasilje, oslikavaju ozbiljne sistemske propuste.
Šira javnost na ove izazove često reaguje ravnodušno. Strah od odmazde, razočaranje u institucije i kultura nekažnjivosti doprinose raširenoj apatiji. “Mnogi građani ćute jer smatraju da ih ovi problemi direktno ne pogađaju”, smatra Dejan Lučka, direktor “Banjalučkog centra za ljudska prava”. Ipak, kako upozorava, današnja ravnodušnost mogla bi sutra otvoriti vrata većem autoritarizmu.
Između ideala i stvarnosti
BiH može postati pravednije društvo samo kroz ozbiljne pravne reforme, edukaciju i nepokolebljivu posvećenost odgovornosti. Promocija kulture ljudskih prava zahtijeva više od simboličnog obilježavanja datuma poput Međunarodnog dana ljudskih prava – potrebni su politička volja, društvena hrabrost i međunarodni nadzor. Dok se to ne dogodi, ideali zagarantovani ustavom i međunarodnim konvencijama ostaće nedostižni za mnoge građane.
Za Bosnu i Hercegovinu, Međunarodni dan ljudskih prava nije samo prilika za slavlje napretka—već i poziv na suočavanje sa sistemskim nepravdama koje nastavljaju da opterećuju zemlju.
Gerila.info
